Babić se kasnije priklanja pročišćenijem izrazu uz povremene odjeke ekspresionizma što je vidljivo na naslovnici polumjesečnika za kulturu Plamen iz 1919. Babić će početkom tridesetih oblikovati i nekoliko vrlo uspjelih rješenja svedenih isključivo na boju i tipografiju. 1922. Dragan Aleksić u Zagrebu izdaje dadaističke časopise Dada-Tank i Dada-Jazz čiji je radikalni prijelom potpuno u duhu avangarde koju u časopisu Zenit 1923. promovira i Ljubomir Micić.

Darovao mu je svjež pretisak hrvatskoga danas u Srbiji kultnog časopisa Zenit, u kojemu je hrvatski Srbin Ljubomir Micić prije 80 - tak godina trubio da su Hrvati križanci između majmuna i papige i navješćivao da će ih plemeniti srpski barbarogenij uskoro istrijebiti.

Samom činu darivanja prisustvovali su članovi brodskog " Rotary cluba ": odvjetnik Josip Abramović, generalni ravnatelj Dl " Slavonije " Maks Bosnić, direktor banke Milan Micić, farmaceut mr. Eugen Schrepel i bankovni činovnik Ivo Albert.

Matija Micić, unatoč dobroj igri ne uspijeva iskoristiti Gujinu loptu u 60 - oj minuti tako da je rezultat i dalje bio nepromjenjen.

U stvari, Micić izlazi na evropski plan da bi u epohi agonije mode avangardi pokupovao njene već pohabane i poderane krpice, sklapajući jedan kompilacijski krpež koji pokušava da uvalja na balkanskim tezgama pod etiketom balkansko-barbarogenijskog proizvoda iliti zenitizma.

Iznimno radikalan, upravo kao i prije Micić, izjavio je: " Nisam pristalica bratstva-jedinstva, niti bilo kakve Jugoslavije.

Radić se protivio Balkanskoj integraciji Hrvatske i kulturno ali i politički, pa je na ovaj stav vođe hrvatskog naroda u časopisu Zenit, broj 24. iz svibnja iste godine, njegov urednik i vlasnik Ljubomir Micić napisao je jednu od najgorih uvredljivih, rasističkih protuhrvatskih rugalica pod naslovom - papiga i monopol " hrvatska kultura ".

U tom slučaju naš predsjednik Josipović nikada ne bi dobio na poklon reprint svjetski poznatog časopisa " Zenit " u kojem je Ljubomir Micić znanstveno utvrdio da su ustašoidni hrvati nastali križanjem majmuna i papige.

Avangardni umjetnik Ljubomir Micić pokrenuo je Zenit u veljači 1921. u Zagrebu, a nakon jedne polemike u svibnju 1923. godine, zbog provokativnog teksta o Stjepanu Radiću i hrvatskoj kulturi, redakcija je preseljena u Beograd, gdje je izlazio neujednačenim ritmom i često mijenjao format.

Micić je pokrenuo i biblioteku Zenit, osnovao galeriju s djelima domaćih i inozemnih modernih i avangardnih umjetnika, priredio Međunarodnu izložbu nove umjetnosti (1924.), sudjelovao u sekciji jugoslavenskog zenitizma na izložbi Revolucionarne umjetnosti Zapada u Moskvi.

U prvom poluvremenu su dominirali čvrsti dueli i brze izmjene lopte tako da je Micić u 41 - oj minuti iskoristio slabu obranu Trnja, loptu proslijedio Benkoviću koji je, unatoč trudu protivničkog igrača Jurić Barea, na oduševljenje publike zabio za 1:0. Gosti su se u nastavku igre trgnuli, pojačali tempo i umalo izjednačili, no Tadićev udarac je na svu sreću zaustavila greda.

E, kako je Micić bio u pravu

Presude su bile sljedeće: - na smrt vješanjem, trajni gubitak svih građanskih prava i konfiskaciju cjelokupne imovine: Ljubo Miloš, Ante Vrban, Nikola Pehar, Adam Miličević, Mato Vasilj, Jakov Martinović, Božidar Kavran, Mime Rosandić, Vjekoslav Blaškov, Josip Tomljenović, Vladimir Sabolić, Julije Špalj, Izidor Strmečki-Genc, Eduard Kršul, Rudolf Srnak, Božidar Micić, Emil Tuk, Branko Kuštro, Bariša Žilić i Ivan Šop; - na smrt strijeljanjem, trajni gubitak svih građanskih prava i konfiskaciju cjelokupne imovine: Božidar Petračić, Ivica Gržeta, Mijo Jagarinec, Josip Jezovšek, Vlado Hranilović, Stjepan Križanić, Vjekoslav Španiček, Leon Zlatar, Želimir Liko, Milan Pribanić, Dušan Tošić, Pavao Vukić, Todor Panić, Ivan Vragolović, Josip Matjašić, Franjo Petek, Martin Mesić, Jure Preka, Mihajlo Čota, Eduard Pribilović, Jakov Medonić, Tahir Alagić i Ivan Šmid; - na kaznu prisilnoga rada u doživotnom trajanju, gubitak svih građanskih prava i konfiskaciju cjelokupne imovine: Vinko Dundović i Jure Brozović; - na 20 godina prisilnoga rada, pet godina gubitka građanskih prava i konfiskaciju cjelokupne imovine: Nikola Rupčić i Nikola Stanić; - na 18 godina prisilnoga rada, pet godina gubitka građanskih prava i konfiskaciju cjelokupne imovine: Zvonko Brezović, Marko Jurišić i Pero Dujmović; - na 15 godina prisilnoga rada, pet godina gubitka građanskih prava i konfiskaciju cjelokupne imovine: Vinko Pavlaković, Milan Žilić, Ivan Ceranić, Stjepan Bundić i Ivan Prusac.

