Samo me brine što ja volim (u seksu a i životu općenito) biti podložna a čini mi se da je to i kod tebe slučaj, pa se bojim da se nekako ne mimoiđemo. (Kornjača 22.10.2008., 16:05:11)

... prošlo je: (Već je pola godine od kako ne da se ne čujemo, nego čak ako se nekad i mimoiđemo, ne razmijenimo niti pogled a kamoli.

Bahati moćnici, koji mi se kese, kad se subotom mimoiđemo Pjacom ili Rivom, kontajući: Piši, ti ćelavi, piši, već ću ja tebe nekako.., krhkiji su i od najosjetljivijeg porculana, jer u političkim kuhinjama uvijek postoji neki Brut koji će gologlavom prišapnuti koju.

Ne znam što me je oborilo s nogu: to što je sam upisao svoj broj mobitela u moj, njegove duge trepavice, slučajni dodiri ruku; to što je pružio ruku kroz prozor i ubrao mi neki cvijet dok smo čekali da se mimoiđemo s autom iz suprotnog smjera možda njegova crna Honda Accord Coupe kakvu nitko nije imao.

Izlazim danas s frendicom s posla i ispred zgrade mimoiđemo se s veselim mladim parom.

Ali uvijek je opasnost da susretima s ljudima mimoiđemo Boga; da u brizi za čovjeka i oko čovjeka zaboravimo Bogočovjeka, a onda će brzo biti zaboravljen i pogažen čovjek što i jednim okom nije teško vidjeti...

A izgleda da se uvijek mimoiđemo u vremenu kad smo na kompjutoru pa evo ovako sutra ujutro ću biti on line od sedam pa do negdje oko osam... ako još spavaš u to vrijeme onda ću navratiti oko deset pa valjda se budemo negdje našli ha ha ha (Advent 30.04.2007., 20:48:20)

Istaknuo je kako su njihovi najbolji stručnjaci rekli što zaista misle, kako stvari funkcioniraju u praksi i pomogli nam da mimoiđemo mnogo zamki.

Za susret se posebno i pripremamo: izaziva on uzbuđenje u nama, nemir da kojim slučajem ne zakasnimo, da se ne mimoiđemo, da budemo budni

S ovakvim predavanjima ključan je koncept da polaznici doista na kraju imaju dojam cjelovitosti, a ne da se preuzetno i preambiciozno zalijećemo u pojedine segmente preglomazne teme, a onda samo dodirnemo ili potpuno mimoiđemo neke ključne aspekte.

A opet kad se mimoiđemo, pa onaj pogled koji te jednostavno očara, zatupi, da ne znan ni di san, ni ništa, ono slatka zbunjenost... kako se onda postavit? uopće nisi načistu ni jeli to sve u glavi, pričinja mi se.

Bog vam dao zdravlje, dobri ljudi, samo vi partijajte do podne pa kad se mimoiđemo, ja na putu do menze za ručak, a vi na povratku iz Sidra, slobodno mi prepričajte tko je što sinoć izvalio na kauču.

