Ipak, moderni povjesničari borilačkih vještina drže da legende o Bodhidarmi kao osnivaču borilačkih vještina potječu iz quigong priručnika iz 17. st. po.

Budući da se scenarij bitke kod Termopila uglavnom temelji na grčkim izvorima (uglavnom Herodotu) koji su pristrani, moderni povjesničari slažu se kako u antičkim izvorima postoji mnogo kontradikcija, preuveličavanja i nejasnoća koje su plod želje grčkih povjesničara da ublaže gorčinu poraza i stvore što slavniju sliku o svojim precima.

Iako Herodotova Povijesti ne spominje koje je religije bio Kserkso, moderni povjesničari smatraju kako je bio sljedbenik zoroastrizma.

Svi moderni povjesničari koji spominju Nevest polaze od pretpostavke da je to staro ilirsko ime.

Ipak, neki moderni povjesničari poput Karla Hoffmanna i Rüdigera Schmitta iz Encyclopædia Iranice navode kako ime znači verbalni pobjednik.

Vjerovatno se moderni povjesničari ne bi složili sa mnom, ali po mom mišljenju je upravo tajanstveni Dr. Dee ideološki oblikovao i duhovno usmjerio ono što će u britanskoj i svjetskoj povijesti ostati zabilježeno kao zlatna Elizabetina era.

Pri tome moderni povjesničari, koji su sve više koncentrirani na detalje, odnosno na precizno prikazivanje onoga što se stvarno dogodilo, otkrivaju činjenicu da se njemačka obrana na tzv. Atlantskom bedemu (Atlantikwall) sastojala u znatnom broju od Hrvata, koje je tadašnji režim u Zagrebu, koji je SAD-u i Velikoj Britaniji bio objavio rat, mobilizirao za potrebe njemačke vojske.

Iako antički izvori ne spominju točan broj trupa dviju sukobljenih vojski, čini se da su bile podjednakih snaga (moderni povjesničari spominju 100.000 vojnika na obje strane).

Herodot u svojim djelima navodi kako je u pohodu na Grčku sudjelovalo čak 5.2 milijuna Perzijanaca i njihovih saveznika, dok su moderni povjesničari reducirali tu brojku na realnijih stotinjak tisuća ljudi.

Moderni povjesničari skloni su potpunom odbacivanju tih antičkih brojki koje smatraju nerealnim budući da su ih pisali pristrani grčki povjesničari [ 34 ].

Takav potez iznenadio je Grke, ali ga pojedini moderni povjesničari tumače nastojanjem da osigura pozadinu pred pohod, odnosno da spriječi pobunjenike dok perzijska vojska bude zauzeta pohodom u Grčkoj [ 3 ].

U svojim djelima Herodot spominje kako ime Kserkso znači Ratnik, odnosno kako Artakserkso znači Veliki ratnik [ 5 ] [ 6 ], što moderni povjesničari smatraju netočnim.

Moderni povjesničari uglavnom se slažu kako je Darijev odabir Kserksa bio isključivo zbog povlaštene pozicije koje je imala Atosa kao Kirova kćer.

Moderni povjesničari ne slažu se s tim tumačenjem već smatraju kako Haxāmaniš znači obilježen dušom vođe, prema iranskim etimološkim studijama.

Mnogi moderni povjesničari vjeruju da Neron nije čak ni bio u Rimu dok je gorio.

Prema glinenim pločicama spominju se sukobi u Ištaru i Uruku, koje moderni povjesničari pripisuju obračunima sa Perzijancima [ 9 ].

Moderni povjesničari za determinaciju događaja onog vremena koriste rijetke i nepotpune izvore informacija, a također smo svjedoci mnoštva njihovih radova koji su u mnogome " navijački obojeni " te se često mnogi od njih rukovode pokušajima " dokazivanja " stvari koje bi oni često tek htjeli da su se dogodili, a ne rasvjetljavanja događaja u svijetlu stvarnog tijeka stvari...

Moderni povjesničari smatraju da kada su Aleksandrovi vojnici stupili na plodno tlo Mezopotamije i vidjeli Babilon, bili impresionirani te su, kada su vratili u svoje siromašne krajeve, pričali priče o veličanstvenim vrtovima i palmama u Mezopotamiji.

Herodot tvrdi 110,000, Trogus Pompej 100,000, a moderni povjesničari 40,000

Činjenica: Moderne procijene govore kako su zapravo Grci bili brojčano nadmoćniji i to u omjeru 3:2. Herodot spominje 110,000 Grka, a s druge strane moderni povjesničari procijenjuju broj Perzijanaca na 70,000, i to sačinjenih uglavnom od grčkih i azijskih saveznika pod vodstvom perzijskog satrapa Mardoniusa, što podrazumijeva da su se Grci kod Plateje zapravo borili izemđu sebe

Činjenica: Najveći lažov među povjesničarima, Herodot, napisao je kako je prilikom invazije na Grčku sudjelovalo 5.2 milijuna perzijskih vojnika, što odbacuju svi moderni povjesničari.

Moderni povjesničari procijenjuju različite brojke kad je u pitanju perzijska vojska, uzimajući u obzir mnoge faktore poput perzijskih vojnih sustava, logističkih mogućnosti, grčkog krajolika, te mogućnostima opskrbe.

Što se brojke Perzijanaca tiče, Herodot tvrdi 300,000, Ktezijas 120,000, a moderni povjesničari 50 - 70 tisuća

Moderni povjesničari uglavnom dopuštaju mogućnost da je Likurg bio povijesna osoba, iako su neke institucije, koje tradicije pripisuju njemu, zasigurno bile starije, a druge vjerojatno i mlađe.