Odvedite automobil u specijalizirani servis za dizelske motore i temeljito ga pregledajte, uz mjerenje kompresije i mjerenje zacrnjenja.

INSTALACIJA I UPORABA UREĐAJA ZA MJERENJE ZACRNJENJA

1. PODRUČJE PRIMJENE U ovom je Prilogu opisana instalacija i uporaba uređaja za mjerenje zacrnjenja kod ispitivanja opisanih u Prilogu III. i IV. 2. UREĐAJ ZA MJERENJE ZACRNJENJA S DJELOMIČNIM PROTOKOM ISPUŠNIH PLINOVA 2.1. Instalacija za ispitivanja kod stalnih brzina vrtnje 2.1.1. Omjer poprečnoga presjeka sonde i poprečnoga presjeka ispušne cijevi ne smije biti manji od 0,05. Protutlak u ispušnoj cijevi mjeren na mjestu ulaska sonde ne smije biti viši od 735 Pa. 2.1.2. Sonda se sastoji od cijevi položene u os ispušne cijevi, odnosno produžne cijevi ako je to potrebno, s otvorenim krajem okrenutim prema naprijed.

Dodavanje ekspanzijske posude i hladnjaka ne smije bitnije utjecati na sastav ispušnih plinova. 2.1.5. Kako bi se povećao tlak oduzetoga plina, u ispušnu se cijev može ugraditi prigušna zaklopka ili drugo sredstvo, koje treba postaviti na udaljenosti od najmanje 3 D od mjesta uzimanja uzorka u smjeru strujanja. 2.1.6. Cijevni vodovi između sonde, hladnjaka, ekspanzijske posude (ako je potrebna) i uređaja za mjerenje zacrnjenja trebaju biti što kraći i moraju zadovoljavati zahtjeve za tlak i temperaturu navedene u točki 3.8. i 3.9. Priloga VII.

Cijev treba položiti tako da se stalno uspinje od mjesta oduzimanja do uređaja za mjerenje zacrnjenja, izbjegavajući oštre pregibe u kojima bi se mogla nakupljati čađa.

Ako u uređaj za mjerenje zacrnjenja nije ugrađen premosni ventil, treba ga ugraditi ispred uređaja. 2.1.7. Tijekom ispitivanja treba provjeriti jesu li ispunjeni zahtjevi za tlak iz točke 3.8. Priloga VII. i zahtjevi za temperaturu mjerne komore iz točke 3.9. Priloga VII. 2.2. Instalacija za ispitivanja kod slobodnog ubrzavanja 2.2.1. Omjer poprečnog presjeka sonde i poprečnog presjeka ispušne cijevi ne smije biti manji od 0,05. Protutlak u ispušnoj cijevi mjeren na mjestu ulaska sonde ne smije biti viši od 735 Pa. 2.2.2. Sonda se sastoji od cijevi položene u os ispušne cijevi, odnosno produžne cijevi ako je to potrebno, s otvorenim krajem okrenutim prema naprijed.

Ako se upotrebljava produžna cijev, zrak ne smije ulaziti na spojnome mjestu. 2.2.3. Sustav uzorkovanja mora biti takav da tlak uzorka u uređaju za mjerenje zacrnjenja kod svih brzina vrtnje motora bude u granicama navedenim u točki 3.8.2. Priloga VII.

Ovisno o svojstvima uređaja za mjerenje zacrnjenja, tlak uzorka može se regulirati prigušnicom ili zaklopkom u ispušnoj odnosno produžnoj cijevi.

Neovisno o tome koja se metoda upotrebljava, protutlak u ispušnoj cijevi na mjestu ulaska sonde ne smije biti viši od 735 Pa. 2.2.4. Cijevni vodovi do uređaja za mjerenje zacrnjenja trebaju biti što je moguće kraći.

Cijev treba položiti tako da se stalno uspinje od mjesta oduzimanja do uređaja za mjerenje zacrnjenja, izbjegavajući oštre pregibe u kojima bi se mogla nakupljati čađa.

