Knez Miškin i Rodion Raskoljnikov su arhetipski rock junaci.

Knez Miškin Dostojevskog kad mu pokažu sliku Nastasje Filipovne uvjeren je kako je njena sudbina daleko od obične, tj. ona je strašno patila (vidi joj se na licu).

Jednostavan i istovremeno ingeniozan poput djeteta, Miškin ne poznaje laž i licemjerje, ne razumije i ne cijeni novac, ne snalazi se u složenim proračunatim ljubavnim, pa njegova dobrota, naivnost i društvena nefunkcionalnost u takvom okružju dovode do katastrofe...

Sjetimo se, bili smo na rubu propasti, baš kao i lik iz romana kojega opisuje knez Miškin.

Smerdljakov apsolvira paradoks života tako da doslovice shvaća apsolviranje kao apsolvere, kao razrješenje kroz političko ubojstvo. (Na više mjesta u Grobnici za Borisa Davidoviča Kiš aludira na ovaj paradoks.). Totalna suprotnost Smerdljakovu je primjerice u Dostojevskog lice kao što je knez Miškin, lice koje u sebi okuplja najprotuslovnije crte, čas je božji čovjek, nesposoban za bilo što ružno, čas je revolucionar, anarhista koji se prijeti da će Rusiju pretvoriti u krv i oganj: Ili vladati i tiranizirati ljude ili umrijeti na križu.

Mandeljštam nikako nije nekakav knez Miškin kao kralj jednosmislenosti (A.

U djelu Idiot (Dostojevski), glavni lik princ Miškin smatra se idiotom zbog svojeg poštenja, istinoljubivosti, dobrote i poniznosti.

U njemu je pisac primijenio niz postupaka u kojima je inovirao prozu i postavio obrazac svojih budućih velikih romana: ideološki obračun s utopijskim i općenito " humanističkim " stereotipima, niz esejističkih poglavlja koja su esencijalno dramatizirani sokratovski dijalozi vođeni u atmosferi nabijenoj strastima i skandalima; žurnalistički stil kojemu je jedina svrha funkcionalnost u priopćavanju autorove vizije, a ne estetski doživljaj; psihološku tipologiju koja obuhvaća najčešće krotke i ponizne kršćane (Sonja Marmeladova, Aljoša Karamazov, knez Miškin), nihilističke cinike (Svidrigajlov, Nikolaj Stavrogin), radikalne intelektualce u borbi protiv svih općeprihvaćenih vrijednosti ili " religiozne ateiste " (Rodion Raskoljnikov, Ivan Karamazov, Kirilov), djecu iz " slučajnih obitelji " i ljude kojima je povrijeđeno dostojanstvo (junak romana« Mladić »,« Zapisi iz podzemlja »).

Diplomirao je glumu na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, glumio uloge na kojem mu mnogi zavide, a za ziher nam se otvorio ne kao Miškin, ne kao Nikolaj i ne kao Car neuspjeha, nego kao Frano Mašković, skromni dubrovčanin nevjerojatnog talenta, ambicije i perspektive.

Naravno, danas se čovjek osjeti kao knez Miškin, sveta budala čitajući što sve iz nas ljudi, naših misli može izaći.

Violić i Paro odbili su 1960. na drugim pozornicama, odnosno u Beogradu, već iskušanu adaptaciju s motivacijom da je u njezinu središtu lik Nastasje Filipovne, dok njih zanima Knez Miškin.

Prizor u vlaku odisao je neopisivom svježinom; bljedunjavi, inozemni, da ne kažemo izvanzemaljski Knez Miškin Luke Dragića i siloviti po svemu od kostima do držanja izrazito ruski Rogožin izvrsnoga Filipa Juričića, zajedno s brbljavim Lebedevom Nikše Butijera predstavili su se u jarkom svjetlu uzajamna prepoznavanja.

Svijet u koji se knez Miškin, okrutno zadan naslovom, spušta kao agnus (Dei?), nije se promijenio i njegov će usud, onoga koji pokreće, ali ne zna zaustaviti i koji se upleće a ne zna se izvući, ostati isti, potkraj prošlog ili krajem ovog stoljeća.

Prvi i najveći problem Idiota vrlo je neujednačena i površna dramatizacija samog redatelja, koja se u prvom činu povodi za brbljavom, horizontalno postavljenom proznom ljepotom i širokom lepezom zavodljivih likova, a u drugom dijelu pokušava napraviti vertikalni pomak u metafiziku zgušnjavajući radnju na četverokut Miškin Aglaja Nastasja Rogožin.

Miškin, koji nije napravljen alatima estetike rizika, te pretjerano objašnjavajuća radnja, koja od svih slojeva romana u prvi plan izbacuje onaj melodramatski, omogućila je pitku i lepršavu predstavu, koja ipak ne dotiče ni malen dio problemskih polja prisutnih u proznom pismu Dostojevskog.

Mašković kao Lav Nikolajevič Miškin nosi predstavu u energetskom smislu, njegov glumački aparat podnosi miškinovsku dobrotu po sebi bez karikaturalnih viškova, tek s minimalnom ekspresijom, ali Maškovićevu Knezu nedostaje psihološke profiliranosti, kojom bi nas kao publiku zabrinuo mogućim gubitkom kontrole.

PREZIMITI U RIJU Nedjelja, HRT 1, 22.15 četiri kaktusa Potpis na odjavnoj špici ove dvodijelne serije (« scenarij i režija Davor Žmegač ») svakog će istinoljubivog gledatelja natjerati da pomisli kako ništa od toga ne postoji, ni scenarij, ni režija, a poglavito ne« Davor Žmegač », jer koji bi se to knez Miškin još i potpisao pod nešto tako sramotno neuvjerljivo kao što je remek djelo misteriozno nazvano« Prezimiti u Riju ».

A sama priča ide ovako potkraj mjeseca studenog jedne zime glavni junak Lav Nikolajevič Miškin vraća se kući u Rusiju.

Dostojevski sa svojim romanom Idiot nije vam ni do koljena, a mi mi dođemo valjda kao knez Miškin, koji zbog svoje nemoći i pasivnosti figurira kao jurodivi, svete budale.

Na nju će Miškin (koji je, uzgred, prije početka romana živio upravo u Švicarskoj), reagirati gotovo automatski:« pa to je... to je kopija Hansa Holbeina...

Miškin se zaljubljuje u Nastasiju na prvi pogled, to je neupitno.

On i Aglaja imaju tu dječiju dobrotu, no knez Miškin upravo zbog te dobrote postaje lutka.

Glavni protagonist jest knez Miškin, u dijelu prozvan Idiotom.

Miškin predstavlja kontrast u tadašnjem ruskom visokom društvu, a njegova kristovska figura se može protumačiti i na drugačiji način.

Miškin je u suštini dobar, a ta dobrota za ondašnju društvenu kremu predstavlja određenog klauna.

To bi moglo izgledati ovako: jadno stvorenje Miškin dospijeva u okruženje bogatih, recimo, Hrvata.

Od toga da je knez Miškina papirnat lik koji nigdje ne postoji pa do toga da je knez Miškin sublimacija beskrajne ljubavi prema čovjeku.

Tko je danas knez Miškin i može li nam biti svojevrstan uzor?

Knez Miškin je dobar i pošten čovjek, čisto, prekrasno ljudsko biće, puno razumijevanja i suosjećanja za druge.

Međutim, istraživači kažu, knez Miškin nikoga nije uistinu spasio, on ljude samo sažalijeva, osim Marie, kojoj je pomogao da umre sretna.