Naš oblik evanđeoskoga života suočava se sa raširenim traženjem smisla i duhovnih iskustava, sa pluralnom duhovnošću koja, naime, gura pojedince da si stvaraju osobnu religiju; ali također i sa obnovljenom senzibilnošću prema religioznoj slobodi i međureligijskom dijalogu; sa većim smislom odgovornosti u vjernicima; i sa ponovno pronađenom simpatijom prema osobi Isusa iz Nazareta.