Ispred uređaja za mjerenje zacrnjenja može se ugraditi premosni ventil kako bi se uređaj izolirao od struje ispušnih plinova u vremenu dok se ne provodi mjerenje. 3. UREĐAJ ZA MJERENJE ZACRNJENJA S POTPUNIM PROTOKOM ISPUŠNIH PLINOVA Prilikom ispitivanja kod stalnih brzina vrtnje i kod slobodnog ubrzavanja treba se pridržavati sljedećih općih mjera opreza: 3.1. na spojevima vodova između ispušne cijevi i uređaja za mjerenje zacrnjenja ne smije izvana ulaziti zrak; 3.2. cijevni vodovi povezani s uređajem za mjerenje zacrnjenja trebaju biti što kraći, kao kod mjernih uređaja s djelomičnim protokom ispušnih plinova.

Cijevi treba položiti tako da se stalno uspinju od ispušne cijevi do uređaja za mjerenje zacrnjenja, izbjegavajući oštre pregibe u kojima bi se mogla nakupljati čađa.

Ispred uređaja za mjerenje zacrnjenja može se ugraditi premosni ventil kako bi se uređaj izolirao od struje ispušnih plinova u vremenu dok se ne provodi mjerenje; 3.3. ispred uređaja za mjerenje zacrnjenja također se može ugraditi uređaj za hlađenje.

u kojoj je N očitanje na linearnoj ljestvici i k odgovarajuća vrijednost apsorpcijskog koeficijenta. 3.5.3. Pokazni uređaj na uređaju za mjerenje zacrnjenja mora omogućavati očitanje apsorpcijskog koeficijenta 1,7 m1 s točnošću 0,025 m1. 3.6. Namještanje i ispitivanje mjerne opreme 3.6.1. Električni krug foto električne ćelije i indikatora mora se moći namještati tako, da se kazaljka može postaviti na ništicu kad svjetlosni tok prolazi kroz dimnu komoru napunjenu s čistim zrakom ili komoru s istim značajkama. 3.6.2. S ugašenom žaruljom i otvorenim ili kratko spojenim mjernim krugom, očitanje na ljestvici apsorpcijskog koeficijenta je i očitana vrijednost s ponovno spojenim mjernim krugom mora ostati. 3.6.3. Međuispitivanje treba se obaviti tako, da se u dimnu komoru postavi filtar koji predstavlja plin s apsorpcijskim koeficijentom k, izmjerenim kako je opisano u točki 3.5.1, za koji je poznato da je između 1,6 m1 i 1,8 m1. Vrijednost k mora biti poznata s točnošću 0,025 m1. Cilj te provjere je utvrditi da se ta vrijednost ne razlikuje za više od 0,05 m1 od očitanja na pokaznom uređaju kad se između izvora svjetlosti i fotoelektrične ćelije postavi filtar. 3.7. Odziv uređaja za mjerenje zacrnjenja 3.7.1. Vrijeme odziva mjernog električnog kruga, koje predstavlja vrijeme potrebno da indikator dosegne otklon od 90 % pune ljestvice kad se prekrije zaslonom koji potpuno zatamni foto električnu ćeliju, mora biti između 0,9 i 1,1 sekunde. 3.7.2. Prigušenje mjernog električnog kruga mora biti tako, da početno prekoračenje konačne ustaljene vrijednosti nakon trenutnih promjena ulazne vrijednosti (npr. provjerni filtar) nije veće od 4 % te vrijednosti u jedinicama na linearnoj ljestvici. 3.7.3. Vrijeme odziva uređaja za mjerenje zacrnjenja na fizičke pojave u dimnoj komori, koje predstavlja vrijeme koje protekne od početka ulaska plinova u mjerni uređaj i potpunog ispunjenja dimne komore, ne smije biti veće od 0,4 sekunda. 3.7.4. Ove se primjenjuju samo za uređaje za mjerenje zacrnjenja koji se upotrebljavaju za mjerenje zacrnjenja ispušnih plinova pri slobodnom ubrzavanju. 3.8. Tlak plinova koje treba mjeriti i tlak zraka za ispiranje 3.8.1. Tlak ispušnih plinova u dimnoj komori ne smije se razlikovati od okolnoga zraka za više od 0,75 kPa. 3.8.2. Promjene tlaka mjerenih plinova i zraka za ispiranje ne smiju prouzročiti promjene apsorpcijskog koeficijenta za više od 0,05 m1 za plin koji odgovara apsorpcijskom koeficijentu 1,7 m1. 3.8.3. Uređaj za mjerenje zacrnjenja mora biti opremljen s uređajima prikladnim za mjerenje tlaka u dimnoj komori. 3.8.4. Proizvođač uređaja mora navesti granične vrijednosti za promjenu tlaka plina i zraka za ispiranje u dimnoj komori. 3.9. Temperatura mjerenih plinova 3.9.1. U svakoj točki dimne komore, temperatura plina u trenutku mjerenja mora biti između 70 C i najviše temperature koju je naveo proizvođač uređaja za mjerenje zacrnjenja, tako da se očitanja izvan tog područja temperatura ne smiju razlikovati za više od 0,1 m1 kad je dimna komora ispunjena s plinom s apsorpcijskim koeficijentom 1,7 m1. 3.9.2. Uređaj za mjerenje zacrnjenja mora biti opremljen s uređajima prikladnim za mjerenje temperature u dimnoj komori. 4. STVARNA DULJINA »L« UREĐAJA ZA MJERENJE ZACRNJENJA 4.1. Općenito 4.1.1. U nekim tipovima uređaja za mjerenje zacrnjenja, plinovi između izvora svjetlosti i foto električne ćelije, ili između prozirnih sastavnih dijelova koji štite izvor svjetlosti i foto električnu ćeliju, nemaju konstantno zacrnjenje.

