Od kraja 13. stoljeća pa sve do 1797. grad je pripadao Mletačkoj republici.

Makarska je pripojena Mletačkoj republici 1684. godine.

Nakon što je Ladislav Napuljski 1409. godine Mletačkoj Republici prodao Dalmaciju, 1444. godine i Omiš je priznao vlast te države, u čijem je sastavu ostao do 1797. godine.

Konkretno je to pokazao priklonivši se Mletačkoj Republici kad ju je papa Pavao V. udario interdiktom.

Gabriele je pripadao plemićkoj obitelji koja je obnašala važne funkcije u Mletačkoj Republici.

Vodio je upornu diplomatsku i političku borbu protiv urotnika, koji su otok Lastovo htjeli izručiti Mletačkoj Republici.

Iako, Istra nikad nije ni bila ' zapad ', nego je bila i ostala relativno zabačena provincijska sredina, poluotok na marginama interesa kako Rimskom carstvu, tako i Mletačkoj republici, a i svim ostalim reinkarnacijama talijanskog imperializma u bilo kojem stoljeću ili kontekstu.

Po Mletačkoj republici razvio se od 11. st. specifičan tip bratovštine zvane scuole one su zapravo bile cehovska udruženja, raznih zanatlija ili stranih trgovaca po Veneciji koje su imale vlastite objekte.

Ladislav je prodao Mletačkoj republici za 100.000 dukata grad Zadar s Novigradom, Vranom i otokom Pagom, kao i sva svoja prava na ostale dijelove Dalmacije (1).

God. 1149. i ponovno, poslije pokušaja osamostaljenja, 1270. morao je prisegnuti na vjernost Mletačkoj Republici.

Na taj je način, za više stoljeća, Pag pripao Mletačkoj Republici.

Gradovi su mu poslali poslanstva i darove i razmijenjene su mnoge udvorne fraze, ali se u praksi nije ništa promijenilo iz jednostavnog razloga što je kralj bio preslab i bez mornarice kojom bi se mogao suprotstaviti mletačkoj republici, a bilo mu je jasno da se postojeće stanje može promijeniti jedino ratom za koji nije bio spreman.

Tako je Mletačka Republika imala jedan mješoviti tip vlasti, kombinirajući monarhiju u liku Dužda, aristokraciju u senatu, i demokraciju u Velikom vijeću. [ 2 ] Velikom političkom misliocu renesanse Machiavelli se vlast u se Mletačkoj Republici daleko više sviđala od one u njegovoj Firenci.

Naslov djela: Čuvaj se senjske ruke Vrsta djela: povijesni roman Vrijeme radnje: 17. stoljeće, doba Austro-Ugarske Monarhije Mjesto radnje: Krk, Senj, Orlovo Gnijezdo Kratak sadržaj Senjski uskoci snalažljivi su i borbeni te su velika prijetnja Mlečanima i cijeloj Mletačkoj Republici.

Nakon morejskog rata Dicmo je karlovačkim mirom 1699. pripalo Mletačkoj Republici, koja ga je zauzela već nekoliko godina ranije.

Makarska je pripojena Mletačkoj republici 1684. godine.

U to su se vrijeme Dalmatinci više bavili stočarstvom, te su naravno posjedovali daleko brojnija stada od bosanskih stočara, pa je dogovorno odlučeno da niži, ravniji dijelovi planine pripadnu Mletačkoj Republici, dok su viši, strmiji dijelovi pograničnih planina pripali Osmanlijskom Carstvu.

Tvrđava je poznata po svojim predstavama i vjenčanjima te najvažnije kao povijesni simbol otpora Mletačkoj republici.

Nakon mira u Srijemskim Karlovcima 1699. godine Mletačkoj Republici pripalo je dalmatinsko zaleđe do crte Knin-Vrlika-Sinj-Zadvarje-Vrgorac-Čitluk.

To naravo nije odgovaralo Mletačkoj Republici kojoj je slobodna plovidba Jadranom bila neophodna jer su svoju samostalnost temeljili na jakoj trgovini.

Zdušno se zalagao za to da na vodeća mjesta u benediktinskoj Mljetskoj kongregaciji dolaze domaći sinovi, a vodio je i upornu diplomatsku i političku borbu protiv urotnika koji su otok Lastovo htjeli predati Mletačkoj Republici.

Neimajući od nikuda pomoći, a najmanje od kralja ugarskoga, padoše u to doba Frankapani sa još njekimi boljari na misao, da se predadu papi, caru njemačkomu ili mletačkoj vladi, služeći njeki izmedju njih, bez ikakove dozvole kralja ugarskoga, sa svojimi ljudmi caru njemačkomu i mletačkoj republici.

Pred rat u Makarskom je primorju buknuo ustanak i proglašeno je priključenje Mletačkoj republici, a narod i fratri moraju bježati na otoke.

Mletačkoj republici molbom, neka mu naznači sposobna pomorca, komu bi mogao poslati na nauke 16 mladih ruskih plemića, koji bi kasnije mogli organizirati rusku mornaricu.

Jedna je vraćena Gradu Rovinju a druga Mirni ali se u njima ne dovija nikakva djelatnost.U 18. stoljeću kad je kao slobodni grad u Mletačkoj Republici Rovinj sa svojomribolovnom i trgovačkom flotom bio najveći pomorski centar na istočnoj obali Jadrana, na njegovom je području djelovaločak sedam brodogradilišta.

Kada su se predali mletačkoj republici stanovnici Skradina i Makarske, Sluga Božji bi g. 1685. imenovan apostolskim vikarom tih dviju biskupija i još k tome duvanjske.

Zdušno se zalagao za to da na vodeća mjesta u benediktinskoj Mljetskoj kongregaciji dolaze domaći sinovi, a vodio je i upornu diplomatsku i političku borbu protiv urotnika koji su otok Lastovo htjeli predati Mletačkoj Republici.

Otok Rab je od II. st. pr. n. e. bio pod vlašću Rimljana, o čemu svjedoče ostaci rimskih villa. 1409. godine otok je prodan Mletačkoj Republici i pod njezinom vlašću se nalazio sve do 1797. godine, kada njime počinju vladati Habsburgovci.

Prije nekoliko dana, 9. srpnja, navršilo se 602. godine otkada je kralj Ladislav prodao Mletačkoj republici svoja vladarska prava na Dalmaciju za sto tisuća dukata.

Ali nije i ništa Kučiće kroz po vijest slomiti i prelomiti nije mo glo: ni turska vojska 1648. godine kada je ognjem i mačem pohara la selo osvećujući se Kučićanima što su se s plemstvom i pukom ostalih mjesta starohrvatske žu pe Primorje otrgli njihovoj, tur skoj vlasti te podložili Mletačkoj Republici, ni glad koja je Kučiće zahvatila 1782. godine, od koje je umrlo stotinu ljudi.