U Kijevu je, naime, u utorak obilježena 20. godišnjica okruženja tog mjesta barikadama koje su 17. kolovoza 1990., po nalogu Milana Babića, tadašnjeg predsjednika OV Knina, postavljane s jedne strane u Civljanima prema Vrlici i s druge strane u Polači prema Kninu.

Nepravedno su, po svemu sudeći, u Haagu dosuđene premala kazna za Šljivančanina, kao i prestroge prvostupanjske presude Blaškiću, Gotovini i Markaču, no generalno gledajući Haagu se mora priznati da je ipak najčešće sudio predstavnicima agresora, te da je na koncu uhitio ili osudio gotovo sve najveće srpske ratne zločince, Slobodana Miloševića, Radovana Karadžića, Ratka Mladića, Milana Babića i Milana Martića zaključuje dr. Branko Caratan.

Obitelj Milana Babića ne vjeruje da je počinio samoubojstvo

Mišetić čita dio izvješća iz Banja Luke koje je sastavila AIM organizacija: Ovo je izjava Milana Babića Nisam za pojedinačna rješenja problema povratka, jer bi to značilo kroatizaciju Srpskih povratnika što bi ugrozilo kolektivna prava izbjeglica i pomutilo problem Srpskog naroda u egzilu.

Na primjeru Miloševićeva poništavanja izbora u krajini, kada mu se nije sviđala pobjeda Milana Babića, svjedok je kazao da bez optuženog ništa nije bilo moguće učiniti.

Ministar vanjskih poslova Srbije i Crne Gore Goran Svilanović, izjavio je da Haški tribunal vodi istragu protiv bivšeg predsjednika tzv. Republike srpske krajine Milana Babića, nekadašnjeg predsjednika SAO Istočna Slavonija, Baranja i Zapadni Srem Gorana Hadžića i bivšeg načelnika Glavnog stožera Vojske Jugoslavije Blagoja Adžića.

Potvrdio je da je istragom protiv Hadžića i Milana Babića bio obuhvaćen i general Blagoje Adžić, kao i još jedna osoba čiji je identitet nepoznat, ali pretpostavlja da se odustalo od optužnice.

Podsjetit ću samo one Hrvate, među kojima je i predsjednik Ivo Josipović, koji pate od kratkog pamćenja pa su zaboravili da su petokolonaški Srbi od Jovana Raškovića preko Borisa Miklenića i dvojice Milana (Babića i Martića) uz moralnu podršku Milorada Pupovca poubijali i protjerali sve Hrvate s njihovih ognjišta iz njihove domovine i države Hrvatske.

Nagovješteno je smjenjivanje predsjednika Republike dr Milana Babića.

O zamkama za srpski narod govorili su Lazar Macura, Uroš Funduk i Mile Dakić. 15.02. U " Večernjim novostima " najavljen odlazak Milana Babića.

Prema zvaničnim izjavama većina poslanika se izjasnila za pokretanje postupka o smjeni predsjednika Repubilike dr Milana Babića i Vlade RSK. 17.02. U Beogradu, na konferenciji za štampu Milan Babić ' izjavio da je glinsa skupština neustavna inelegalna. 18.02. U Kninu zasijedala kninska Skupština RSK koja je podržavala Milana Babića.

Osuđen je stav Branka Kostića koji je u Glini tražio bezuslovno prihvatanje Vensovog plana. 26.02. Skupština Republike Srpske Krajine u Borovu Selu smjenila predsjednika Republike dr Milana Babića i Vladu Riste Matkovića.

SAD priznale Sloveniju, Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu. 08.04. Srpske snage zauzele Kupres. 11.04. U Kninu došlo do sukoba izmedu dr Milana Babića i predsjednice SDS Krajine dr Ljubice Šolaje oko problema formiranja Srpske vojske Krajine.

Na srpskoj strani su poginula dvojica boraca. 22.04. U Veljunu došlo do sukoba između UNPROFORa i srpskih boraca, jer su " plavci " izjavili da su došli štititi hrvatski naroda. 28.04. Proglašena Savezna Republika Jugoslavija. 29.04. Glavni odbor SDSa Krajine smijenio predsjednicu dr Ljubicu Šolaju i izabrao za predsjednika dr Milana Babića.

U Benkovcu, u stanu Rajka Ležajića, pripadnici zvanicne vlasti batinali dr Milana Babića i Rajka Ležajića. 04.07. Ministar unutrašnjih poslova RSK Milan Martić osudio pojave separacije Korduna i Banije od ostalih dijelova Krajine.

26. veljače 1992. Skupština Republike Srpske Krajine u Borovu Selu smijenila predsjednika RSK Milana Babića i Vladu RSK na čelu s Ristom Matkovićem, te izabrala za predsjednika Gorana Hadžića, a za sastavljača nove vlade Zdravka Zečevića.