U takvim slučajevima stvarna duljina L odgovara stupcu plina s jednolikim zacrnjenjem koji je rezultat iste apsorpcije svjetlosti koja se opaža kad plinovi uobičajeno prolaze kroz uređaj za mjerenje zacrnjenja. 4.1.2. Stvarna duljina puta svjetlosti određuje se očitanja N na normalno djelujućem uređaju za mjerenje zacrnjenja s očitanjem No, dobivenim s uređajem za mjerenje zacrnjenja koji j preinačen tako, da ispitni plin ispuni točno određenu duljinu Lo. 4.1.3. Usporedna očitanja treba obaviti brzo jedno za drugim radi određivanja ispravnog položaja ništice. 4.2. Postupak određivanja L 4.2.1. Ispitivani plinovi su ispušni plinovi s stalnim zacrnjenjem ili apsorbirajući plinovi s gustoćom reda one od ispušnih plinova. 4.2.2. Stupac Lo uređaja za mjerenje zacrnjenja koji se može jednoliko s ispuniti s ispitnim plinovima i čija su osnovice manje ili više okomite na smjer svjetlosnih zraka mora se točno odrediti.

Ta duljina Lo mora biti približno jednaka pretpostavljenoj stvarnoj duljini uređaja za mjerenje zacrnjenja. 4.2.3. Mjeri se prosječna temperatura ispitnih plinova u dimnoj komori. 4.2.4. Po potrebi, ekspanzijska posuda s dovoljnim kapacitetom za neutralizaciju pulsiranja i kompaktnog oblika može se ugraditi u vodu za uzorkovanje, što je moguće bliže sondi.

Dodavanje ekspanzijske posude i rashladnog uređaja ne smije pretjerano utjecati na sastav ispušnih plinova. 4.2.5. Ispitivanje za određivanje stvarnog duljine sastoji se od propuštanja uzorka ispitnog plina izmjenično kroz uobičajeno djelujući uređaj za mjerenje zacrnjenja i kroz isti uređaj koji je preinačen kako je opisano u točki 4.1.2. 4.2.5.1. Očitanja na uređaju za mjerenje zacrnjenja zapisuju se kontinuirano tijekom ispitivanja s pisačem čije je vrijeme odziva što je više moguće jednako vremenu odziva uređaja za mjerenje zacrnjenja. 4.2.5.2. Pri uobičajenom djelovanju uređaja za mjerenje zacrnjenja, očitanje na linearnoj ljestvici je N i prosječne temperature plinova izražene u kelvinima, T. 4.2.5.3. Za poznatu duljinu Lo napunjenu s istim ispitnim plinom, očitanje na linearnoj ljestvici je No i prosječne temperature plinova izražene u kelvinima, To. 4.2.6. Stvarna duljina je: 4.2.7. Ispitivanje treba ponoviti najmanje s trima ispitnim plinovima, da se dobiju jednoliko raspoređena očitanja od 20 do 80 uzduž linearne ljestvice.

