A u tom slučaju je puno jasnije da je riječ o oksimoronskome komornitetu kakav jest konsekventni Matošev artizam, iz već deskribirane strategije u kojoj su nacionalno i bizarno dva pola artizma.

Matoša kulturnog centra u Tovarniku ' tematski ilustrira raspon Matoševog genija i inspiracije u kontekstu Tovarnika, Srijema, Hrvatske te vodi posjetitelja na putovanje kroz Matošev život i rad, smješten u umjetnički i društveni kontekst kraja 19. i početka 20. stoljeća u Hrvatskoj, Europi i svijetu, te prikazuje njegov utjecaj na oblikovanje hrvatskoga kulturnog i nacionalnog identiteta, književnosti i umjetnosti u Hrvatskoj uopće.

Njezine su sastavnice: galerije stalnog postava, knjižnica i čitaonica, spomenička knjižnica i dokumentacijski centar, višenamjenski prostor, suvenirnica, književni klub, dvorana za radionice, te depo knjižnice i arhiva, a izvan zidova manifestacije Matoševi dani i Sajam pisane riječi u Srijemu, tematska ruta Matošev Tovarnik te tradicionalno srijemsko imanje.

Sam je Matošev politički svjetonazor bio prilično fluidan, izložen mijenama i ovisan o utjecajima.

Ogledi (s podnaslovom Studije i impresije) su treći objavljeni Matošev rad.

Što u teoriji možda nije loša stvar ako imate ambicija postati Krležin ili Matošev nasljednik, ali s obzirom da su takvi rijetkost i da je mnogima samo do brze love i još brže slave time i nismo baš profitirali.

Spomenut ću kao primjer uvide do kojih sam došao analizirajući Matošev stih.

Tovarnik je posjetio i pomoćnik ministrice kulture Vladimir Stojsavljević, a na predstavljanju knjige Milane Vuković Runjić govoriti će i Vesna Kusin, osoba iz najužeg kruga zagrebačkog gradonačelnika pa će i ti posjeti poslužiti i za razgovore o konačnom završetku radova na Matoševom kulturnom centru koji bi trebao iznjedriti i Matošev multimedijalni i suvremeni muzej.

Utjeha kose prvi je, možda najbolji, vjerojatno najčešče interpretiran Matošev sonet. (1) Napisana je u veljači 1906. u Beogradu.

Neva ima 17 godina, a u kvartu je dočekuje lokalni skinhead koji joj recitira Matošev ' Notturno '.

Postoji jedan vrlo duhovit Matošev tekst gdje on kaže: Srpski kralj govori bolje hrvatski od hrvatskog kralja.

Rane pjesme od 1913. g. do 1917. u velikoj mjeri slijede Matošev pjesnički program.

Dok je srca, bit će i Korupcije - glasio bi danas slavni Matošev stih.

Ponovo postaje suvremen Matošev stih "... Hrvatsku mi moju objesiše... "

Predložio sam mu da napravimo Matošev kazališni komad.

Knjigu čine četiri književna naraštaja: prvi je naraštaj onaj Matošev/Ujevićev, Krležin/Šimićev (u koji, dakako ulaze i tek mrvičak mlađi Krklec, Tadijanović, Cesarić itd.); drugi onaj Kaštelanov/Paruničin; treći Krugovaši; četvrti Recentni naraštaj od 1970. naovamo, (Razlogovci, Quorumaši), koji se na neki tihi način proži ma s Krugovašima, naravno sa svim mogućim inovacijskim odmacima.

Na našem zidu stoji Matošev aforizam: Hrvatska već vidje dosta raznih čuda al ne nađe štrika za toliko Juda.

Javnom uvidu u spomenuti elaborat moguće je pristupiti od 13. do 24. rujna 2010. godine, radnim danom od 10 do 12 sati u prostorijama Odjela za uređivanje šuma UŠP Bjelovar - Matošev trg 1 u Bjelovaru, kao i u prostorijama Šumarije Đulovac.

Ovaj Matošev stih budi u meni osjećaj koji me vodi do najvišeg stupnja saznanja i postaje snaga etičkog uzdizanja ka pravom životu i postaje energija iz koje izrasta ljepota postojanja koju nazivam LJUBAV.