No, podsjećaju na dva haaška predmeta, protiv Milana Martića i Milana Babića, gdje je pravomoćno utvrđeno promicanje zajedničke svrhe udruženog zločinačkog pothvata, trajnog uklanjanja nesrba s dijelova teritorija RH-a, sa sljedećim sudionicima: B.

6. Druga vlada Milana Babića trajala od 27. lipnja de 5. kolovoza 1995. Milan Babić, predsjednik Milivoj Vojnović, ministar vanjskih poslova Mile Bosnić, ministar za trgovinu Svetozar Vinčić, ministar financija Slobodan Perić, ministar rada, socijalnih i boračkih pitanja Uruš Funduk, ministar za pravosuđe i upravu Tošo Pajić, ministar unutarnjih poslova Drago Kovacević, ministar informiranja Vukašin Egić, ministar energetike Ranko Bakić, ministar za industriju i razvoj Vaskr " sije Vukasović, ministar poljoprivrede? uro Podunavac, ministar prosvjete Stevan? urić, ministar zdravlja Milan Paden, ministar za saobraćaj i veze Milan Bogunović, ministar za građevinarstvo i urbanizam Marko Atlagić, bez portfelja Milan Radmanović, bez portfelja Milan Ernjaković, bez portfelja Nikola Dobrijević, bez portfelja Ratko Gondi, bez portfelja Vojislav Stanimirović, bez portfelja.

Predsjednik Mesić i premijer Sanader pozitivnim su ocijenili priznanje vođe pobunjenih Srba u Hrvatskoj Milana Babića pred Haaškim sudom krivnje za sve ono što mu se stavlja na teret.

I to oni koji nisu državljani RH, kao i mnogi koji su to bili poput Milana Babića, Milana Martića, itd... I koliko je uopće Srba u Hrvatskoj koji Hrvatsku zovu svojom Domovinom, poput pojedinaca koje ovdje spominjete?

Britanci se žure jer u Ženevi propadaju pregovori hrvatske i strane pobunjenih Srba o mirnoj reintegraciji pa insistiraju da Hrvati dadu ' najveću važnost ' izjavi Milana Babića o spremnosti na pregovore temeljem Z-4 plana, kao i procjeni američkog ambasadora u RH Galbraitha da je Knin spreman na razgovore o mirnoj reintegraciji u RH.

Snimajući ih, otkrivaju se grozne priče mučenja i ubijanja Hrvata, ne samo vojnih obveznika nego i civila: žena, djece i staraca, koje su izvršile srpske paravojne jedinice pod zapovjedništvom Milana Babića i Ratka Mladića. (Scene su sa popisa metoda torture koje su se koristile u ratu u Hrvatskoj i Bosni, iz priručnika dr. Sabine Popović, na kojima bi nam, zbog inventivnosti, Tarantino zavidio).

Tu je i rodna kuća zubara Milana Babića.

Upravo zato knjiga započinje izjavom predsjednika RSK Milana Babića (4. siječnja 1992.) koji se usprotivio odluci krnjeg Predsjedništva SFRJ da prihvati mirovni plan Cyrusa Vancea i dolazak mirovnih snaga.

Bio je to početak političkog raslojavanja u RSK; Milan Martić, Goran Hadžić i Mile Paspalj bili su odani Miloševiću, a nasuprot njima bili su pristaše Milana Babića.

Tužiteljstvo Međunarodnog suda za ratne zločine u Den Haagu je, Ljajić navodi, vodilo istrage protiv Milana Babića, generala Blagoja Adžića i Gorana Hadžića.

Naime, Županijsko izborno povjerenstvo reagiralo je na primjedbe, kao i na medijske napise, te je naposljetku poništilo rješenje o pravovaljanosti kandidature HDZ-ovca Milana Babića za gradonačelnika Oroslavja.

Od početne faze kad su ga zvali " Tuđmanovim Srbinom ", vremenom je sve više postajao njegovim protivnikom, do te mjere da je neutemeljeno optuživao Tuđmana i hrvatske vlasti za progone Srba, zbog čega je bio metom žestokih reakcija hrvatskih intelektualaca u medijima. [ 1 ] Štoviše, pretkraj života je napisao knjigu Ugašena ognjišta širom svijetle u kojoj je za propast njegove manjine u Hrvatskoj optužio Franju Tuđmana, Slobodana Miloševića i Milana Babića.

16.02.1992. - Skupština republike Srpske Krajine u Glini razriješile Milana Babića s dužnosti predsjednika Republike i zatražila da Vlada RSK podnese ostavku.

Osim Tuđmana za stradavanje Srba u Hrvatskoj optužio je Slobodana Miloševića i Milana Babića.