Ukratko, prva je faza mirovinske reforme bila usmjerena na smanjenje i kontrolu mirovinskih izdataka te na uspostavljanje neposrednije i transparentnije veze između uplaćenih doprinosa i mirovina.

No u 2000. godini priliv novih umirovljenika smanjen je za nekoliko puta, pa je tako postignut jedan od ciljeva reforme vezan uz racionalizaciju mirovinskih izdataka.

Zbog velikog porasta broja korisnika mirovina s jedne i pada nacionalnog dohotka s druge strane, desio se brz porast udjela ukupnih mirovinskih izdataka u društvenom bruto proizvodu.

To nije pridonijelo uštedi mirovinskih izdataka, ali je nepravda i poruka budućim majkama da se ne isplati posvećivanje rađanju i odgoju djece.

Dosadašnje uštede mirovinskih izdataka, stvorile su velike nepravde i nejednakosti.

U 2009. udjel mirovinskih izdataka u bruto domaćem proizvodu povećao se na 10,53 % (sa 9,80 %, koliko je iznosio u 2008.), što je posljedica povećanja broja umirovljenika (za 2,2 % u odnosu na prosinac 2008.), isplate dodatka na mirovine ostvarene od 1. siječnja 1999. prema Zakonu o dodatku na mirovine ostvarene prema Zakonu o mirovinskom osiguranju (u izvještajnoj godini za dodatak je isplaćeno 897.592 kuna, a dodatak je koristilo više od 237.000 korisnika), primjene Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju, prema kojem su od 1. siječnja 2008. povećane prijevremene starosne mirovine, najniže mirovine i invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad zaposlenih korisnika, te smanjenja bruto domaćeg proizvoda s 342 milijarde kn u 2008. na 333 milijarde kn u 2009.

Međutim, takav način usklađivanja mirovina dovodi do ubrzanog rasta izdataka i povećanja udjela mirovinskih izdataka u BDP-u.

Vrijeme provedeno u radnom odnosu, dobna granica za umirovljenje, pa i visina mirovine, usklađivali bi se automatski ovisno o demografskim kretanjima, zaposlenosti te udjelu mirovinskih izdataka u BDP-u.

Ona je rezultat mirovinske reforme koja je poduzeta radi transformiranja i sređivanja dotadašnjeg pravnog i financijskog stanja mirovinskog sustava preuzetog iz bivšeg socijalističkog državnog uređenja, smanjenja priljeva novih osiguranika, usporavanja rasta mirovinskih izdataka, povećanja ovisnosti mirovina o doprinosima, pojačavanja individualne odgovornosti građana za sigurnu starost te dugoročnog stabiliziranja i stvaranja održivim mirovinskog sustava.

Usprkos pozitivnim efektima na državni proračun od ukidanja poreznih olakšica i zadržavanja plaća u javnom sektoru nepromijenjenima, ove godine se i dalje javlja potreba za diskrecijskim fiskalnim rezovima uslijed viših rashoda po kamatama, većih mirovinskih izdataka te troškova u procesu pristupanja EU.

Trend povećanja financiranja mirovinskih izdataka prihodima iz državnog proračuna nastavit će se i slijedećih godina, pa je u 2001. godini državni proračun financirao oko 40 % mirovinskih izdataka.

U 2003. trebale su se smanjiti obveze državnog proračuna po osnovi prestanka obveze uplate u HZMO 1,75 milijarde kuna za isplatu dodatka od 100 kuna i 6 %, ali je propisan nastavak isplate tog dodatka i osiguravanje sredstava u državnom proračunu za njegovu isplatu i nakon 1. siječnja 2003. Nakon 2004. nastavlja se povećanje obveza prema HZMO-u zbog rasta tranzicijskog troška, ali bi se istodobno smanjivale obveze državnog proračuna prema drugim osnovama (za beneficirane mirovine, obveze prema Zakonu o povećanju mirovina i drugo), kao i zbog smanjivanja mirovinskih izdataka u prvome dijelu mirovinskog sustava zbog smanjenja razine mirovina u odnosu na plaće.

U mirovinskom osiguranju koje se financira iz doprinosa uplaćenih u tekućem razdoblju i koje se temelji na načelu određenih davanja, visina tekućih mirovinskih izdataka uvjetuje i potrebnu visinu stope doprinosa.

