Dragi narode Božji, narode vjernički, narode hrvatski, dok gledam danas u ovoj privremenoj crkvi Gospe Velikoga Hrvatskog Krsnog Zavjeta vaša lica, lica toliko među sobom različita, a opet na tisuće puta i tisuće načina prepoznatljiva i slična po zajedničkoj nam vjeri, nadi i ljubavi, čini mi se da mogu u svakom licu iščitati da je svako lice, i staračko, i muževno, i mladenačko, i djevojačko, i da smo svi mi pjesnik Antun Branko Šimić, i da svatko od nas na ovaj ili onaj način može potpisati onaj njegov stih Boli nas shrvaše svake.