Snaga nacionalizma nije u nekoj velikoj i racionalnoj filozofiji, premda se nacionalisti itekako trude baš svakoga uvjeriti.Snaga nacionalizma je u izvarednoj emocionalnoj težini takvih vjerovanja.Njeni izvori su: mogućnost identifikacije s nacijom.Nacionalna pripadnost realizira niz čovjekovih potreba, daje orjentaciju u nejasnim okolnostima i time ga štiti od mentalnog napora jer on odlučuje kako odlučuje njegova " nacija ". Pripadnost velikim nacijama pojedincu itekako pruža osjećaj sigurnosti.Zatim, izvori emocionalnog naboja se njeguju u društvenom odgoju.Sama sumnja u lojalnost svojoj naciji izaziva najoštriju osudu socijalne sredine, uključivo i osudu same obitelji.Javlja se emotivna sljepoća.Pojedinac nema sposobnost vidjeti vlastitu naciju u objektivnom svijetlu.Vidi njenu stvarnu ili umišljenu veličinu, ali ne vidi i nedostatke i slabosti.Do takvih nevjerovatnih gluposti može dovesti-inače visokoobrazovane ljude-takva nacionalistička emocionalana sljepoća a najbolje svjedoči izjava jednoga poznatog neofrankovluka u Hrvatskoj 1971. godine, koji je rekao da je bolje " ako nas već tuku, da nas tuku svoji. " Logično bi čovjek očekivao suprotno, tj ako dođe do batina, bolje da to čini tuđin, kojega ionako mrzim, nego vlastiti " zemljak " - no kada je nacionalizam išao sa logikom? (Ali išao je sa psihodinamikom., sadomazo, paranoja - koja iza lika muškarčine skriva jednog običnog pederčića željnog muškog stiska). Osjećaj nacionalizma potkrepljuje pretjerana upotreba simbola... himna, mitologija sa svojim herojima, pozitivnim i negativnim..