Vratila se Dora iz Engleske... oboružana kraljevskim diplomama.... pa smo se večeras napričale.... a mojbože, tema na temu............. sjetile se Svena.... (Sven je moj plusquambivši tip, neka vrsta Marsovca, pojam za ljubav, lebdeću, neuhvatljivu, nefunkcionalnu)....... ne sjetim ga se nikad, majkemi.... ali ako se sjetim, uvijek samo toga kako mi je bio drag... i kako me volio na neki ludi i pomaknuti način, i nikad poslije, ni u tragovima ja nisam vidjela u nečijem oku ni nagovještaj takve dječje, čiste ljubavi.......... on mi je uvijek drag, negdje u nekom kutu srca imam počasno mjesto za njega i nikad se ne sjetim kol ' ko me izmučio, samo tog zaljubljenog sjaja u oku.......... ona riječ izmučio, evocira mi na trenutak sliku.... nepravde i bespomoćnosti - omajgad, neponovilo se (mlada žena u pidžami u pola tri popodne sjedi na rubu kreveta s glavom među koljenima i rida... kosa je slijepljena od suza, znoja... one suze spojile se sa slinama... jecaji otkidaju utrobu... tako je destruktivna bila moja ljubav prema Svenu, ranjavala mi tijelo dok sam je istjerivala suzama kroz uske kanale duše...............