Čim se dosegne ta brzina, upravljačka naprava za snagu se otpušta dok se motor ne vrati na brzina vrtnje praznog hoda i uređaj za mjerenje zacrnjenja ponovno počne bilježiti odgovarajuće vrijednosti. 2.4. Postupak, opisan u točki 2.3., se ponavlja najmanje šest puta da se očisti ispušni sustav i, po potrebi, mjerna oprema vrati u početni položaj.

1. SVRHA U ovom su Dodatku određeni uvjeti koje moraju zadovoljavati uređaji za mjerenje zacrnjenja koji se upotrebljavaju u ispitivanjima opisanim u Dodacima 1. i 2. 2. OSNOVNI ZAHTJEVI ZA UREĐAJE ZA MJERENJE ZACRNJENJA 2.1. Plin koji treba mjeriti mora biti u komori s unutrašnjom površinom koja ne reflektira svjetlost. 2.2. Stvarna duljina puta svjetlosnih zraka kroz plin mjereni plin određuje se uzimanjem u obzir mogući učinak dijelova za zaštitu izvora svjetlosti i fotoelektrične ćelije.

Ta duljina mora biti navedena na uređaju. 2.3. Pokazivač mjerenih vrijednosti na uređaju za mjerenje zacrnjenja mora imati dvije ljestvice, jednu u apsolutnim jedinicama apsorpcije svjetlosti od 0 do (m-1) i drugu s linearnom podjelom od 0 do 100; na obje ljestvice 0 pokazuje ukupnu propuštanje svjetlosti i najveća vrijednost potpuno zatamnjenje. 3. ZAHTEVI ZA PROIZVODNJU 3.1. Općenito Uređaj za mjerenje zacrnjenja mora biti takav, da se dimna komora pri ustaljenim radnim uvjetima napuni dimom ujednačenog zacrnjenja. 3.2. Dimna komora i kućište uređaja za mjerenje zacrnjenja 3.2.1. Mogućnost neželjene svjetlosti koja doseže fotoelektričnu ćeliju kao posljedica unutarnje refleksije ili učinka difuzije mora se svesti na najmanju mjeru (npr. s bojenjem unutrašnjih površina zagasito crno i njihovom prikladnom rasporedom). 3.2.2. Optičke značajke moraju biti takve, da zajednički učinak difuzije i refleksije ne prelazi jednu jedinicu na linearnoj ljestvici kad je dimna komora puna dima čiji apsorpcijski koeficijent približno 1,7 m1. 3.3. Izvor svjetlosti Izvor svjetlosti mora biti žarulja sa žarnom niti s temperaturom boje između 2800 i 3250 K. 3.4. Prijamnik 3.4.1. Prijamnik se sastoji od fotoelektrične ćelije s krivuljom spektralnoga odziva sličnoj fotooptičkoj krivulji ljudskog oka (najviši odziv u području 550/570 nm, manji od 4 % od tog najvišeg odziva ispod 430 nm i iznad 680 nm). 3.4.2. Izrada električnog kruga koji sadrži pokazni uređaj mora biti takva, da je izlazna struja linearna funkcija primljene svjetlosne jakosti u području radnih temperatura fotoelektrične ćelije. 3.5. Mjerna ljestvica 3.5.1. Koeficijent apsorpcije svjetlosti se izračunava s pomoću formule Ø = Ø o e - KL, u kojoj je L stvarna duljina puta svjetlosti kroz plin koji se mjeri, Ø o je upadni svjetlosni tok i Ø odbijeni.

