bez imena stoji pred prozorom, nijema okupana jutarnjim suncem kojeg sam dozvao na krevetu sam i sve miriše na uvezeno voće posteljina, njen namještaj što je kupila novcem bivšeg muža naši obrisi i sjene, bliska prošlost i ovo ljepljivo sada njeni guzni obrazi meškolje se i zavode moje ruke, oči što će prsnuti, erekciju, poeziju golotinje naginjući se, prima me u novi zanos, novo predavanje hoćeš me povesti, pita me, hoćeš biti moj? i moji odgovori mirišu na nas, na buduća kajanja i puštam se u nju, spuštam se s njom jedinom, a mnogobrojnom