Misli su mi već tamo, tada, davno.. Mala studentska soba, prigušeno svjetlo, svijeća u tanjuriću.A što će mi svjećnjak, važno je da svijeća gori u tanjuriću.Očekujem nekoga da dođe.Iščekujem NJU Dlanovi se znoje, hodam po sobi, prelazim metre i metre, sklanjajući i najmanje zrnce prašine, da sve bude naj.Svaki rub plahte na krevetu, na stolu mali stolnjak zatežem, uglačavam, da sve bude spremno.Već je moglo biti spremno odavno, ali.. mora biti spremnije.Sve za NJU Oko moje sobe se čuju Božićne pjesme, tiho.Nije se smjelo slaviti Božić " javno ", glasno svirajući Božićne pjesme.Zvukovi dopiru do mene, a ja pripremam svoj stari gramofon na radio aparatu, onaj sa poklopcem, tražim long play ploču sa Božićnim pjesmama.Pustit ću muziku glasno, pa što bilo da bilo.Ipak je Božić Već počinjem pogledavati na sat, čuje se tik-takanje, nije bilo digitalnih u studentskim sobama, tek stare vekerice na navijanje.. tik-tak-tik-tak.I treba popraviti košulju, uglačati je povlačeći dlanom preko nje, na tijelu, pripijenu.Kosa se orosila znojem od nervoze, od iščekivanja kad će ONA doći.Istrljao sam je ručnikom, pa se opet počešljao.Gramofonska ploča okreće svoj repertoar Božićnih pjesama, pri kraju je, uskoro će i zadnja pjesma.Prekidam je, stavljam iglu na početak.TIHA NOĆ, BIJELI BOŽIĆ.. zapjevah, onako u sebi i poluglasno.Sa puno sluha, a malo lijepog glasa.Sam sam sebi najbolji pjevač, neka tako i ostane, u zatvorenoj studentskoj sobi, skrivenih zvukova Božićnih pjesama.A tko će sad misliti na glas i dobar sluh za glazbu, kad se bliži trenutak susreta.U glavi mi odzvanjaju glasovi voljene, preko telefona.DOLAZIM U ZAGREB POPODNEVNIM VLAKOM, NE MORAŠ ME ČEKATI.BUDI U SOBI Možda sam ipak trebao otići pred nju.A što ako se mimoiđemo, kako, kada ćemo se i gdje naći.I propast će naš susret u najljepšem trenutku godine.Zar se to mora baš meni dogoditi? Bolje je čekati je, kako je i sama htjela, u sobi.Ona vekerica se sve češće i jače čuje.Vrijeme sporo prolazi, a moja ljubav ne dolazi.Gubim nadu.A u susjednoj sobi pjevaju.Sam sam.. Otvaram prozor na prvom katu, magla je, nebo je žućkasto od neonske rasvjete, tamo, prema Savi, prema Novom Zagrebu.Mjesec se povremeno probija kroz tanke oblake, oreola mjesečine se ocrtava na sivo-žutom nebu.Osvrćem se okolo, pogledavam lijevo-desno.Nemam više ni kamo pogledati, nikoga nema vani.. Začuh korake.. Ne, nisu njeni.Tek neki muškarac žuri, u tamnom mantilu.Još jednom se osvrnem.. ništa Jesam li dobro čuo svoju ljubav kad smo se čuli telefonom?? Koliko pitanja Jesam li nešto krivo shvatio u dogovoru? Prečuo? Bliži se ponoć Nema moje ljubavi Misli gube razum, nadu i svaku pomisao da će ONA doći Zamorna priča, noćna mora.. 23:46 h.. sjećam se točno koliko je bilo sati, jer gledao sam u staru vekericu upravo u trenutku kad začuh kucanje.Tiho, tiho.. Utišao sam gramofon, da se uvjerim ne sanjam li možda, imam li halucinacije, od silne želje da čujem baš taj zvuk.Da, dobro sam čuo kucanje na vrata.I to baš onakvo, kako je moja ljubav kucala, stidljivo, gotovo nečujno.Nisam ni riječ rekao, potrčao sam prema vratima, rukom prema kvaki, udario koljenom u rub kreveta, zajaukao od trenutne boli i otvorio vrata.Moja ljubav stajala je pred vratima, u zimskom kaputu, smeđem, sa malo krzna na reveru.Sa šubarom na glavi.I što je najvažnije, osmijehom što je ipak stigla, na vrijeme.U trenu smo se zagrlili, nisu bile potrebne riječi, prislonili obraz uz obraz, stisnuli jedno drugo.Nisam ni razmišljao, hoću li je od sreće stisnuti, da je boli.. Ništa nismo osjetili, osim sreće, u tom trenutku.Božić dolazi.A naša srca su jedno, u najljepšem trenutku godine.I mi smo u tom trenutku.. zajedno.Važnije od svakog trenutka, kad se osjeti bliskost voljene, i dodir i topli pogledi.. Svijeća je već izgorjela, zajedno ćemo zapaliti drugu.. Pjevati Božićne pjesme, tiho, potajno.Tada se nije smjelo javno

Do kafića moram proći dvije glavne ulice i ako je tip negdje u gradu, nema šanse da se mimoiđemo.

Drugi put ponovo izađem van s drugim frendom i idem u izvidnicu, naletim na njega tj. mimoiđemo se.

Tko zna koliko puta se mimoiđemo na cesti s forumskim/blogerskim prisnim pijateljima neznajući da je curka u neuglednom kišnom mantilu u stvari prpošna i sexyDaphne,, a da je proćelavi službenik naš frend Othello.. i onda se nekako uvijek pitam koliko znam o ljudima koji su oko mene i s kojima provodim jaaaaaaaako puno vremena.. koje u prolazu upitam kako su (mada me u stvari briga za to: D), s kojima prokomentiram vrijeme (da, da, pada kiša u p. m., vidjela sam, nisam blesava) ili sinoćnju utakmicu.. i uvijek se upitam ne flertam li možda virtualno s nekim koga u stvari jako dobro znam;), samo ga ne primjećujem... ili ga doživljavam ali na sasvim drugačiji način... ljudski su odnosi definitivno došli na jednu novu, jako cool razinu, gdje se prvo ne vidimo, pa se onda vidimo ako se svidimo na fizički neviđeno.. ali, nije li nam upravo to svima trebalo u ovom užurbanom svijetu šminke, agresivnog marketinga, robovanja markama i estetske kirurgije.. i upravo je ovo virtualno upoznavanje potpuno nova faza u evoluciji ljudskih odnosa i upoznavanja, sparivanja i rasparivanja..

Naravno, da se ne mimoiđemo s kolonom u kojoj je Sova odlepršao na sjever i sad, eto, negdje na Cvjetnom trgu pije kavu s odvjetnicima Vuxom i Stipom, spremajući se put Šentilja via Macelj

A i problem su i duga svjetla po danu, il se i tu prave blesavi il ne skuže, pa se i ja pustim blesava i držim dugo dok se ne mimoiđemo.

I tako u slijedećih desetak godina, pa ako i mimoiđemo gostovanje poznatog histriona Dragoslava Šekularca, za interprete urbanih likova bit će potrebni Miha Baloh, Janez Vrhovec, Sandi Krošelj, Stevo Žigon?

Ajde neka sam i ja koju prozborila s tobom, uvijek se mimoiđemo na Forumu

Predlažem ti da online mano y mano utvrdimo šta je bitnije pilot ili avion, ti uzmi Bf109G6 a ja ću P-40E, zimska mapa, bez oblaka, default naoružanje oba aviona, startamo head to head s time da je prvi prolaz bez pucanja, kada se mimoiđemo borba starta.

Ulica kojom je vozila bila je užasno uska, a ususret nam je išao ogroman autobus, nema šanse da se mimoiđemo već treba stat da bi bus na proširenju mogao proć.