Kad se stvarna duljina L tipa uređaja za mjerenje zacrnjenja ne može ocijeniti izravno iz njegove geometrije, stvarna duljina L određuje se: s metodom opisanom u točki 4., ili usporedbom s drugim tipom uređaja za mjerenje zacrnjenja za koji je poznata stvarna duljina. 3.5.2. Odnos između linearne ljestvice od 0 do 100 i apsorpcijskog koeficijenta određen je sljedećom formulom:

4.2.7. Ispitivanje treba ponoviti s najmanje četiri ispitna plina tako da se dobiju očitanja koja na linearnoj ljestvici leže na jednolikim razmacima između 20 i 80. 4.2.8. Stvarna duljina L uređaja za mjerenje zacrnjenja jednaka je aritmetičkoj sredini stvarnih duljina dobivenih na način opisan u točki 4.2.6. za svaki od ispitnih plinova.

Posebno temperature rashladne vode i ulja trebaju odgovarati uobičajenim vrijednostima koje je naveo proizvođač. 3.2. Gorivo Gorivo treba biti referentno gorivo čije su tehničke značajke navedene u Prilogu V. 3.3. Ispitni laboratorij 3.3.1. Treba izmjeriti apsolutnu temperaturu T laboratorija, izraženu u kelvinima, i atmosferski tlak H, izražen u torima, te odrediti faktor F s pomoću formule: F = (750/H) 0,65 x (T/298) 0,5 3.3.2. Ispitivanje se smatra valjanim ako je 0,98 £ F £ 1,02. 3.4. Uzorkovanje i mjerni uređaji Koeficijent apsorpcije svjetlosti ispušnih plinova mjeri se uređajem za mjerenje zacrnjenja koji zadovoljava uvjete utvrđene u Prilogu VII. i koji je instaliran u skladu s Prilogom VIII. 4. GRANIČNE VRIJEDNOSTI 4.1. Za svaku od šest brzina vrtnje motora kod kojih se mjeri koeficijent apsorpcije sukladno točki 2.1. treba izračunati nazivni protok zraka G izražen u litrama po sekundi s pomoću sljedećih formula: za dvotaktne motore G = V n/60 za četverotaktne motore G = V n/120 gdje je: V radni obujam motora izražen u litrama; n brzina vrtnje motora u okretajima u minuti. 4.2. Koeficijent apsorpcije svjetlosti ispušnih plinova za pojedinu brzinu vrtnje motora ne smije prelaziti graničnu vrijednost navedenu u tablici u Prilogu VI.

Zahtjevi za uređaje za mjerenje zacrnjenja

1. PODRUČJE PRIMJENE U ovome se Prilogu određuju uvjeti koje moraju zadovoljiti uređaji za mjerenje zacrnjenja koji se upotrebljavaju kod ispitivanja iz Priloga III. i IV. 2. OSNOVNI ZAHTJEVI ZA UREĐAJE ZA MJERENJE ZACRNJENJA 2.1. Ispitivani se plin mora nalaziti u komori čije unutarnje stijenke ne reflektiraju svjetlost. 2.2. Kod određivanja stvarne duljine puta svjetlosti kroz plin treba uzeti u obzir moguće utjecaje uređaja za zaštitu izvora svjetlosti i fotoćelije.

