Poboljšani procesor i grafičke performanse Jedna od najvažnijih značajki nove platforme jest integracija grafike i memorijskog kontrolera u procesor, što je prvi takav korak u informatičkoj industriji na čipovima x-86. To znači da su sada dovoljna dva čipa (procesor i čipset) umjesto dosadašnja tri (procesor, čipset, koncentrator za kontrolu ulaza/izlaza), čime se postiže manji TDP te osjetno manji troškovi, učinak na okoliš i potrošnja energije.

Kao i svaka druga Asusova high-end matična ploča, i ova nudi mnoštvo funkcija i značajki intrigantnih naziva kao što su CrashFree BIOS, EZ Flash; odvojenu 8 2 faznu regulaciju napona procesora i memorijskog kontrolera te još mnogo toga.

Ono što je svima zajedničko jest činjenica da pripadaju u takozvanu low voltage grupu, odnosno u grupu DDR3 radnih memorija gdje radni naponi ne prelaze 1,65 V, što je ujedno i napon koji je Intel odredio kao sigurnosnu granicu kako ne bi došlo do oštećenja memorijskog kontrolera unutar Core i7 procesora.

Također tu je i podrška za uparivanje s diskretnim grafičkim karticama kako bi se dodatno poboljšale performanse u igrama, i to s Radeonom HD 6450 u slučaju da koristite AMD A4 ili A6 procesor, HD 6570 ako koristite procesor AMD A8, te modelima HD 6570 ili HD 6670 ako koristite AMD procesor A10. Što se tiče integriranog memorijskog kontrolera tu nekih većih novosti nema.

Mogu da se prave i jeftinije ploče za i7. Poenta je u broju slojeva, a veliki broj slojeva je pre svega posledica velikog broja staza koje vode od memorijskog kontrolera (procesora) do slotova za memoriju kojih sad ima 6. Rešenje je prosto i poznato je od pre nego što su se ploče za i7 i sami proces...

Ključna novost sada je integracija svih elemenata, dakle procesorskih jezgara, memorijskog kontrolera, PCI Express veze, priručnih cache memorija i grafičkog procesora u jednu monolitnu jezgru.

Tu treba spomenuti jedan vrlo bitan detalj: XMP profili podešavaju i napon memorijskog kontrolera Core i7 procesora, a u slučaju testirane Kingstonove memorije, vrijednost napona je osjetno viša od maksimalne vrijednosti koju preporučuje Intel (1,5 V naspram 1,35 V).

No po pitanju memorijskih zahtjeva brige nema pošto GeForce GTX 680 raspolaže s 2 GB izuzetno brze GDDR5 videomemorije koja uz pomoć memorijskog kontrolera širine 256 bita pruža protok od čak 192,3 GB/s.

Glavna razlika u usporedbi sa Lynnfield procesorima je micanje memorijskog kontrolera sa CPU na GPU dio (- > čipset).

Promjena memorijskog kontrolera i komunikacije između memorije i procesora rezultirala je povećanim prijenosom podataka kroz memoriju.

Ugrađeni čipset je Intelov tipa E7520, a sastoji se od integriranog I/O i memorijskog kontrolera s podrškom za PCI-Express.

Veća širina memorijskog kontrolera u velikoj mjeri diže složenost proizvoda radi većeg broja pinova koje je vrlo teško nagurati na malene dimenzije samog čipa, no omogućava uštedu odabirom nešto sporijih, a time i znatno jeftinijih memorija

U sklopu terabajtne inicijative, Rambus je predstavio i FlexLink, sučelje između memorijskog kontrolera i DRAM čipa koje za svoj rad zahtijeva svega dvije žice, dok današnja rješenja trebaju njih 12

Tu dolazimo do veze između takta memorijskog kontrolera i takta memorije.

Glavnu zaslugu za to bi trebala imati tehnologija FastStream64 Memory Controler koja omogućuje znatno reduciranje latencije memorijskog kontrolera i time povećanje performansi bez dodatnih troškova zbog korištenja dva memorijska modula koji se koriste kod dvokanalnih DDR chipsetova.

