Iza naočara bez okvira svetle tamnomodre oči, ali one menjaju boju, jer se u trenutku kad povjerenik postavlja pitanja mešaju sa gornjom ivicom naočara i stvaraju oštar i neljudski miran i prodiran pogled. Ti nećeš da miruješ, Simane? kaže strogo povjerenik i gleda ga tim pogledom od oživelog stakla i staklenih očiju.

Čim je povjerenik dotaknuo pitanje Simanove »prave«, seljak je zaboravio na svoje snebivanje i stao da se prepire strasno i bezobzirno. Ti nećeš da miruješ, a sve ti je po zakonu riješeno korio ga je povjerenik. Ništa nije riješeno dok je čovjek živ.

BTW, kak ćeš izać s njim kad već 20 dana miruješ i još moraš mirovat?

Budi prisutna i u onim segmentima kad miruješ i u onima koji uključuju pokret, jer prisutnost znači svjesnost, koja je nužna u izgradnji funkcionalnog i prekrasnog tijela.

Tebi preporučam da se uvališ u duboki mulj i miruješ dok ovaj val vrućine ne prođe.Pozdrav (annika 27.05.2008., 09:40:17)

Ti samo miruješ i gledaš sebe na djelu.

O mi je ovdje bitna, ne jebem vas ni pet posto, osim Rujane, koja je pak toliko genijalna da kuži da sam dami od koristi, jer je jednostavno Rujana mentalno zdrava. predivna. komad. yeahhh. konfuzija je, draga O, perplex-stanje. zbunjuje te. zatvoreni krug smušenosti pojačava dojam depresivnostui jer samu sebe uvjeravaš da se iz kruga melankolije ne može izići. netočno (sad sam s jednom divnom A spikal malo u njenom dućanu... o sandalicama, i meni je dan počeo predivno, jer A je predivan komad... dajte budite razumni.... i SRETNI, vi kepeci izfrustrirani. ovdje ste došli podjebavat i učit o pički, a ja sam došao podijelit ekspertne savjete, to je razlika). depresivno stanje je samo reakcija. u njemu se nalaziš jer je ono, trenutno, zapravo " lijek " tvoje zapretenosti u situaciju koja ti se čini ne-snosnom. katatonija - nešto poput analgezije, da te čuva od boli, to radiš. miruješ, propadaš u kontemplaciju, eh - da te ne bi više boljelo. takvu te ne trebaju frajeri veseli kakvima se nadaš da bi znali otkloniti tvoje frke. ali ako sama ne otkloniš frke, tko će otklonit? ta kardijalnost i toplina moraju iz tebe izići, tvoje su. depresivac vlastite slabosti ne želi sebi priznat. zato je u frci, u X-u, puzzled... pandemonium nejasnoće je krši. to je kao ovo kod našeg seljaka., koji zna da krešo ili rujana ili neki drugi raspolažu čitavim svemirom ili pandemoniumom znanstvenih sintaksi i znanja, pa je izgubljen i ojađen... pa na kraju svi samo kite mjere i mobitele, jer nemaju kaj drugo.... ali; o, draga, sva ta energija je tvoja, tvojaaa. razvrstaj. usmjeri. dobro usmjeri. počisti svoje prašnjave kutke.

Pjevati o tome da lutaš i da ne miruješ više je priličio nekom muškarcu nego ženi. "

Preplavljuješ moju kožu vlažnim i toplim poljupcima.Ekstaza zadovoljstva puni moje tijelo.Sad i ja mogu pružiti više.Pokušavam te poleći.Molim te da me više ne diraš i miruješ bar kratko.Vezujem ti ruke za uzglavlje.Poljupcima i jezikom šaram po tebi.Gospodar samoće se ustaje i gleda s visine.

Recimo sjediš na krevetu i miruješ.

E da, tu ti je i problem brzine, jer ona može biti nula u odnosu na neki sustav (dva tijela koja paralelno putuju istom brzinom, jedno u odnosu na drugo miruju), ali ne i u odnosu sa drugim sustavom (kada ti miruješ na Zemlji opet putuješ oko Sunca)

Jer ne voliš slatko, nemaš oštećena osjetila i miruješ i ganuta si (lebdiš) kad se pojavi savršenstvo.

