ma ja sam za. da bude više žena u politici. da bude više žena na važnim mjestima u vladi i saboru. da žene budu jednako zastupljene na izbornim listama. da ih se plati adekvatno znanju i stručnoj spremni. da im se ne daju otkazi prvima, kad nastupi kriza. i sve te deklaracije. stvarno sam za. ali. kad sam nedavno i službeno počela biti stranački aktivna, prva stvar koju su moji kolege rekli je da im je strašno drago da konačno mogu na tome mjestu gledati nekog zgodnog. i istog su mi se trena počeli ulizivati. predsjednik mi je jučer, pred cijelim odoborom, rekao da sam ja naš logo. neki su dan počele rasprave o listama. pa mi kaže tajnik, čuj, ti bi trebala na gradsku listu. moramo zadovoljit kvotu. i ok. kvote se moraju zadovoljit (iako mi nije jasno kako to da se za žene na listama moraju donosit zakoni o zastupljenosti, a za nikoga drugog ne. umorivljenike, recimo. ili sportaše, npr.). ok, ja jesam zgodna. i mlada sam još. ali fascinantno, nitko nije primjetio nove zapisnike, memorandume na pozivima, neke novosti koje sam uvela, nitko nije našao shodno za reći kako im je drago da imaju nekog informatički pismenog, ni primjetio da zapisnike tipkam direkt u komp. a ne. najbitnije im je bilo da sad gledaju mene, a ne kolegu 30 godina starijeg od mene. jel nekome prva izjava o nekom političaru kak je zgodan i kak ga je lijepo gledat? osim ak nije riječ o nadanu vidoševiću. a ako čak krenemo biti pretjerano tolerantni i zaboravimo da su žene u politici prečesto doživljavanje kao zgodni komadi koji uljepšavaju članstvo, i da se trebaju 10 puta više dokazivat da bi ih se doživjelo kao pametne, inteligentne i sposobne članice stranke/društva, jesmo li baš sigurni da želimo to " žene u politici " uobličit u tako općenit pojam, i ne bismo li trebali razmisliti tko nam to zapravo " popunjava kvotu "? želimo li u saboru nekoga poput simone gotovac? aleks grdić? one smiješne žene s paga koja za sebe misli da je najljepša i najpametnija? dakle, ja sam za žene u politici. za sam da se žene potiče da se aktivno uključe u politički život. isto sam tako za da se mladi ljudi aktivno počnu baviti politikom. i intelektualci, i seljaci, i studenti, i penzioneri. i intelektualke, seljanke, studentice i penzionerke. ali sam, isto tako, da u politici budu ljudi. i da žene u politici prestanu biti posebna kategorija. i have a dream, da me jednog dana ne dožive kao komad mesa kojeg je lijepo gledat, nego kao pametnu osobu koja ima nešto za reći, i koja može nešto napraviti. da glavna tema zbog koje pišu o ingrid antičević i milanki opačić nisu tko ih oblači i čije cipele kupuju. pa čak, i da se kosoricu ne slika zato jer ima isti komplet, nego zato što je takva kakva jest (a u ovome postu ne želim izreći svoje mišljenje kakva ona jest). i da, konačno, ne trpamo sve žene u isti koš. ima ovakvih i onakvih muškaraca, i političara. ima ovakvih i onakih žena, i političarki. navodno je to zato što smo svi ljudi.