Održat će se izložbe francuskog stripa, stripova Andrije Maurovića, starih slikovnica i ilustracija naslovnica knjiga te izložba posvećena 200. obljetnica od prve zbirke priča braće Grimm.

Rješenjima Općinskoga suda u Zagrebu od 22. studenoga 1984. i 26. svibnja 1986. godine zbirka pok. hrvatskoga slikara i autora stripa Andrije Maurovića (1901 - 1981), kao i njegova autorska prava predana su bivšoj općini Centar u Zagrebu (koje je Grad Zagreb pravni sljednik), s obzirom na to da je utvrđeno da pok.

Zbirka sadrži 144 likovna ostvarenja Andrije Maurovića (slike u tehnici ulja na platnu, gvaša i akvarela, te crteže i skice), a u ime Grada Zagreba zbirkom upravlja Muzej suvremene umjetnosti u Zagrebu.

Ne bih znala interpretirati priču oko prvootkupa kina i nekih drugih zgrada u srcu tog kvarta, ali sjećam se zgrade Vjesnika u kojoj je radni elan velikih malih ljudi okupljeni oko Žarka Bekera (dal ga se tko sjeća? da li je on uopće živ?), logični slijed velikog Maurovića.., o njima se ne govori da ne bi možda bili instalirani u ono što se zove tradicija,., i čujem da je Vjesnik osiromašen prikeljen posvojitelju Narodnim Novinama.

Krulčić je istaknuo kako je u vrijeme kada je komunistička vlast strip smatrala produktom kapitalističkog sustava i predstavljala kao zaglupljujuću drogu u književnom obliku, zahvaljujući Bjažiću svoju kreativnost imali su priliku pokazati mnogi majstori hrvatskog stripa poput Andrije Maurovića, Waltera Neugebauera, Borivoja Dovinkovića, Ice Voljevice, Ota Reisingera i drugih. (Hina)

Uz gradonačelnika Krulčića i pročelnika Maurovića, ispred gradske uprave bili su prisutni i Luana Benažić, viša stručna suradnica za prostorno planiranje, Anton Finderle, viši stručni suradnik za odgoj i obrazovanje i Tina Horvat, vježbenica.

Željko Maurović potpisao se na osmrtnicu kao unuk preminulog Maurovića, a na zagrebačkom groblju Miroševac u društvu nepoznate žene pozirao pred kamerama hineći ožalošćenost tobože jedinog potomka preminulog autora stripova.

U stripu, uz genijalnog hrvatskog crtača Andriju Maurovića, jedan je od utemeljitelja toga (u nas) zakašnjeloga žanra Sergej Mironovič Kolučenko, iz rusko-ukrajinske emigracije, te također Leontij Bjelskij.

Podjednako dobro prihvaćen, u neku ruku doživljavan kao središnja os u Zabavnikovoj ponudi stripova realističnog izraza, bio je Knez Radoslav Maurovića i Žrnovačkog, čiji su nastavci potrajali više od godinu dana, do 63. broja u srpnju 1944.

Von Trier je koješta nadrobio u svom filmu, i odveć plakatno razračunavanje s Freudom i psihijatrijom, i obračun s licemjernim javnim moralom kroz jedan pomalo kičast no poetičan prizor eksplicitnog seksa, i kritiku racionalnog (muškog) uma koji će unatoč emotivnoj prikraćenosti u završnici izići kao pobjednik, i likovno zadivljujuće kadrove koji asociraju na snažne impresionističke slike Andrije Maurovića i Hieronymusa Boscha, a donekle i demonstraciju vlastite mizoginije.

Odrastao na predratnim stripovima Maurovića i braće Neugebauer te stripovima Alexa Raymonda, autora »Ripa Kirbyja«, talentirani crtač i izvrstan portretist svoj je prvi ozbiljniji strip »Stanoje Goranin«, rađen prema narodnoj pjesmi u kojoj se mladi junak osvetnik bori protiv okrutnog turskog okupatora, objavio 1952. u novopokrenutom časopisu Petko.

U Klovićevim dvorima u Zagrebu 29. ožujka otvorena je retrospektivna izložba Andrije Maurovića, najvećeg hrvatskog autora stripova

No za razliku od krinki ustaškog crnokošuljaša, merčepovca, policajca i Tuđmanova specijalca, koje je koristio u mnogim svojim razbojstvima, varajući ostarjelog i bolesnog Andriju Maurovića predstavljao se dobroćudnije, kao jedini umjetnikov potomak.

Teorija stripa kao dosljednost ekscesa U slučaju gotovo stoljetne povijesti hrvatskog stripa (fali nam još svega petnaestak godina da popunimo okruglu obljetnicu od objavljivanja Vjerenice mača Andrije Maurovića 1935. godine) riječ eksces često se susreće, budući da razvoj tog medija u nas često nije tekao ni dosljedno ni pravocrtno, s kontinuiranim prenošenjem baklje umjetničkog plamena iz ruku starijih generacija u svježe i radišne šake mlađih.

