radila sam u turističkoj agenciji koja je imala respektabilni vozni park, koji je bio maximalno uključen za potrebe HV. znam koliko smo se namučili da " spasimo " bar ona vozila koja još i nisu bila otplaćena.... tada su nam to strašno zamjerali..... no dobro, činjenica jest da smo vozili ljude u Oluju i iz Oluje. pa sam bila zaprepaštena kako nitko od sudionika nije htio ništa komentirati. čim bi se postavilo to pitanje, ljudi bi bez riječi odlazili.... malo mi je to bilo čudno, ali tko je ikad radio sa šoferima znat će da mu možeš iščupat ruku ali ne i zagrebst njegov bus, kamion.... ko bebicu pitala sam kolege u radioni koja je šteta, šta se ovog puta dogodilo, ali nitko nije htio govoriti o tome.... iz medija nas je bombardirala veličanstvena pobjeda, od sudionika - tišina bilo je i poginulih, mala sredina, svi se znamo pa opet nekako nije to - to. pa sam uhvatila jednog kolegu nasamo, poznamo se čitav život, znam gdje ga treba počačkat i onda sam čula sve ono o čemu piše Nausikaya..... skupa smo plakali i zbog prijatelja koji je vozio kruh, zagledao uniforme u žbunju kraj ceste, stao, uzeo par pinčica i izašao iz vozila da im da.... ali platili su mu rafalom..... dvoje male dječice ostalo je bez tate jer je htio ljudima dati kruha..... ali i zbog junaka koji su tako iz vica odvrnuli ventil na plinskoj boci i ubacili šibicu i.... na licima promatrali efekat od tog..... pa mi je ispričao i da su prošli cijeli probaj, da je sve bilo ok i kad je bilo gotovo, kad su se ukrcali u autobuse i vraćali se kući, kad su kroz prozor gledali slike pustoši i razaranja da su svi plakali od muke.... ne baš svi, oni koji su u životu pokušali svojim radom sebi sagradit makar garažu.... oni koji znaju kako je teško nešto stvorit...... pa je najstariji čovjek u toj jedinici kroz suze rekao: kurba im mat bila, ki je to storil, ki nam je zel pobjedu? i kasnije su po rekla-kazala stizale svakakve priče u koje je bilo teško povjerovati dok kardinal Kuharić nije počeo u svakoj mogućoj prilici grmiti o tome da je oteto-prokleto tad sam shvatila da su nažalost istinite.... tko je kriv? pa i u ratu protiv Sadama, čitala sam izjavu kustosice nekog muzeja, da su amerikanci postavili i prazan đip ispred da nitko ne bi ušao, ovako je sve razoreno i pokradeno...