U prvom dijelu hrvatskog mirovinskog sustava doprinosi aktivne generacije se ne kapitaliziraju i ne služe za podmirenje mirovinskih izdataka te iste generacije, već za podmirenje mirovinskih izdataka starijih (sada umirovljenih) generacija osiguranika.

Drugi dio hrvatskog mirovinskog sustava je, sa stanovišta financiranja, sustav kapitalnog financiranja (pokrića) mirovinskih izdataka (engl. funded plan ili advance funded scheme).

Dakle, nakon srednjoročnog povećanja, dugoročno bi se smanjivale financijske obveze državnog proračuna prema HZMO-u za financiranje mirovinskih izdataka iz prvog dijela mirovinskog osiguranja.

Starenje stanovništva, odnosno smanjivanje udjela mlađih a povećanje udjela starijih osoba, dugoročno će najviše utjecati na povećanje stope ovisnosti i rast mirovinskih izdataka.

Problemi u prvom stupu nisu samo vezani uz redovite umirovljenike već i uz velik broja povlaštenih mirovina, jer trenutno oko 20 posto ukupnih mirovinskih izdataka odlazi upravo za te mirovine " po posebnim propisima ", ustvrdila je Mađarević Šuster.

Uvođenje kapitalnog financiranja dijela mirovinskog sustava neće, samo po sebi, dovesti do snižavanja mirovinskih izdataka, već će samo promijeniti strukturu financiranja tih izdataka.

Za očekivati je da će visina najniže mirovine i povećanje broja njezinih korisnika stalno utjecati na rast mirovinskih izdataka.

U novom trodijelnom mirovinskom sustavu (vidi sliku 4.) prvi dio mirovinskog sustava i dalje ostaje obvezni i javni mirovinski sustav utemeljen na tekućem financiranju mirovinskih izdataka i unaprijed određenim mirovinskim davanjima (engl. defined benefits ili skraćeno DB).

Prema raspoloživim podacima, profesionalni uzroci (ozljeda na radu i profesionalna bolest) u relativno malom broju slučajeva su uzroci nastupa osiguranih rizika, a ukupni troškovi financiranja prava proizašlih iz osiguranih socijalnih rizika koji su nastupili zbog profesionalnih rizika kreću se oko 0,7 % ukupnih mirovinskih izdataka (oko 145 milijuna kuna godišnje).

Tijekom prijelaznog razdoblja, a naročito nakon 2008. godine, ovi će se izdaci dodatno povećati na oko 8 % ukupnih mirovinskih izdataka.

Međutim, i reformirani mirovinski sustav trebao bi potaknuti i ubrzati gospodarski rast putem povećanja domaće štednje, boljom alokacijom kapitala te smanjenjem mirovinskih izdataka koji izravno opterećuju cijenu rada i državni proračun.

Time se udio mirovinskih izdataka u BDP-u povećao sa 9,7 posto u 1994. na 13,3 posto 1999. godine.

Primjena Zakona o povećanju mirovina dovela je do povećanja mirovinskih rashoda u 2001. godini u odnosu na 2000. godinu za oko 10 posto, a utjecat će, u smanjenom postotku, na povećanje mirovinskih izdataka slijedećih tridesetak godina.

U Hrvatskoj se za invalidske mirovine izdvaja malo više od četvrtine ukupnih mirovinskih izdataka, a u EU je taj prosjek oko 16 posto, pri čemu se najviše (27,7 posto) izdvaja u Švedskoj, a najmanje (8,8 posto) u Italiji.

U uvjetima kada je za financiranje tekuće financiranog dijela mirovinskog sustava potrebna daleko veća stopa doprinosa nego za financiranje kapitalno financiranog dijela mirovinskog sustava (u 2003. se za tekuće financirani dio mirovinskog sustava izdvaja 15 %, a za kapitalno financirani dio 5 % bruto plaće) uvođenje sustava određenih doprinosa dovelo bi do značajnog povećanja mirovina novih generacija umirovljenika, a time i do značajnog povećanja mirovinskih izdataka u BDP-u.

Unatoč povećanju broj umirovljenika za približno jedan posto te povećanju ukupnih rashoda za 0,2 posto u odnosu na prethodnu godinu, udio mirovinskih izdataka u BDP u 2011. blago se smanjio na 10,42 posto.

Prvi dio hrvatskog mirovinskog osiguranja i dalje je, s obzirom na način financiranja, sustav tekućeg financiranja (pokrića) mirovinskih izdataka (engl. pay-as-you-go pension plan/scheme).