Društvena anomija, eksplozija anakronizama, nacionalizma i nazadnjaštva, rezignacije i apatije bili su pokrov ispod kojega su morali proklijati novi pjesnički glasovi. 5. Mesnevija II, Mevlana Dželaluddin Rumi (V. B. Z.) Remek-djelo ponajvećega mističkog pjesnika islamskoga svijeta, napisano u 13. stoljeću, nesumnjivo spada u red nepatvorenih literarnih, duhovnih i kulturnih spomenika čovječanstva uopće. 6. Suvremeno hrvatsko pjesništvo - razdioba/Suvremeno hrvatsko pjesništvo - novi tekstovi, Zvonimir Mrkonjić (V. B. Z.) Nedvojbeni klasik domaće književnokritičke i teorijske misli kad je riječ o domaćem pjesništvu.

U Pessoinoj okultnoj povijesti svijeta, masonstvo je bilo suvremeno utjelovljenje mističkog razdora, koje je počelo u pradavna vremena s gnosticima.

Bog je " Bitak bez bitka, koji je sam bitak " (115, 165) Marguerite ne razvija opis mističkog sjedinjenja, nego njegov osnovni uvjet koji več postoji u Isusu Kristu, onom več stvorenom jedinstvu Boga i čovjeka.

Gotovo je već suvišno kazati da su veliki mistici vrlo često bili obdareni umjetničkim i poetskim sposobnostima, štoviše vrhunac su izražaja mističkog iskustva znali doseći upravo u formi pjesme.

Ekstaza se postiže na razne načine: od mističkog plesa uz bubnjeve do korišćenja halucinogenih droga (kakav je slučaj sa Don Huanom).

Jedini je problem što morate prevashodno savladati neke osnove magičkog mističkog umijeća; ali ni to nije neka greda; magička telemitska početnica to bez problema sanira; i jednako brzo stiže mailom...:) Agape

Isusovo okretanje u sjajnom suncu podsjeća da je Krist kao Uskrsnuli prvina usnulih (1 Kor 15,20) i time predvodnik mističkog nebeskog igranja.

U tome se hezihastička molitva radikalno razlikuje od hinduističke yoge ili muslimanskog dhikra, koji su tehnike što, više ili manje automatski, dovode do traženoga mističkog stanja«. 92

Jedini među srednjovjekovnim pravoslavnim misticima, on otvoreno govori o svom osobnom i intimnom iskustvu i opisuje svoje vizije bez bojazni da će se isticanjem duhovnoga mističkog doživljaja zamjeriti tradicionalnim institucijama Crkve.

Upotreba stiha u izražavanju mističkog iskustva jedinstven je slučaj u bizantskoj književnosti.

Krist je Glava mističkog Tajanstvenog Tijela u Božjem Gadu, a mi, po svom krštenju, postali smo članovi toga TIJELA

ne govorim o bogu i odgoju, nego o osobnoj spoznaji mističkog

Da se razumijemo, takva slika svijeta vrijedna je mišljenja, bez nje ni vjera u Stvoritelja ne bi bila čin slobodne volje zasnovan na razumnom vaganju argumenata za i protiv niti mističkog nadahnuća, negoli tek prisila faktičnog stanja bez alternative.

Rusija je, naravno, od supersile postala ekonomski slomljena kolonija globaliziranog kapitalizma, a fundamentalisti vjeruju da će morati iskupiti samu sebe novim mesijanskim idealom, balansirajući između mističkog fašizma i ortodoksne svetosti.

Ta razina postala je tada središte mojeg grafičko-mističkog istraživanja, ispod površine.

U kršćanskim predajama u jelenjim rogovima jednoga dana pojavit će se križ i postat će slika Krista, simbol mističkog dara i spasiteljskog otkrivenja.

Grgur je rođen u pokrajini Kapadociji (centralni dio Male Azije), bio je filozof i teolog mističkog usmjerenja. Grgur iz Nise je bio oženjen.

Vjerojatno najistaknutije obilježje mističkog iskustva, bez obzira na njegov kulturološki aspekt jest - osjećaj sjedinjenosti s univerzumom (Bogom):

Ovime je misticizam oslobođen isključivosti gnosticizma u smislu njegova poricanja mogućnosti dokaza valjanosti dostignutog mističkog znanja.

Na razini dramatizacije, slušali smo frazetine mističkog ugođaja (od: Suština materije je svjetlost koja zra č i ljepotom i samiloš ć u, do: Ja ljudima dajem svjetlo).

Metafizika i fizika aristotelizma pokušavala se uskladiti s učenjem Islama putem deduktivne metode i načela metaforičkog tumačenja uz pomoć neoplatonizma, učenja o putu mističkog jedinstva koje je oblikovao aleksandrijski filozof Plotin u trećem stoljeću, utemeljivši ga na teoriji emanacije po kojoj svi elementi svemira hijararhijski proizlaze iz Boga.

Sadržaj mističkog iskustva ne iskazuje se samo kroz taj neobičan oblik svijesti, već i kroz dio podražaja koji se kroz taj oblik procesira.

Zbog jednostavnog stila i lakoće kojom izlaže temeljne duhovne istine, Atar se smatra jednim od najvrsnijih pripovjedača perzijskoga mističkog pjesništva.

Riznica tajni, prva u nizu, didaktički je spjev moralističko-mističkog sadržaja napisan u formi poučnih anegdota, napisano pod utjecajem Sanaija.

U njima dolazi do izražaja paradoks mističkog života: Bog je neizrecivo blizak, a ujedno i nedokučivo dalek i nepristupan.

Za neke ova preobrazba poprima oblik dubokoga mističkog iskustva koje slijedi nakon osobne krize ili duga duhovnog traganja.

Ljubav, i sa aspekta filozofskog i sa aspekta opčeg mističkog poimanja tog pojma, nadilazi granice ovosvjetskoga, profanog poimanja pojma ljubavi.

I tako je sadržaj mističkog iskustva nekonzistentan i s religioznim i sa sekularnim konceptima tradicionalne zapadne misli.

Oni neočekivano, bitno menjaju perspektivu i percepciju publike, koja ovaj spektakl mističkog haosa i bestežinskih vratolomija prati s poda, ležeći na leđima.

Bitna karakteristika katolika je, naime, da se vjernici pojedinačno, po skupinama i konačno kao Crkva, nikada ne mogu niti neće povući u sebe, u svoje tihe prostore pobožne sabranosti, meditacije, mističkog doživljavanja.