Ti stojiš na pozornici u svojoj najobičnijoj odjeći, držiš ruku na bradi kao da razmišljaš i šetatš gore - dolje, u glavi ti svira pjesma koja ti izsprva budi neke slike sjećanja, pa nekakve gadljive emocije i to te tjera da sjedneš.pa, sjedneš jeli prekrižiš noge, pogledaš u kazalište, koje je prazno izuzevši treći red, u trećem redu sjedi osoba koja je prva umrla za tvog života, a bila ti je bliska, razgovaraš sa njom kao da je živa, kao da osjeća ono šta tebe sad muči, i smijete se tome, i odjednom svatiš da pričaš sam sa sobon.prominiš ruku na bradi, i zabuljiš se u točku ti miruješ, a mozak vrti neke informacije kroz vrijeme i kroz živčane stanice, obrađuju se kao u kompjuteru slike, slova, mirisi, dodiri, različite reklame vlastite osobnosti, i druga sranja koja pokupiš putem, neko svjetlo smakne ti s uma te svjesno nepotrebne, a podsvjesno potrebne stvari, promatraš svjetlo lijepo je, grije te, i zrake izgledaju kao put za negdje, koji svjetluca, ali ta čarolija svjetla prođe, kad svatiš da to što svjetluca su osvjetljene čestice prašine, i da nisu dovoljno jake da te izdrže pod sobom.i svjetlo dodje i ode, nekad ga vidiš, nekad ne, al uvik pomisliš da taj put vodi negdi.. i skroz je uvjerljivo.

Sreća je kao leptir: loviš li ga, on će ti neprestance izmicati; miruješ li, on će se sam spustiti na tvoja ramena.

Naivno drugu ljubav traže, misleć bolje će biti, al ne znaju da ne miruješ ti vraže, i da će opet suze liti.

No, ni tu u svome miru " ne miruješ ", jer svojim grobom od naših počivališta na grobljima, po svem svijetu, načinio si prebivališta mira i sigurne nade da grobni humak nije kraj.

ne stanem ja u tvoju kutijicu pletenu od priča ne obraćaj mi se smijehom iza kojeg kriješ razroke oči zbunjenost zbog mojih zelenih cipela koje nikako ne idu uz moje usne (mrmljaš) i ne pitaj me zašto spavam na bok dok slinom vlažim jastuk i paralelno pričam o obrisima neke čudne zemlje (ni u snu ne miruješ, govoriš) i ne grli me i ne ljubi čelo i ne pokrivaj mi bedra uvijek spavam samo pokrivenog trbuha (u tebi stanuje vječni nemir, misliš) ne slušaj me kako dišem diši sa mnom na bok okrenut čestice prorijeđenog zraka zalutalog u kut sobe tamo lijevo

Zašto ne miruješ? kao da zamračeni, tek na vršku ožareni nasadi drvlja pitaju; ovdje-ondje zatrepeće koj listić, kao da hoće vidjeti noćnoga prolaznika; kao da će mu kazati: zašto nas buniš, dijete bučnoga dana?

Ti trenuci kada si na metar od dna, miruješ i vrebaš ribu, su najsličniji lebdenju iz snova.

Pao bi na isto mjesto, samo bi ti pad trajao kraće jer bi ti masa bila nešto veća nego kada miruješ

Da li miruješ, da li putuješ brzinom od 50 Km/h ili pak brzinom c.

Miruješ nekoliko trenutaka, željan tih uzbudljivih treptaja moje unutrašnjosti što te steže i popušta, a onda ponovo i ponovo... polagani pokreti postaju sve čvršći, brži... nabijaš me svom dužinom... moj vreli dah na vratu, šapat mojih usana... prsti mi se zabijaju u tvoja leđa... moj konačni uzdah, vrisak, oslobađa i rijeku u tebi... ispunjavaš me svojim svršavanjem gledajući moje nasmiješene oči, dok nas posljednji drhtaji spajaju..

A novi će se ukazati puno prije ako ne luduješ, nego miruješ.

Međutim dok ti miruješ na tvrdom tlu, rijeka putuje i prolazi mimo tebe

A kako znaš da miruješ ili ne miruješ?

Ti si stalan i nedokučiv; nepromjenljiv, a sve mijenjaš; nikad nov, nikad star, a sve obnajvljaš i u starost dovodiš oholice da i ne opaze; uvijejk djeluješ i uvijek miruješ; skupljaš, a ništa ne trebaš; nosiš, ispunjaš i zaštićuješ; stvaraš, uzdržavaš i usavršuješ; tražiš, premda ti ništa ne nedostaje.

Umjesto da ležiš, miruješ i ozdravljivaš..

Odijelo stoji na sasvim drugi način kad je novo i kad miruješ.

Vjerojatno je u pitanju nešto posve bezazleno, nekako mi se čini da ćeš sve (i više od toga;)) nadoknaditi ubrzo, jer sada miruješ, ne možeš imati normalan apetit, piješ puno vode koja mršavi, a osim toga trudnoća je tako jedinstveno stanje kod svake žene (pa i dvije trudnoće jedne te iste žene su k ' o nebo i zemlja) da vjerojatno i tvoje tijelo jedinstveno reagira na trudničke hormone i ostale ' stvari '

Ako si u zatvorenoj letjelici ne možeš vidjet jel se gibaš konstantnom brzinom ili miruješ.