Obnova iziskuje izuzetno puno vremena, truda i novca i radovi na stripovima Andrije Maurovića još nisu završeni jer, s obzirom na vrstu i stupanj oštećenja, svaka pojedina tabla treba drugačiji pristup.

Umjetnikov prijatelj, novinar Aleksa Vojinović, ražalošćen takvim stanjem posljednjeg Maurovićeva počivališta, uspio je, nakon puno muke, u Općini Centar ishoditi da Grad plati premještaj posmrtnih ostataka Andrije Maurovića i premjesti ih u pristojnu grobnicu na zagrebačkom groblju Mirogoj, gdje je umjetnik drugi put polopan 16. prosinca 1990.

Još manje su mi nešto značila imena poput Andrije Maurovića, Igora Kordeja, Julesa Radilovića ili Radovana Devlića.

Interliber donosi i izložbu ilustracija naslovnica knjiga proslavljenog hrvatskog strip crtača Andrije Maurovića, njih oko 150 većinom hrvatskih pisaca.

Potpisujući se kraticom lju crtala ih je ruska emigrantica Ana Ljubov (ime autorice zabilježeno po sjećanju njenih ondašnjih kolega Berislava Borčića i Andrije Maurovića; ostali biografski podaci nepoznati).

Neugebauer je već 1935. počeo objavljivati stripove za brojne časopise, a njegov kratak strip o Nasredin hodži, kao temelj likovnog izraza kojega je s godinama razvijao, objavljen je u časopisu " Oko ", gdje su izlazili i prvi radovi Andrije Maurovića.

Bilo je to u ozračju u kojem je Jutarnji list objavljivao Maixnerove strip reklame i Brannerova Pustolovnog Ivicu, humoristički tjednik Koprive oduševljavao je stripovima Sergeja Mironovića, dnevne Novosti redovito nizale stripove Andrije Maurovića.

Opsegom i originalnošću odmah je stao ravnopravno uz prvo ime hrvatskog stripa Andriju Maurovića.

Imali smo kultne Koprive koje su u periodu od 1906. pa do pred početak Drugog svjetskog rata na svojim stranicama udomile i takva imena poput našeg najvećeg strip crtača Andrije Maurovića ili velikog zagrebačkog novinara i karikaturista Ljudevita Kara koji je vjerojatno najpoznatiji po portretu Josipa Broza tijekom suđenja u« Bombaškom procesu »1928. godine.

Bogatu tradiciju prijeratne zagrebačke škole, te maestralne domašaje Maurovića i braće Neugebauer, Pilcher i Brooks spominju jednom jedinom rečenicom.

Kad je u ljeto 1944. urednik visokotiražnog Zabavnika Walter Neugebauer iznenada ostao bez svog najvažnijeg suradnika Andrije Maurovića, koji je otišao u šumu, partizanima, našao je spas u studentu Albertu Kinertu.

Znali su se iz srednjoškolskih dana, pratio je što Kinert radi u Pokretu, pa ga je pozvao da nastavi stripove koje je Maurović ostavio nedovršenima Ahuramazda na Nilu i Tomislav (redakciji je posebno bio važan strip o prvom hrvatskom kralju, dotle nacrtan do osme table). Toma Božić se odvažno prihvatio posla i nastavio spomenute stripove: nije kopirao Maurovića, ali se trudio da ne bude prevelikog skoka u grafičkom izrazu.

Vidio sam ih kako dolaze i predaju najnovije table svojih radova u formatima A3 i A2: Maurovića, Julesa Radilovića, Žarka Bekera, Borivoja Dovnikovića, Reisingera...

Ovaj citat pozajmljen s posljednje sličice-kadra remek-djela Andrije Maurovića Trojica u mraku idealno priliježe novoj etapi iznimnog glazbenog putovanja, koje su albumom Kruševo, a potom i koncertima, počeli Vlatko Stefanovski i Miroslav Tadić.

Na ploči stavljamo stranice stripova uvećane na A2 format (2 X A3): " Korto Malteze " Hugo Pratta, " Princ Valiant " Harolda Fostera, " Sedma žrtva " Andrije Maurovića i " Sun City " Danijela Žeželja.

Galerija Klovićevi dvori projektom prezentacije izbora djela iz obiteljske ostavštine Waltera Neugebauera, nakon predstavljanja Andrije Maurovića 2007., predstavlja drugu najznačajniju kariku začetnika hrvatske povijesti stripa, onu koja čini značajnu poveznicu hrvatske i američke te globalne popularne kulture.