I dirigent Nikša Bareza iznio je u razgovoru s Majom Stanetti svoja viđenja ovog projekta: " Mislim da je logično da smo odmah za Split izabrali operu Mila Gojsalića jer se radnja, obrana od najezde Turaka, zbiva u blizini Omiša pa postoji tijesna geografska veza.

Tako je Mila Gojsalića višestruko aktualna " (" Večernji list ", 30. VII. 1995.).

No, ovo nije bio prvi susret maestra Bareze s ovom operom: " Mila Gojsalića praizvedena je pedesetih godina u HNK u Zagrebu.

Što više, ta je vrst srednjega puta postala potom estetičkom konstantom većeg dijela hrvatske glazbe između svjetskih ratova, a i kasnije, ostvarujući, primjerice, opusima poput Simfonijskog kola 1926, ili opera Ero s onoga svijeta 1935, Mila Gojsalića 1951 i dr. Jakova Gotovca (1895 - 1982), Baranovićevih baleta Licitarsko srce 1924, Imbrek z nosom 1934, ili vokalno orkestralnog ciklusa Z mojih bregov 1927, te Lhotkinog baleta Đavo u selu 1934 atraktivni i reprezentativni repertoar čija je popularnost domovini, ali i izvan nje, bila u skladu s restaurativnim tendencijama jednog dijela srednjoeuropskog kulturnog prostora tridesetih godina.

Prethodili su mu scenska glazba za pastirsku igru Dubravka te opere Morana, Ero s onoga svijeta, Kamenik i Mila Gojsalića.

A na leđima zapisa Stanettijeve, stoji predivan lirski moment: " ' Mila Gojsalića ' će ostati zapisana kao znak Splitskog ljeta 1995. koji se na čudesan način povezao sa stvarnošću " (ibidem).

Žalibože, uvažena potpisnica citata nije bila dobra proročica; jerbo, Mila Gojsalića premda s naznakama amblematske ambijentalne predstave nikada poslije nije se pojavila pred splitskom publikom.

U ovom govorenju o rjeđe izvođenim operama Jakova Gotovca, ovaj put želim se zadržati na djelu Mila Gojsalića, koje je sam skladatelj okarakterizirao kao povijesnu glazbenu dramu.

Među njegovim značajnijim djelima su Simfonijsko kolo (1926.), romantična narodna opera Morana (1930.), " Pjesme čeznuća " (1939.), ciklus " Intima " za glas i klavir, opere " Mila Gojsalića " (1951.) i " Dalmaro " (1958.).

Prethodili su mu scenska glazba za pastirsku igru Dubravka te opere Morana, Ero s onoga svijeta, Kamenik i Mila Gojsalića.

Po povratku u zemlju intenzivno gradi repertoar i stvara uloge po kojima će postati poznata: Amneris u Verdijevoj Aidi, Saint-Saensova Dalila, Gluckov Orfej, Gotovčeva Mila Gojsalića, Azucena u Verdijevu Trubaduru, Eboli u Verdijevu Don Carlosu, Charlotta u Massenetovu Wertheru, Končakovna u Borodinovu Knezu Igoru, Bizetova Carmen i Santuzza u Mascagnijevoj Cavalleriji rusticani.

Tom će prigodom u foyeru HNK Ivana pl. Zajca biti postavljena izložba posvećena ovom velikom umjetniku, koji je u hrvatskim opernim djelima ostvario brojne uloge: Sulejman (Nikola Šubić Zrinjski), Conte (Amelia), Berestov (Lizinka), Batum (Mislav), Marko (Ero s onoga svijeta), Ivan (Mila Gojsalića), Sveslav (Porin) i druge.

Zacijelo najveći autoritet tog vremena, Krešimir Kovačević, ovako je ocijenio tu izvedbu: " Na malom trgu uz Cetinu, koji je u zbijenim redovima primio više od 1000 gledalaca, Mila Gojsalića djelovala je neobično uvjerljivo, a predstava popraćena snažnim vjetrom, unatoč nužnoj improvizaciji u glumi, sugestivno.