Nakon izvjesnog vremena neki su me ljudi preporučili, izišao sam s nekim tekstovima, i 1959. sam napravio Matošev Balkon, zatim Vučjak Miroslava Krleže i Zvonik svetog Florijana Ranka Marinkovića.

Činjenica, da se pjesnički oglasio negdje oko 1910., u društvu mladih koji su tvorili Matošev krug i smatrali se Rabbijevim discipulusima, ne pobija nego naprotiv potvrđuje našu tezu, koju i ovom prilikom želimo afirmirati.

Urednica časopisa Arianna Quarantotto prevela je Matošev prozni tekst " O tebi i o meni/Tu ed io ", a ona je također u ovom značajnom časopisu prevela cijeli niz pisaca iz hrvatske književnosti.

Daklem, Rastovac, nepreslikani Matošev i Cmiljkin Hrastovec.

Kulturna rubrika Vjesnika iz vremena kada sam u njoj radio kao kazališni kritičar i urednik, ostala je zapamćena kao vjerojatno najbolja kulturna rubrika u tadašnjoj SR Hrvatskoj, Zaposleni u toj rubrici odredili su hrvatsku kulturnu povijest: Igor Mandić, kao kritičar, kolumnist, polemičar i esejist, Veselko Tenžera, kao jedini pravi Matošev nasljednik, Dalibor Foretić, kao kazališni kritičar i teatrolog, Vladimir Maleković, kao likovni kritičar i duhovni otac i direktor obnovljenog Muzeja za umjetnost i obrt, Ivan Starčević, kao televizijski i filmski kritičar, Josip Pavičić, kao novinar i književni kritičar.

Za glavnog junaka Rafaela važi Matošev usklik: O ta uska varoš, o ti uski ljudi.

Matošev esej Iz Samobora, oblikovan velikim dijelom kao pejzažni putopis, u skladu s onom Lamartineovom: »Krajevi su ljudi, a ljudi su krajevi«, pokazat će artistički napisan esej, asocijativni zamah koji nehotično povezuje feljton, putopis, poeziju, a esej Hrvatska književnost, njezin put i obilježje njegova suvremenika i protivnika Milana Marjanovića, koji je, unatoč modernističkim strujanjima, radije ostao u ozračju pozitivizma, pokazat će esej kao disciplinirani književnopovijesni ogled.

Time bi Tovarnik postao značajno mjesto u kulturnom (Matošev centar) i vjerskom smislu.

Zato i većina njegovih junaka umire, jer ih ubija stvarnost. - umjetničko kreiranje svojih opsesija - " junaci umiru kao simboli mojih proljeća i pokojnih jeseni " - težnja pisca da putem simbola prodre u osnovne tajne ljudskog bitka - uvođenje opisa pejzaža kao samostalna tema - uveo Matoš - besvjesno naricanje zvona - boja zvuk = poetika - duša nam je rezultat dojmova - " jer cilj je svemu istančana duša " - pjesma je takva vrsta literarnog stvaralaštva koja može najdublje i najbliže prodrijeti do ljudskog srca jer je direktna. - " krajnji i osnovni cilj umjetnosti je dostizanje više umjetničke ljepote kao jedine i stvarne ljudske vrijednosti " - u pjesmama smisao za sinesteziju - sklad muzike riječi, boja i mirisa (boja zvuk miris)..., profinjen ritam, izmjena govorne i pijevne intonacije - što su sukobi sa životom bili jači i teži, nemilosrdniji - to je krajnji cilj pjesnikov (Matošev) bio sve više naglašavan kao njegova ljudska potreba za smirenjem i harmonijom (suprotno od mene). - pjesnikovo saznanje da gruba stvarnost nemilosrdno i definitivno ruši iluzije i trenutke sreće.

Mirko je Ćurić odčitao Matoševo odmjereno divljenje Đakovčaninu Josipu Jurju Strossmayeru, a Kornelija Pinter kognitivistički opisala Matošev leksik.

Matošev djed Grgur Matoš (18111899), učitelj u Srijemu i Bačkoj; Matoš o njemu veli u pismu Milanu Ogrizoviću: »U Nekad bilo... napravio sam ga popom i bacio u Brezovicu gdje mi »onkl« Pinterović bijaše župnik.«