Ta stvarna duljina treba biti prikazana na uređaju. 2.3. Pokazni dio uređaja za mjerenje zacrnjenja mora imati dvije mjerne ljestvice, jednu u apsolutnim jedinicama apsorpcije svjetlosti od 0 do (m - 1) i drugu s linearnom podjelom od 0 do 100; obje ljestvice moraju obuhvaćati područje od 0, kod punoga protoka svjetlosti, do najveće vrijednosti na ljestvici kod potpunog zamračenja. 3. KONSTRUKCIJSKI ZAHTJEVI 3.1. Općenito Uređaj za mjerenje zacrnjenja mora biti konstruiran tako da u pogonskim uvjetima stalne brzine vrtnje dimna komora bude ispunjena dimom jednolikog zacrnjenja. 3.2. Dimna komora i kućište uređaja za mjerenje zacrnjenja 3.2.1. Raspršeno svjetlo koje pada na fotoćeliju uslijed unutarnjih refleksija odnosno, raspršenja svjetlosti treba svesti na najmanju moguću mjeru (npr. zagasitnocrnim premazom unutarnjih površina i prikladnim općim rasporedom). 3.2.2. Optička svojstva moraju biti takva da zbroj vrijednosti raspršivanja i refleksije ne prelazi jednu jedinicu linearne ljestvice kad je dimna komora ispunjena dimom čiji koeficijent apsorpcije iznosi približno 1,7 m - 1. 3.2. Izvor svjetla Izvor je svjetla žarulja čija temperatura boje iznosi između 2800 i 3250 K. 3.4. Prijamnik 3.4.1. Prijamnik se sastoji od fotoćelije čija je spektralna osjetljivost prilagođena krivulji osjetljivosti na svjetlinu ljudskog oka (najveća osjetljivost između 550 i 570 nm; manje od 4 % te najveće osjetljivosti ispod je 430 nm i iznad 680 nm). 3.4.2. Električna shema, uključujući pokazni uređaj, mora biti takva da je struja koja izlazi iz fotoćelije linearna funkcija jakosti primljene svjetlosti u području radnih temperatura fotoćelije. 3.5. Mjerne ljestvice 3.5.1. Koeficijent apsorpcije svjetlosti k izračunava se s pomoću formule F = F 0 e kL, gdje je L stvarna duljina puta apsorpcije svjetlosti, F 0 ulazni svjetlosni tok, a F izlazni svjetlosni tok.

Ako se stvarna duljina L određenoga tipa uređaja za mjerenje zacrnjenja ne može odrediti izravno iz njegove geometrije, stvarna se duljina određuje na jedan od sljedećih načina: metodom iz točke 4. ovoga Priloga, ili korelacijom s drugim tipom uređaja za mjerenje zacrnjenja čija je stvarna duljina poznata. 3.5.2. Odnos između linearne ljestvice s podjelom od 0 do 100 i koeficijenta apsorpcije k izražava se formulom: k = 1/L log e (1 N/100) gdje je N vrijednost očitana na linearnoj ljestvici, a k odgovarajuća vrijednost koeficijenta apsorpcije. 3.5.3. Pokazni dio uređaja za mjerenje zacrnjenja mora omogućiti očitavanje koeficijenta apsorpcije od 1,7 m - 1 s točnošću od 0,025 m - 1. 3.6. Ugađanje i ispitivanje mjernog uređaja 3.6.1. Električni krug fotoćelije i pokaznog uređaja mora biti namjestiv tako da se kazaljka može postaviti na 0 kad svjetlosni tok prolazi kroz dimnu komoru ispunjenu čistim zrakom ili kroz komoru istovjetnih svojstava. 3.6.2. Kad je žarulja isključena i električni krug otvoren ili kratko spojen, mjerna ljestvica mora pokazivati koeficijent apsorpcije i mora ostati na toj vrijednosti i nakon ponovnog uključivanja električnoga kruga. 3.6.3. Treba provesti sljedeću posrednu provjeru: u dimnu se komoru postavi filtar koji predstavlja plin poznatoga koeficijenta apsorpcije svjetlosti k, koji izmjeren na način opisan u točki 3.5.1. iznosi između 1,6 m - 1 i 1,8 m - 1.

