- Gespen ot Čučnik, vaš plemeniti zub jesu vani - klikne rumeni silnik, frkne na leđa, te mu sa čela odleti kućna kapa preko plota na drveni križ na nekom grobu, a iz džepa nešto bijelo i veliko za koje mišljah e je kutija za pomadu, a kad tamo - to bješe sat.

Ja mišljah tako... nu ja ne znam kako, Tek sudba hoče da začara šumu: I sve je kamen - cvijet i ptič na drumu.

Mišljah - pola nas neće doći.

Što se tiče Sotone i Lucifera uvijek mišljah da je to jedan te isti, ali izgleda nije, ili je to 2 lica od tri istog demona.

Mišljah, zagušit ću se, i nikako se nisam mogao izvući iz one hrpe.

Dva dana nisam bio okusio hrane, a od petka u jutro ni kaplje vode, te počeh driemati, onako umoran, i mišljah na Ernesta, koji je bio dva koraka do mene pod zemljom.

dan je počeo rano. već u 10 i 48. to znam jer je tad stigla poruka ' otkazana stojedinica na jarunu '. eto sreće. nije mi se ni dalo baš ić, a kao obećao sam. znači, ostajem doma i navečer. i učit ću. ništa, ali ništa me ne može spriječiti. mišljah ustao sam u 11 i 15 i odlučio se extremno rapidno razbuditi. pa mogao sam znati da je to nemoguće. tuširanje klap prvi put. kava prva. doručak minus. ne jedem mamuran. kava druga i očekivanje poziva koji bi mi trebao propćiti da je bajk popravljen i da mogu doć po njega. ma super, jedva čekam, ali ne u subotu u bladi fakin podne. veli tip da ne voli da ostaju bajkovi prek vikenda kod njega - jer ' imaju često provale '. nemoj jebat pa meni su maznulu lokotirani bajk iz mog zaključanog haustora, di neće tebi provalit u dućan pun bicikala. pih. eto, zato sam išao po bajk u podne - busom. fakin zetom sam išao danas u podne. kakav dan i tak ja u busu, pravim se da mi nije ništa, kad odjednom, čudan me osjećaj obuzeo. pogledam lijevo, pogledam desno, a kad tamo - leđa su mi se zakeljila za sic zašto ah zašto? zašto je sic bio natopljen znojem nekog luzera koji sjedio tu prije mene, ostat će zauvijek neodgovoreno pitanje u mojoj glavi ali - ujfu jebote:) usto sam ko gromom opaljen i stajao ostale dvije stanice: D al nije da meni već ranije nije palo na pamet užicat nekog da me vozi. međutoa, najbliža ekipa je danas bila na izletiću koji sam ja, ah kako požrtvovno, preskočio. jer ću ja kao učiti. s naglaskom na kao. čak sam i sestru zvao da ma vozi po bajk, ali me i ona odjebala. kurva:) nisam joj se ni upucavao ni muljao ni niš, odmah sam rekao ' oš me vozit po bajk? ' vodio bi ju na kavu da me vozila - ali ne ona je išla sa svojom big fat frendicom NEKAM. kak volim kad mi veli da ide nekam. kaj kurac ne veliš kam ideš, pa kaj je to neka top sikrit. ja uvijek svima kažam kam idem i kaj radim kad me nazovu. čak sam se naviknuo i reć - da, probudili ste me, sad se jebite, nazvat ću vas kad se ponovo probudim - sam od sebe a nu od koga? elem, tako ja otišo po bajk i prekuho se dok sam se vozio doma, a onda sam ničim izazvan stao u kvartovsku birtiju popit si kavicu. pa sam si novine fino pročitao pa sam malo odugovlačio odlazak doma, jer kad dođem doma moram kao učiti. ma da skratim ja ovo.

Zanimljivo ashibade, imađah istovjetnu asocijaciju, doduše ne na dušu, već na svijest (ali to je šija-vrat spika) kad pomislih na pjesmu, do-duše ja mišljah na onu uglazbljenu, kao primjer za ' nešto što postoji kao takvo, iako je negdje zabilježeno ipak nije (samo) tamo i locirano ' ili još preciznije, mi lociramo ' privremeno boravište ' al ne znamo gdje bi bilo ' prebivalište ' a još manje gdje je ' place of birth iliti izvor '.