Podsjetio je i na velik broj pjesnika porijeklom s Banije, od Spiridona Jovića, braće Micić i Jovanke Hrvaćanin do Miće Jelića Grnovića, ali i one koji su tamo živjeli i radili.

6. Micić, koji je 29. jula 1992. godine u ovaj logor doveden već pretučen i posle jednog sata je umro,

Do tada je fundus već bio obogaćen kako otkupljenim izdanjima, tako i bogatim kolekcijama knjiga i rukopisa koje su darovali Milan Rakić, Miloš Crnjanski, Desanka Maksimović, Tihomir Đorđević, Ljubica i Danica Janković, Ljubomir Micić, Ljubica Cuca Sokić i mnogi drugi.

U konačnom zbroju, to se pokazalo probitačnim: Micić je potvrdio svojim primjerom da izrazito nedarovit pjesnik, kad uspije stvoriti pokret, ostaje zapamćen.

Izvjesni Ljubomir Micić, rođen u Žumberku, izdavao je od 1921 - 24 srpski rasistički časopis Zenit za kojeg su hrvatski Srbi, a i hrvatski slijepci tvrdili kako je avangardan.

Osnovna ideja koju Micić propagira je tzv. balkanizacija Europe, oslobađanje srpskog barbarogenija i ismijavanje tobože stare zablude o Hrvatima kao Slavenima.

Nadalje, Micić prilično originalno smatra kako je hrvatska kultura vanbračno dete nenaravnog braka dresiranog majmuna i papige.

Kako se Košćević i sam smatra pripadnikom hrvatske kulture, tu je Micić vjerojatno pogodio tvrdeći u Zenitu da su roditelji hrvatske kulture majmun i papiga.

Valja se podsjetiti da je u svemu intransigentni Ljubomir Micić napisao i ovu rečenicu: »Ja pozdravljam Dada-Jok.« Supstituirana je potreba za scenskom umjetnošću.

Bez njihova mecenatstva teško bi se apartna ideja mogla podići do »Zenita« i zenitizma, posebice kada se zna da Micić nije bio obljubljen u zagrebačkim književnim krugovima, u prvom redu zbog velikosrpstva i skromna književnog dara.

Micić se hrvatskoj javnosti zamjerio kada je po uspostavi Kraljevine SHS postao referent za narodna kazališta i nije krio slabost prema hrvatskim piscima koji su bili mobilizirani u austro-ugarskoj vojci.

Zato se Micić postavlja napadački prema svemu što je hrvatsko, građansko, tradicionalno.

Lubomir Micić. (Sošice, 1895 Kačarevo, 1971) Tvorac zenitizma, pjesnik, kritičar, romansijer, pamfletista i prevoditelj.

Kad je o građi riječ, nakon mnogo godina ponovno se može vidjeti portret Anuške Micić iz 1921, supruge Ljubomira Micića, urednika avangardnog časopisa " Zenit ", koji strogo izjavljuje iste godine kako« u nas još nema ekspresionizma », iako su u njegovu časopisu objavljeni crteži Dr. Löwi i Studija za Cinika.

Romska porodica Micić spasla se bežanjem, no njihovi sunarodnici iz Čačka nisu bili iste sreće.

Do prvog su stigli 1981 kada su pod dirigentskom palicom asa Miloša Milutinovića trofej izborila trinaestorica veličanstvenih: Enver Marić (kapiten), Avdo Kalajdžić, Aleksandar Micić, Dubravko Ledić, Vladimir Matijević, Veselin Durasović, Dragan Okuka (1), Blaž Slišković, Vahid Halilhodžić (2), Adnan Međedović, Vladimir Skočajić i rezerve Momčilo Vukoje i Mirsad Mulahasanović.

Kuća je kamenovana, prozori i roletne su polomljeni, a najmlađa devojčica iz porodice Micić zadobila je posekotine od stakla.