1997 sam izasla u jedan klub sa oko 10 - ak cura sa kojima sam radila.isli smo u neki klub usred san francisca.oko 9 navcer.posto smo isli sa dva auta, jedna od cura nije stala pa se ponudila neka vanessa da ce ju uzeti sa sobom, posto je ona isla sama.uglavnom, klub se zatvarao u 2 sata i mis mo svi isli doma, vanessa je u toku noci upoznala nekog tipa (sa frendovima) i pozeljela se njegovog spolovila, pa je u 2 ujutro rekla curi kojoj je obecala prevoz da nece moci ici sa njjom jerbo ona ide sa tim novopecenim tipom.nase dve grupe u dva auta je bilo spremno krenuti prema doma, a ta jadna cura je bila ostavljena (tj zamalo) usred san francisca u posle dva po ponoci medu samim debilma i protuhama koji su u to vrjeme bauljali po gradu.pocela se jadna plakati, bilo ju je strah, prevoza nema, jedino taxi ali kosta uzasno puno do tamo gdje je ona zivjela.vanessa je otpirjala sa tim novim, pijana naravno, u neki motel i kad je ujutro dosla na posel-zvala je frendicu da ju pita dal se posevila sa nekim jer se nicega ne sjeca.tjedan dana kasnije smo joj vadili krv da se " cekira " za aids.nije doznala jel se sevila s tim nepoznatim tipom i gdje ako je.valjda ni danas nema pojma.a ta druga jadna cura, slozili smo se i platili joj taxi do doma inace bi bila jebena nasred ceste.ni kriva ni duzna.bez da je trazila nevolju.i ne, nije bila pijana pa je zato plakala, znajuci da joj u dva tamo nije mjesto.a posto nije stala u ta dva auta nikako, mi smo se slozili da joj dobavimo prevoz i cekali taxi sa njom i sve to.od tada, od te veceri-ako znam da nemam prevoz, ako nisam 100 % ziher da ce me netko prevesti i da cu moci otici kad se meni prohtje, radije ne idem nikuda.a isto tako ne izlazim sa pijanim drustvom ili pak curama za koje znam da ce se napiti i biti glupe.dapace, uopce ne izlazim u kasne sate ako nema muskih u drustvu.jer ovdje u usa, nepoznatom muskarcu se jebe sto si ti zena, nema tu kavalirstva.. za dugi jezik najebes i od najsexipilnijeg frajera u klubu