dokle god gospoda srbi ne napuste svoje mitove, kako je lijepo defninirao gordan malić danas u nu2, ovdje neće biti trajnoga mira. u tom smislu treba prvenstveno promatrati hrvatsko srpske odnose; tragično je da u cijeloj priči uvijek srbi imaju inicijativu, koju su desetljećima preživali temeljem mitova o genocidnosti hrvata. inače, dobro se sjećamo ' 91, i tada nije bilo uputno blejati među vukovima, volio bih vidjeti " minusologe " da su se našli ' 91 na putu nekoj mladićevoj motoriziranoj brigadi, i da su im rekli " braćo, nema srba i hrvata, samo dobro i zlo.... " dakle, opreza nikada dovoljno, a duboko se nadam da mi ili naša djeca nećemo morati posizati za puškama opet. haška presuda je učinila više od sa jedne strane škrgutanja zubima " desničara " (od milja ovdje nazivani " ustašoidima ", " fašistima ", što su poprilično teške riječi. koliko mi je poznato još nitko nije tražio rehabilitaciju ante pavelića ili jure i bobana.); sa druge strane " ljevičari " (osim onog nesretnika mesića, kojem valjda još nije došlo do sivih stanica) su brzinom svjetlosti podvukli pod skute " evanđelja iz haga " baštineći neočekivani dobitak. sada smo odjednom bili na pravoj strani (što su sudionici domovinskog rata od početka znali), srbi su krivi za rat-ove; pod tepih je pometeno agresija u bosni i " zločinački poduhvat "... i jednima i drugima će biti dobro kada im novčanici budu puni, što teško zamisliti, prazni trbusi su leglo prilično nazadnih ideja, povijest je to poprilično potvrdila...