Mišljah sada ću im razotkriti ISTINU I RAZVESELITI IH DA POSTOJI I BOG I VJEČNI ŽIVOT

Nije ni važno, ali o velikim životnim stvarima (bar ja tako mišljah).

Mišljah da mi je prijateljska dužnost raditi tako.

e, to ti ne znan. meni bilo smišno kako je to šeks reka (a on se bit će tendi u josipovićevu glazbu kolik i ja) i to ti je to. mišljah zapravo da je tebi, ko čoviku od jezika, zasmetala konstrukcija ' metalni lonci uzajamno cvile '... al se prevarih.

Mišljah uvijek da su bajke prava monotonija, ali nađoh tad u školi Bogumila Tonija bajku koja ugodi mi duši.

Mišljah jadan da će predstava ' Vjenčani list ' židovskog autora Ephraima Kishona biti čednija, ali, avaj...

Prvo... ispalila sam na živce čekajući jutros glupi tramvaj... i kad sam ga dočekala onda se vukao na svakom fucking semaforu... i bolesna gužva je bila na vukovarskoj standardno... i neki klinac mi se nabijao s torbom u leđa... i onda neka gospođa s torbetinom... na rubu živaca sam bilaL Drugo... kad sam sva već iživcirana došla do cibone... mišljah idem si kupiti nešto slatko za na posao... i odem u Žabac... i sad žurim se da mi ne pobjegne tramvaj i da opet ne čekam 100 godina... i dvije tete prije mene i ja sa 100 kn u rukama napokon dođem na red... i kaže teta prodavačica: NEMAM TI JA SITNO

I dok je on svejednako i zanosno govorio, mišljah jadovno na takvu kuću, ni seosku ni gospodsku, što mi ostavi nemio upečatak, a takvih kuća mišljah onda da više nigdje nema.

Već mišljah da vas je šarena zmija u gradu premamila.« -

I mišljah mojom smerti sve tće to konečno stati.

Župan je naš, a i Pogledići, pa kad ti kihnu, mišljah, veli cijela plemenita općina: »Na zdravlje.« Ali se prevarih.

Mišljah kako će uskoro početi molitva, a kako ne bijah njihove vjere ne htjedoh ometati običaje domaćina u čijem gradu sam gost.

Lijepa je, mišljah u prvi mah.

- Eto te napokon, rođače - viknu Labieno, skočiv na noge - mišljah da ti se kakva nesreća pridesila, i da nećeš ni doći; ni od Antonija ne ima glasa

Mišljah da mu je to samo umjetničko ime V. S., a da se zapravo zove Jovo Kuga.

Mišljah srat ću, al ' sam samo prdno recitirala je u jednom polupognutom položaju, iz kojeg se na čas malo spustila u koljenima, pa se ponovo uspravila i još jedanput tako.

A ovo su tek ostaci nakon kolektivnog grabeža (u kratkotrajnoj dilemi zgrabiti li komad kolača ili fotoaparat, odlučih se za varijantu jedan, jer mišljah, ako ga baš i ne ovjekovječim, znat ću barem kakvog je okusa bio)

Mišljah, što je ovome čovjeku ničim izazvan napade me. Sada mi je malo jasnija situacija.

Jednom me iznenadio svećenik u ispovjedaonici, ja mu govorim o ljutnji na čovjeka koji mi nije platio kupljen proizvod (a koji je mene i materijalno koštao), i mišljah kako će sada reći da mu moram oprostiti, i ja ću reći pohvalno o sebi kako već jesam

Mišljah da to mnoge zanima. bat prevarih se.

Ostavih dušu i tijelo, lebdjeh iznad svih tih kupaca koji trpaše i trpaše u kolica, lebdjeh iznad blagajni koje neumoljivo pištahu, iznad nasmiješenih blagajnica koje peglaše kartice, lebdjeh i mišljah da nikad neću izići odavde.

Relativno zlo, odnosno zlo koje se događa kao posljedica izostanka razvoja, najvažniji je pojam što ga ovdje valja razmotriti. Kad bijah kao nejače, govorah kao nejače, mišljah kao nejače, rasuđivah kao nejače.