Pravna stajališta navedena u osporenoj presudi Upravnog suda zasnivaju se na ustavnopravno prihvatljivom tumačenju mjerodavnog prava.

Naravno, ako se prihvati opt-out sustav vrlo je vjerojatno da će to dovesti do mnogo češće primjene opcijskog instrumenta no po opt-in sustavu, budući da u praksi često dolazi do tzv.« pasivnog izbora », tj. stranke, posebno one slabije financijske moći koje nemaju mogućnosti uspoređivanja različitih pravnih režima, uopće ne vrše izbor mjerodavnog prava.

No, ovakav odnos poslovne prakse prema izboru opcijskog instrumenta kao mjerodavnog prava trebalo bi prethodno empirijski utvrditi, a konačno, takvo bi raspoloženje ozbiljno dovelo u pitanje i samu opravdanost uvođenja opcijskog instrumenta kao 28. pravnog režima.

Kada je u pitanju problematika određivanja mjerodavnog prava, zaštita se potrošača provodi ograničavanjem lex autonomiae.

Naime, iako se čl. 10. st. 8. nedvojbeno proglašavaju ništavim dijelovi općih uvjeta poslovanja koji sadržavaju izbor mjerodavnog prava, iznimka je ovom pravilu situacija u kojoj ne postoji viši interes potrošača za primjenu njemu domaćeg prava.

Austrijski Zakon o međunarodnom privatnom pravu 1978. predviđa dvodimenzionalnu zaštitu potrošača u slučajevima određivanja mjerodavnog prava potrošačkih ugovora.

Ako ne postoji izbor mjerodavnog prava, za ugovore koji su zaključeni pod okolnostima navedenim u stavku 2., mjerodavno je pravo države u kojoj potrošač ima redovno boravište.

Osim toga, naglašena je i važnost određivanja mjerodavnog prava i načina rješavanja sporova.

Analiziraju se odredbe Konvencije u svezi određivanja mjerodavnog prava, položaj oštećenog i zahtjev za naknadu štete.

- određivanje mjerodavnog prava na pravne odnose uređene ovim Zakonom (u odnosu na subjekte, vrijeme nastanka i sadržaj pravnog odnosa),

Nacrt sadrži kolizijska pravila za sve vrste izvanugovorne odgovornosti za štetu (čl. 530. - 542., te čl. 628.), kao i odredbu o nadležnosti za građanskopravne delikte (čl. 656.), Kolizijske odredbe, pak, polaze od klasične poveznice locus delicti commissi (čl. 530.), ali sadrže i upućivanje na zajedničko redovno boravište oštećenika i štetnika (čl. 542 b.), te oštećeniku daju mogućnost izbora mjerodavnog prava između lex loci actus i lex loci damni (čl. 532.), a posloprimcu (radniku) primjenu povoljnijeg prava (čl. 539.).

Eyre iz 1870. Prema tom precedentnom pravilu u engleskom mpp-u se pri određivanju mjerodavnog prava za delikte kumulirao (engleski) lex fori i odredbe legis delicti commissi.

Zbog toga Uredba Rim II, sa neposrednom svrhom pospješenja predvidivosti ishoda suđenja i izvjesnosti što se tiče mjerodavnog prava, te slobodnog kretanja presuda, treba omogućiti da kolizijska pravila u državi članici upućuju na isto nacionalno pravo, neovisno o sudu države u kojoj je tužba podnesena.

Dakle, predvidivošću i izvjesnošću u određivanju mjerodavnog prava za izvanugovornu odgovornost za štetu, treba jačati pravna sigurnost kao zalog povjerenja za željeno ostvarenje načela uzajamnog priznanja stranih sudskih odluka u građanskim i trgovačkim predmetima.

Ali, svaka želja za postizanjem potpune predvidivosti veoma lako rezultira smanjenom fleksibilnošću. 2. Pravna osnova donošenja Uredbe Rim II Uredba Rim II donesena je temeljem čl. 61. t. c) kao mjera na području pravosudne suradnje u građanskim predmetima, kojom se radi nesmetanog djelovanja unutarnjeg tržišta, shodno čl. 65. t. b) Ugovora o EZ želi unaprijediti ujednačenost važećih kolizijskih odredaba, te suglasno postupku određenom u čl. 67., kojim se u postupku suodlučivanja Europskog parlamenta i Vijeća temeljem čl. 251. Ugovora o EZ pravni akti donose kvalificiranom većinom. 3. Polje (područje) primjene Uredbe Rim II 3.1. Polje primjene Uredbe Rim II prema sadržaju koji uređuje Uredba Rim II primjenjuje se u građanskim i trgovačkim situacijama s prekograničnim obilježjem pri određivanju mjerodavnog prava za izvanugovornu odgovornost za štetu (čl. 1., st. 1., reč. 1.).

U određivanju mjerodavnog prava za izvanugovornu odgovornost za štetu Uredba Rim II koristi kombinaciju subjektivne i objektivnih poveznica deliktnog statuta, a kao tertium genus i poveznicu najuža veza. 5.2. Pregled poveznica U Uredbi Rim II sadržane su sljedeće opće poveznice deliktnog statuta: mjesto štete kao opće pravilo (čl. 4., st. 1.), zajedničko redovno boravište oštećenika i štetnika kao iznimka (čl. 4., st. 2), očito (naj) uža veza, s pripadajućom pridružnom (akcesornom) poveznicom kao omekšavajuća (izbjegavajuća) klauzula u odnosu na pranije navedene odredbe (čl. 4., st. 3.), te stranačka autonomija ili volja stranaka (čl. 14.).

