Kao razultat ovog postupka, na elektrodama bi se trebao formirati sloj metalnih oksida koji povećavaju električnu vodljivost elektroda.

Zbog velikog električnog otpora anoda titana mora se obložiti mješavinom metalnih oksida plemenitih metala kao što su iridij i rodenij.

To je tanki premaz metalnih oksida koji propušta sunčane zrake u prostoriju, a zaustavlja valove toplinske energije iz prostorije.

Jedan ili više nanosa interferencijskih slojeva (metalnih oksida) na površini naočalne leće radi smanjenja refleksije s površina leće i postizanja boljih optičkih i estetskih svojstava.

Na površini stakla nalazi se mekani nanos tankog sloja od metalnih oksida.

Te se otopine upotrebljavaju kao snažno sredstvo za redukciju metalnih oksida u talinama metala.

Ova stakla na jednoj strani imaju tanki nanos metalnih oksida, tako da se toplinski valovi (dugovalne infracrvene zrake) od stakla odbijaju i vraćaju u smjeru izvora topline.

Bezvodni natrijev tetraborat (Na2B4O7) važan je jer staklasta talina ovog spoja otapa na visokoj temperaturi mnoge okside metala stvarajući karakteristično obojenje, što se u analitičkoj kemiji koristi za dokazivanje metalnih oksida.

TRRAM je načinjen od metalnih oksida koji su praksi zaista prozirni, pa su korejski znanstvenici ljepili te materijale između isto tako prozirnih elektroda i substrata.

Primjese boje (uglavnom metalnih oksida) kod nekih minerala mijenjaju boju ali ne utječu na njegova osnovna svojstva.

Unutrašnjost kućišta HFX stanice skriva patentirani keramički kompozit izrađen od metalnih oksida i amalgama mineralnih elemenata koji su smješteni u keramičku ovojnicu.

Sunčano zaštićena stakla s tvrdim nanosom metalnih oksida imaju nisku selektivnost (LT/g = 35/34 = približno 1).

Druge upotrebe: proizvodnja masti iz ulja (hidrogenacijom), za taljenje i zavarivanje vodiko-kisikovim plamenom (autogeno zavarivanje), za redukciju nekih metalnih oksida u metale i dr.

Stakla COOL-LITE i COOL-LITE SK su proizvedena tako da se na stakla PLANILUX, DIAMANT i PARSOL u vakumu nanosi nekoliko slojeva metalnih oksida s katodnim naparivanjem.

Sljedećih godina Teichner-ova grupa primjenjivala je taj postupak na niz aerogelova od metalnih oksida.

Nagriza većinu metala i legura pri visokoj temperaturi (iznad 1000 C), a otapa većinu metalnih oksida dajući karakteristično obojeno staklo.

Natrijeva i kalijeva lužina ne smiju se koristiti uz titan elektrode jer vrlo brzo uništavaju sloj metalnih oksida.

" Spojili smo tehnologije koje koriste senzore napravljene od metalnih oksida, slične onima koji u automobilma zatvaraju otvore ventilatora za vrijeme vožnje u tunelu.

