Kada nam je predstavljena razrednica moga sina, ahh jednostavno ću reći; muški dio dvorane je toliko blejao u tu mladu ljepoticu da su joj se zacrvenjeli obrazi od neugodnosti.

Mladu ljepoticu ipak ne zadovoljava to što je preko noći postala tražen model i lice s naslovnice.

Najčešće se prikazuje kako pobjeđuje zmaja i spašava mladu ljepoticu.

Bez velikih redateljskih poteza, no zadivljujuće ekonomično, u nizu malih majstorija, uz precizan ritam pucketanja prstima (montažer Mick Audsley), bez trunka gubljenja vremena što su navlas iste karakteristike koje rese i njegov posljednji važan film Kraljica (The Queen, 2006.) u fotografski naglašenim živim bojama (ravnatelj filmske fotografije Ben Davis) što podcrtavaju opći ton vedrine i rustikalnih ljepota, oslanjajući se u stvaranju neizvjesnosti dobrim dijelom na odavna provjereni dramaturški faktor tko što zna, Frears bez dublje razrade, ali točno oslikava likove i njihove odnose, jednako dobro razumijevajući i sredovječnog kompliciranog pisca, akademika, samodopadnog rokera i zbunjenu petnaestogodišnjakinju i samouvjerenu mladu ljepoticu.

Duhoviti dijalozi i karakterizacije likova te zanimljivi obrati (primjerice, umjesto neugledne starice koja se pretvara u zanosnu, mladu ljepoticu, kako to obično u sličnim pripovijestima biva, ovdje se krasna vila preobražava u prastaru staricu, izborana lica i sijede kose ili, prema njezinim vlastitim riječima u »vilu u godinama«) odlično funkcioniraju unutar arhaična, i prilično tipizirana žanra bajke, dajući mu prijeko potrebnu svježinu i biljeg današnjeg vremena.

Treba se polako pripremati za onu mladu ljepoticu koja već polako viri iza zastora.

A onda se odnekud pojavio i nekakav neznanac na motoru, tko zna čiji operativac, pa onako, iz čista mira i bez povoda, ustrijelio baš neku mladu ljepoticu.

Pretvori se opet u mladu ljepoticu i prozmu je osjecaji koje je vec odavno bila zaboravila