Provjera se sastoji u tome da se uvjeri da ta vrijednost ne odstupa za više od 0,05 m - 1 od vrijednosti očitane na pokaznome uređaju kad se filtar umetne između izvora svjetlosti i fotoćelije. 3.7. Vrijeme odziva uređaja za mjerenje zacrnjenja 3.7.1. Vrijeme odziva električnoga mjernog kruga, a to je vrijeme u kojemu kazaljka dostigne 90 % krajnje vrijednosti ljestvice ako se ispred fotoćelije postavi potpuno neproziran zaslon, treba iznositi od 0,9 do 1,1 sekunda. 3.7.2. Prigušenje električnoga mjernog kruga mora biti takvo da prvo nadvišenje iznad konačnoga ustaljenog očitanja nakon svake trenutačne promjene ulazne vrijednosti (npr. kod umetanja umjernog filtra) ne iznosi više od 4 % te vrijednosti izražene u jedinicama linearne ljestvice. 3.7.3. Vrijeme odziva uređaja za mjerenje zacrnjenja uvjetovano fizikalnim pojavama u dimnoj komori vrijeme je koje protekne između početka ulaženja plina u mjerni uređaj i potpune napunjenosti dimne komore; ono ne smije biti duže od 0,4 sekunde. 3.7.4. Te se odredbe primjenjuju isključivo na uređaje za mjerenje zacrnjenja koji se upotrebljavaju za mjerenje zacrnjenja kod slobodnog ubrzavanja. 3.8. Tlak mjerenoga plina i zraka za ispiranje 3.8.1. Tlak ispušnih plinova u dimnoj komori ne smije odstupati od atmosferskoga tlaka za više od 735 Pa. 3.8.2. Kolebanja tlaka mjerenoga plina i zraka za ispiranje ne smiju prouzročiti promjene koeficijenta apsorpcije veće od 0,05 m-1 u slučaju plina koji ima koeficijent apsorpcije 1,7 m - 1. 3.8.3. Uređaj za mjerenje zacrnjenja mora biti opremljen odgovarajućim uređajima za mjerenje tlaka u dimnoj komori. 3.8.4. Proizvođač uređaja treba navesti granice dopuštenih kolebanja tlaka plina i zraka za ispiranje u dimnoj komori. 3.9. Temperatura mjerenoga plina 3.9.1. Temperatura mjerenoga plina mora u svakoj točki dimne komore biti između 70 C i najviše temperature koju je naveo proizvođač uređaja za mjerenje zacrnjenja, tako da se očitanja u tome temperaturnom području ne kolebaju više od 0,1 m-1 kad je komora ispunjena plinom koji ima koeficijent apsorpcije od 1,7 m - 1. 3.9.2. Uređaj za mjerenje zacrnjenja mora biti opremljen prikladnim uređajima za mjerenje temperature u dimnoj komori. 4. STVARNA DULJINA »L« UREĐAJA ZA MJERENJE ZACRNJENJA 4.1. Općenito 4.1.1. Kod nekih tipova uređaja za mjerenje zacrnjenja plinovi između izvora svjetlosti i fotoćelije, odnosno između prozirnih dijelova koji štite izvor svjetlosti i fotoćeliju ne pokazuju jednoliko zacrnjenje.

U takvim je slučajevima stvarna duljina L jednaka duljini stupca plina s jednolikom zamućenošću koji dovodi do jednake apsorpcije svjetlosti kao kad plin ulazi u uređaj za mjerenje zacrnjenja uobičajenim putem. 4.1.2. Stvarna duljina puta apsorpcije svjetlosti dobiva se usporedbom očitanja N mjernog uređaja koji uobičajeno radi s očitanjem N0 uređaja za mjerenje zacrnjenja koji je tako prilagođen da ispitni plin ispunjava točno određenu duljinu L0. 4.1.3. Za ispravljanje ništice treba primijeniti usporedna očitanja u brzome slijedu. 4.2. Postupak određivanja stvarne duljine L 4.2.1. Ispitni plin treba biti ispušni plin jednolika zacrnjenja, odnosno plin koji upija svjetlost, a čija je gustoća približno jednaka gustoći ispušnih plinova. 4.2.2. Na uređaju za mjerenje zacrnjenja treba točno odrediti stupac duljine L 0 koji se može jednoliko ispuniti ispitnim plinovima i čije su osnovice gotovo okomite na pravac zrake svjetlosti.

Duljina L 0 mora približno odgovarati pretpostavljenoj stvarnoj duljini uređaja za mjerenje zacrnjenja. 4.2.3. Treba izmjeriti srednju temperaturu ispitnih plinova u dimnoj komori. 4.2.4. Po potrebi se u vod za oduzimanje može radi prigušivanja oscilacija ugraditi dovoljno velika ekspanzijska posuda kompaktne konstrukcije koja treba biti što bliže sondi za uzimanje uzorka.