Ona, međutim, nema velikih ambicija da svojeg prethodnika zasjeni po pitanju performansi, već se integracijom grafičkog procesora (GMA 3150) i memorijskog kontrolera (DDR2) u sâm procesor, kodnog imena Pineview (zbunjujuće, znamo...), prvenstveno profitiralo u segmentu potrošnje energije.

Prvi razlog je korištenje integriranog memorijskog kontrolera.

Ipak, kao i mnoge druge tehnologije, korištenje integriranog memorijskog kontrolera ima svoje dobre i loše strane.

Umjesto korištenja parnog broja pločica, u utore su ugrađene samo tri, i to tako da sa svima komunicira samo jedan kanal memorijskog kontrolera.

On ne smije biti previše različit od napona memorijskog kontrolera jer u suprotnom dolazi do prevelikog električnog naprezanja kontrolera i u konačnici do kvara procesora.

Konkretno, maksimalna razlika između napona memorije i napona memorijskog kontrolera (QPI odnosno VTT odnosno IMC napona, kako u kojem BIOS-u) iznosi 0,5 V

Kombiniranjem glavnog procesora, integriranog memorijskog kontrolera i grafičkog procesora na istom čipu, rađenom u istoj tehnologiji, proizvodni troškovi za čitav sustav bi teoretski trebao biti bitno jeftiniji i isplativiji, pod uvjetom da prinosi wafera ostanu na istoj razini kao i za same procesorske čipove

A i zanimalo bi me kako namjeravaju napraviti da u buducnosti preko memorijskog kontrolera radi nesto sto je hard disk, ne bi me cudilo da ce to zahtjevati bios sa posebnim feature-ima sto opet ne djeluje ohrabrujuce na omasovljenje

Ukratko: Intel je izbacio skupu QPI sabirnicu i stavio sporiju, ali sasvim dostatnu DMI, integrirao dvokanalni umjesto trokanalnog memorijskog kontrolera, te dodao PCI kontroler na sam čip (do sada je bio dio čipseta, na matičnoj ploči).

Dakle, SVI sistemski driveri, od chipseta, garta, agp-a, memorijskog kontrolera, nvidia mrežne, zvučne su podržani u Visti od strane nvidie a ne generičkog Microsofta...

Osim nove arhitekture i integriranog memorijskog kontrolera, Core i7 svoju brzinu može zahvaliti i tehnologijama Hyper-Threading (osam simultanih niti na četverojezgrenom čipu) te Turbo Boost za dinamički overclocking. Kompanija za primjer navodi 40 posto brže kodiranje videa u odnosu na Core 2 modele

Tvrtka je tehnologiju najavila u veljači ove godine, a radi se o posebnom čispetu za DIMM-ove koji stoji između memorijskog kontrolera (na ploči ili integriranog u procesor) i DRAM-a, a koji omogućava stavljanje četiri puta više memorije na jedan DIMM nego je to inače slučaj

Ruku na srce, ovakvoj sirovoj metodi pribjegao je samo Intel, dok je AMD zbog korištenja integriranog memorijskog kontrolera morao rabiti monolitni dizajn (obje jezgre izrađene od istog komada silicija), no osnovni princip je kod obaju proizvođača bio jednak

U slučaju memorije nije sasvim jasno zašto je napušten FB-DIMM, koji je obećavao veću skalabilnost pomicanjem dijela funkcionalnosti s memorijskog kontrolera (koji je sada dio CPU-a) na same memorijske module te (u teoriji) manju osjetljivost na detalje implementacije memorije na samim modulima, ali vjerojatno je dobar dio razloga bio neuspjeh Intela da zainteresira druge proizvođače procesora za ovu nešto skuplju i topliju tehnologiju

Posljednje odgode su vezane za neplaniranu odluku o implementaciji DDR3 memorijskog kontrolera, kako bi procesor bio što konkurentniji kada se napokon i pojavi na tržištu