Hoće li pak kolizijskopravno izražena predvidivost u čl. 4., st. 1. Uredbe Rim II u praksi bitno umanjivati elasničnost pravnih rješenja u određivanju mjerodavnog prava za izvanugovornu odgovornost za štetu ili će se ona pokazati kao " pun pogodak " i ostvarenje željenog cilja, znat ćemo najkasnije 20. kolovoza 2011. Tada će Komisija na temelju pregledne (revizijske) klauzule podnijeti Europskom parlamentu, Vijeću i Ekonomskom i socijalnom odboru izvješće o primjeni, a prema potrebi i preuredbi Uredbe Rim II.

Utemeljena na načelu predvidivosti i izvjesnosti u određivanju mjerodavnog prava za izvanugovornu odgovornost za štetu, Uredba Rim II želi jačati pravnu sigurnost kao zalog za ostvarenje načela uzajamnog priznanja stranih sudskih odluka u građanskim i trgovačkim predmetima.

Već samim opredjeljenjem za ugradnju kolizijskopravnih mehanizama koji trebaju osigurati predvidivost u određivanju mjerodavnog prava za izvanugovornu odgovornost na području EU, Uredba Rim II pokazuje da se u europeizaciji europskog međunarodnog deliktnog prava veći naglasak stavlja na njegovu komunitarizaciju kao prvu, nego na ius commune kao drugu sastavnicu europeizacije.

Uostalom, u prosuđivanju ugovornog odnosa medu strankama na prvom mjestu mjerodavno je ono što su stranke ugovorile ako to ne bi bilo suprotno prisilnim propisima mjerodavnog prava.

Po opt-in sustavu stranke bi ugovaranjem opcijskog instrumenta kao mjerodavnog prava za trgovački ugovor o prodaji roba prešutno isključile primjenu Bečke konvencije za svoj ugovor.

Naime, u tom bi se slučaju pojavio problem određivanja mjerodavnog prava ako ga stranke u trgovačkom ugovoru posebno ne ugovore, odnosno posebno ne isključe neki od ova dva po opt-out sustavu primjenjivih režima.

Različiti nacionalni propisi o pomorskim odnosima smetnja su nesmetanom razvoju pomorske plovidbe i trgovine te izazivaju pravnu nesigurnost (problemi u primjeni mjerodavnog prava).

Pasivnog potrošača u visokom stupnju štite pravila čl. 6. st. 1. i st. 2. (2. rečenica) Uredbe o mjerodavnom pravu za ugovore, prema kojima potrošača nije moguće izborom mjerodavnog prava lišiti zaštite, uživa prema kogentnim odredbama prava zemlje uobičajenog prebivališta potrošača.

Važno je istaći da je posebno u odnosu na primjenu mjerodavnog prava i sudske prakse potvrđeno rješenje Agencije i presuda Upravnog suda u dijelu koji se odnosi na odgovarajuću primjenu kriterija koji proizlaze iz primjene pravila o tržišnom natjecanju u EU, a na koje se Hrvatska obvezala stupanjem na snagu SSP-a 1. veljače 2005. Tako je i u ovom slučaju potvrđena primjena sudske prakse Europskih sudova u odlukama Agencije u sličnim predmetima zlouporabe vladajućeg položaja i njegovih učinaka na drugim, povezanim tržištima, kada oni izravno ili neizravno nanose štetu potrošačima, a kada su sukladno hrvatskim zakonima, u ovom slučaju Zakonu o zaštiti tržišnog natjecanja, potrebna dodatna tumačenja institucija EU.

7. Ocjenjujući razloge ustavne tužbe sa stajališta članka 14. stavka 2. Ustava, Ustavni sud je utvrdio da se pravna stajališta navedena u osporenoj drugostupanjskoj presudi ne zasnivaju na primjeni mjerodavnog materijalnog prava odnosno da ta presuda ne sadrži razloge iz kojih bi proizlazila ustavnopravna prihvatljivost tumačenja mjerodavnog prava.

Pri tumačenju ugovora polazi se zatim od mjerodavnog prava i precedenata, kao i od ustaljene arbitražne i sudske prakse u sporovima u sličnim predmetima.

Rimska konvencija dakle i u području potrošačkog ugovornog statuta načelno dozvoljava stranački izbor mjerodavnog prava, kako izričit tako i prešutni.

Konceptom prisilnih propisa prijeći se načelno neograničena sloboda ugovaranja mjerodavnog prava, kako slijedi: stranke mogu izabrati mjerodavno pravo, ali ukoliko je ugovor značajno bliže vezan za drugu državu, prisilni propisi iste mogu u primjeni imati prvenstvo naprama odredbama izabranog mjerodavnog prava.

ZRSZ sadrži pravila o određivanju mjerodavnog prava za statusne, obiteljske i imovinske, odnosno druge materijalno-pravne odnose s međunarodnim elementom, odnosno pravila o nadležnosti sudova i pravila postupka.