Naši generali ma počujte samo zvuk ovog izraza NAŠI GENERALI `, ma kako su samo od njega puna usta, kako ono Š baš perverzno u usnoj šupljini nabubri, naraste i potpuno je ispuni dok kao balon sam od sebe ne izdušššššššššššššši, a tek onda za njim slijede slova G-N-R-L u riječi generali, sve gombasta, krupna i važna slova, mrgodna i grrrrrrrrupna, toliko samostojeća i samobitna da im ne trebaju ni bijedni samoglasnici jer se baš lijepo sami preko jezika koturaju, pa sve nekako izgovarajući tu samodopadnu zvučnost mali bijedni čovjek kao da sam sebi postane važniji, veći, hrabriji, hrabriji maltene kao - NAŠI GENERALI - prevažno reče Mićko i drmne jedno Ožujsko lijeno se izležavajući pred seoskim dućanom ne shvaćajući da je upravo pošteno izjeban.