1. Energetika 1.1. Postrojenja s izgaranjem čiji je toplinski učinak iznad 50 MW 1.2. Rafinerije mineralnih ulja i plinova 1.3. Koksare 1.4. Tvornice za proizvodnju plina i tekućina iz ugljena 2. Proizvodnja i prerada metala 2.1. Postrojenja za prženje i sinteriranje metalnih rudača (uključujući sulfidne rudače) 2.2. Postrojenja za proizvodnju sirovog željeza ili čelika (primarno ili sekundarno taljenje), uključujući neprekinuto lijevanje, kapaciteta koji ne prelazi 2,5 tone na sat 2.3. Postrojenja za preradu željeznih metala: a) tvornice za toplo valjanje kapaciteta koji ne prelazi 20 tona sirovog čelika na sat, b) kovačnice s čekićima udarne snage koja ne prelazi 50 kJ po čekiću, pri toplinskom učinku od više od 20 MW, c) stavljanje zaštitnog sloja otopljenog metala, kapaciteta obrade preko 2 tone sirovog čelika na sat, 2.4. Ljevaonice metala koji sadrže željezo, kapaciteta proizvodnje preko 20 tona na dan 2.5. Postrojenja a) za proizvodnju sirovih metala koji ne sadrže željezo (obojenih metala) iz rudače, koncentrata ili sekundarnih sirovina metalurškim, kemijskim ili elektrolitskim postupkom b) za taljenje, uključujući pravljenje legura, obojenih metala, uključujući uporabljene proizvode (rafiniranje, lijevanje u talionicama, itd.), kapaciteta taljenja preko 4 tone na dan za olovo i kadmij ili preko 20 tona na dan za sve ostale metale 2.6. Postrojenja za površinsku obradu metala i plastičnih materijala korištenjem elektrolitskog ili kemijskog postupka, ako je obujam kupki za obradu preko 30 m 3 3. Industrija prerade minerala 3.1. Postrojenja za proizvodnju cementne troske u rotacijskim pećima proizvodnog kapaciteta od preko 500 tona na dan, vapna u rotacijskim pećima proizvodnog kapaciteta od preko 50 tona na dan ili u drugim pećima proizvodnog kapaciteta od preko 50 tona na dan 3.2. Postrojenja za proizvodnju azbesta i izradu proizvoda od azbesta 3.3. Postrojenja za izradu stakla, uključujući staklena vlakna, kapaciteta taljenja od preko 20 tona na dan 3.4. Postrojenja za taljenje mineralnih tvari, uključujući proizvodnju mineralnih vlakana, kapaciteta taljenja od preko 20 tona na dan 3.5. Postrojenja za izradu keramičkih proizvoda pečenjem, a posebno crjepova, cigle, vatrostalnog kamena, pločica, kameno pocakljenog posuđa ili porculana, kapaciteta proizvodnje od preko 75 tona na dan i/ili kapaciteta peći od preko 4 m3 i sa skrućivanjem po peći od preko 300 kg/m 3 4. Kemijska industrija U smislu skupine djelatnosti ovoga odjeljka, proizvodnja znači proizvodnju kemijskim postupkom tvari ili skupina tvari popisanih u odjeljku 4.1 do 4.6 u industrijskim razmjerima 4.1. Kemijska postrojenja za proizvodnju osnovnih organskih kemikalija, poput: a) jednostavnih ugljikovodika (linearnih ili okruglih, zasićenih ili nezasićenih, alifatskih ili aromatskih) b) ugljikovodika koji sadrže kisik poput alkohola, aldehida, ketona, karboksilnih kiselina, estera, acetata, etera, peroksida, i epoksilnih smola c) ugljikovodika koji sadrže sumpor d) ugljikovodika koji sadrže dušik poput amina, amida, dušičnih spojeva, nitro-spojeva ili spojeva dušikove soli, nitrila, cijanata, isocijanata e) ugljikovodika koji sadrže sumpor f) ugljikovodika koji sadrže halogene elemente g) metalnih organskih spojeva h) osnovnih plastičnih materijala (polimerna sintetska vlakna i vlakna na bazi celuloze) i) sintetskih guma j) boja i pigmenata k) tensida 4.2. Kemijska postrojenja za proizvodnju osnovnih anorganskih kemikalija, kao na primjer: a) plinova, poput amonijaka, klora ili klorovodika, fluora i vodikovog fluorida, ugljičnih oksida, sumpornih spojeva, dušikovih oksida, vodika, sumpornog dioksida, fosgena b) kiselina, kao što je kromova kiselina, fluorovodikova kiselina, fosforna kiselina, dušikova kiselina, solna kiselina, sumporna kiselina, oleum, sumporaste kiseline c) lužina, kao što je amonijev hidroksid, kalijev hidroksid, natrijev hidroksid d) soli, kao što je amonijev klorid, kalijev klorat, kalijev karbonat, natrijev karbonat, perborat, srebreni nitrat e) nemetala, metalnih oksida ili drugih anorganskih spojeva, kao što je kalcijev karbid, silicij, silicij karbid 4.3. Kemijska postrojenja za proizvodnju umjetnih gnojiva na bazi fosfora, dušika ili kalija (gnojiva od jednog ili više elemenata) 4.4. Kemijska postrojenja za proizvodnju osnovnih sirovina za proizvode za zaštitu bilja i za biocide 4.5. Postrojenja u kojima se korištenjem kemijskog ili biološkog procesa proizvode osnovni farmaceutski proizvodi 4.6. Kemijska postrojenja za proizvodnju eksploziva 5. Gospodarenje otpadom 5.1. Postrojenja za gospodarenje ili uporabu opasnog otpada sukladno definiciji u popisu navedenom u članku 1., stavku 4. Direktive 91/689/EEZ, sukladno definicijama u Prilozima II.

Obojeno staklo dobiva se malim dodatkom metalnih oksida, izabranih ovisno o željenoj apsorbanciji.

Sažetak: Adsorpcija iona na površinu koloidnih čestica metalnih oksida važna je pojava u okolišu, npr. pri proučavanju transporta zagađivača kroz tlo i sedimente.

Međupovršina metalnih oksida i vodene otopine elektrolita opisana je modelom električnog međupovršinskog sloja, a reakcije na površini modelima površinskog kompleksiranja.

Soli se mogu dobiti i reakcijom metalnih oksida s kiselinama.

Prema pisanju na Registeru, znanstvenici s Georgia Techa uspjeli su napraviti novi nano-materijal trake širine svega 30 do 300 nanometara i duljine do nekoliko milimetara koje mogu biti napravljene od različitih materijala cinka ili metalnih oksida.

Patent od milja poznat kao " Welsbach " (1991) po znanstveniku koji se bavio ionizacijom i reflektirajucim svojstvima metala u 19. st., americkih biokemicara Davida Changa i I-Fu Shiha s Lawrence Livermore National Laboratory obrazlaze polaganje metalnih oksida u atmosferu koji fotokemijskom reakcijom trebaju toplinu sa Zemlje zarobljenu staklenickim plinovima konvertirati u infracrveno zracenje koje ce se emitirati u svemir.

Ideja kineskih istraživača svodi se na raspršivanje metalnih oksida u zrak iznad nas.