Scenskim oblikovanjem odlikovala se i Vesna Milati u naslovnoj ulozi, kao i drugi članovi Splitske opere pod vodstvom dirigenta Vida Kuzmanića " (" Telegram ", 25. VIII. 1961.). Mila Gojsalića još se dala na sam dan Oluje u Domovinskom ratu, 5. kolovoza 1995. na Tvrđavi Gripe, ali o tome u sljedećem broju.

1530. U Podgracu poginula hrvatska mučenica Mila Gojsalića, podrijetlom iz Kostanja u Dalmatinskoj zagori, a živjela je u vremenu Poljičke Republike i Osmanlija.

Zašto Mila Gojsalića, a ne Gojsalić?

Zadnja zasad izvedba opere Mila Gojsalića u Splitu dala se 5. i 8. VIII. 1995. u Tvrđavi Gripe.

Sastojala se od promocije knjige Poljički Parnas 2 i projekcije filma Mila Gojsalića.

Ukratko, možemo zaključiti kako se splitska Mila Gojsalića stopila i s prostorom u fortici na Gripama, a još više se utopila u vrijeme u kojemu se i ostvarila.

Završna točka O, zemljo moja iz opere Mila Gojsalića J.

Koreografirala je brojne baletne prizore u operama Nikola Šubić Zrinski, Adel i Mara, Mila Gojsalića, Norma, Nabucco, Samson i Dalilla i Orfej te u operetama Mala Floramye, Spli ski akvarel i Šišmiš.

Ero s onoga svijeta, glazbeni igrokaz Đerdan i operni scherzo Stanac pripast će području komike, Mila Gojsalića, Dalmaro i opera-oratorij Petar Svačić priklonit će se herojskome žanru, dok će Kamenik ostati pokušajem aktualizirane suvremenije tematike koji, kako će se pokazati, vlastito vrijeme nije htjelo prihvatiti.

Mila Gojsalića, Dalmaro i Petar Svačić bave se hrvatskim povijesnim i mitskim temama uvijek u službi ideje o spasenju vlastita naroda, dok Kamenik progovara o tako aktualnom životu radnika u kamenolomu.

No, maestro sklada: opera " Mila Gojsalića " na libreto Danka Anđelinovića, svojevrsni pandan " Nikoli Šubiću Zrinjskom ", praizvedbu doživljava 18. svibnja 1952. godine s Marijanom Radev u naslovnoj ulozi

Gramatičkim sredstvima isticala se posvojnost, a time i socijalna ovisnost žene: Mila Gojsalića, Katarina Zrinska, Dora Krupićeva, Giga Barićeva.

U za mezzosopran oskudnu hrvatskom opernom repertoaru bila je nezaboravna Gotovčeva Mila Gojsalića.

Gosalići, još će ispast da je Mila Gojsalića rođena Pošuška.

Ima u literaturi niz primjera u kojima se pokušavaju dočarati egzotika i Orijent: Weberov Abu Hasan, Mozartova Otmica, Bizetovi Biserari, Borodinovi Polovjecki plesovi iz Igora, čak i onaj Japan u Puccinijevoj Madame Butterfly nema nikakve veze s Japanom " (" Mila Gojsalića ' Prva hrvatska avangarda ' " u zborniku radova " Jakov Gotovac ", Zagreb, 2003.).

Popis uloga koje je tumačio u djelima hrvatskih skladatelja bio je nenadmašan Ero ukazuje na njegovu popularnost ne samo kod publike nego i među skladateljima Papandopul o i Gotovac njemu su namijenili uloge u svojim novim operama (Gotovac Kamenika, Mila Gojsalića, Papandopulo Sunčanica).

Prema vlastitom priznanju opsjednut Marulićevom Juditom niz godina, Frano Parać odlučuje i dalje upredati niz započet dalekim Porinom Lisinskog, a nastavljen Zajčevom odnosno Gotovčevom trilogijom (Mislav, Ban Leget, Nikola Šubić Zrinjski, Dalmaro, Mila Gojsalića, Petar Svačić), uz djelomice tome žanru pripadne opere Papandopulovu Sunčanicu, Lhotkino More, Devčićevu Labinsku vješticu, Brkanovićev Hod po mukah i Matiju Gupca Lhotke-Kalinskog.