Iz tog paradoksa predstave koja ništa ne predstavlja, Kant daje za primjer zabranu prikazivanja likova po Mojsijevu zakonu.

U ovonedjeljnom 2. čitanju, iz Poslanice Filipljanima, uzet je odlomak, iz poglavlja 3, Pravi put spasenja. U Filipima Pavao se obračunava s judeokršćanima, obraćenicima sa židovstva koji su i nadalje ostali vjerni svojim tradicijama i Mojsijevu Zakonu.

Velika većina Židova odlučila je ostati vjerna svojoj religijskoj tradiciji i Mojsijevu zakonu, jer je u tome vidjela uporište za očuvanje svoje nacionalne i religijske svijesti.

Ne kaže li to i Zakon? 9 Jer u Mojsijevu zakonu piše: Ne zavezuj usta volu koji vrši

Različita naziranja, onih koji su prije krštenja bili pogani i onih koji su odrasli u Mojsijevu zakonu, kasnije će se sve više razviti, a početak je nesloge bilo mrmljanje Helenistâ na Hebreje da im se udovice zapostavljaju u svakidašnjoj pomoći.

Četrdeset dana nakon Isusova rođenja, njegova ga majka Marija, vjerna Mojsijevu zakonu, prikazuje Bogu u jeruzalemskom hramu.

Isus to nije morao učiniti ali se dragovoljno podvrgao Mojsijevu zakonu da bude posve jednak onima koje je došao otkupiti.

Naprotiv, neki koji su došli iz Jeruzalema u Antiohiju stali su tvrditi da bez obrezanja po Mojsijevu zakonu nema spasenja.

Zato je Gospod izvršio prijetnju koju je naviještao protiv nas, protiv naših sudaca koji su sudili Izraelu, protiv naših kraljeva i knezova, protiv naroda Izraelova i Judina: pod čitavim nebom nije se još dogodilo ništa slično onome što se dogodilo u Jeruzalemu, prema onome što bijaše zapisano u Mojsijevu Zakonu da se jelo meso sina i kćeri.

Istodobno pastiri začuše u visinama pjevanje anđela: Slava Bogu na visini, i na zemlji mir ljudima dobre volje (Lk 2,14.). 8. Osmi je dan prema Mojsijevu Zakonu bio obrezan, premda nije bio podložan tom Zakonu, i dobio je s neba mu dano ime Isus.

Božji glasnik Gabrijel prenosi poruku mladoj djevici Mariji, koja je bila odgajana u židovskoj tradiciji po Mojsijevu Zakonu i u vjeri mesijanskog iščekivanja, da je upravo ona od Boga odabrana da po Duhu Svetom postane majka Mesije, što u sebi uključuje da će ga trebati odgajati za slobodu kako bi mogao slijediti poticaje i izazove Duha i biti u službi oslobođenja i spasenja svih ljudi.

Dobronamjerni vjernik i ujedno pismoznanac želio je čuti od putujućega učitelja - Isusa iz Nazareta što mu je činiti da bi sigurno prispio u kraljevstvo nebesko, pa ga je zapitao: »Koja je zapovijed prva od sviju?« U onodobnom hebrejskom religijskom sustavu, koji se temeljio na Mojsijevu Zakonu i na tumačenju rabina, postojalo je 248 pozitivnih zapovijedi i 365 zabrana.

Za sebe nije tražio nikakvu zahvalnost, pa niti da ikome o tome govori, nego je tražio da sukladno Mojsijevu Zakonu prinese dar za svije očišćenje.

Prema tome, niti u Mojsijevu zakonu nije bilo dopušteno istovremeno imati više žena (poligamija)....

Prema Mojsijevu zakonu njime su upravljali najprije, pučki starješine, a onda suci i poslije njih kraljevi.

U ovonedjeljnom ulomku iz Pavlove poslanice Filipljanima nalazi se njegovo sporenje i razračunavanje s judaizantima, tj. s obraćenicima sa židovstva koji su i nadalje umnogome ostali vjerni svojim tradicijama i Mojsijevu Zakonu.

Isus je odbio zauzeti stav prema Mojsijevu zakonu, prema kojemu ženu preljubnicu treba kamenovati.

Pojam se nekoliko puta pojavljuje u hebrejskoj Bibliji (Stari zavjet), npr. za Ezru se kaže da je bio »književnik vješt Mojsijevu Zakonu« (Ezr 7:6).

Poà evši tada od Mojsija i svih Proroka, protumaà i im što u svim Pismima ima o njemu. " (Lk 24, 26 - 27) Jednako à ¦ e i zbunjenim apostolima reà ¦ i: " To je ono što sam vam govorio dok sam još bio s vama: treba da se ispuni sve što je u Mojsijevu Zakonu, u Prorocima i Psalmima o meni napisano. " (24, 44)

Žena je u središtu, meta napada i osuda po Mojsijevu zakonu.

Premda je već bila sadržana i u Mojsijevu zakonu, ona je sada nova, jer je po Kristu dosegla svoje savršenstvo.

Mogao je slobodno Mariju optužiti za preljub i bila bi po Mojsijevu zakonu javno pogubljena kamenovanjem.

Kasnije te noći, u gornjoj sobi je istaknuo kako je trebalo " da se ispuni sve što je o meni pisano u Mojsijevu zakonu, u Prorocima i Psalmima.

Prema Mojsijevu zakonu smrt osuđenika smatrala se Božjim prokletstvom.

Sv. Luka zapisa u svom evanđelju:« Kad se zatim po Mojsijevu Zakonu navršiše dani njihova čišćenja, poniješe ga u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu - kao što piše u Zakonu Gospodnjem: Svako muško prvorođenče neka se posveti Gospodinu - i da prinesu žrtvu kako je rečeno u Zakonu Gospodnjem: dvije grlice ili dva golubića.

U tome neka ih hrabri spoznaja da su se u njemu ispunile " sve stvari što su zapisane u Mojsijevu zakonu, u prorocima i psalmima...

Zahvaljujući tim veoma stvarnim znakovima, učenici su uspjeli odagnati svoje početne sumnje te su se otvorili daru vjere, koja im je omogućila da shvate ono što je napisano o Kristu " u Mojsijevu Zakonu, u Prorocima i Psalmima " (Lk 24, 44).

Što se tiče teološkoga značenja, Poslanica Galaćanima ne može se mjeriti s velikom Poslanicom Rimljanima, ali u mnogočemu joj je prethodnica, pogotovo kad je riječ o Pavlovoj najzanimljivijoj temi, njegovoj teologiji opravdanja po vjeri u Isusa Krista, a ne po Mojsijevu zakonu.

Ispunilo se sve što je u Mojsijevu Zakonu, u Prorocima i Psalmima o meni napisano. "

Naprotiv, neki koji su došli iz Jeruzalema u Antiohiju stali su tvrditi da bez obrezanja po Mojsijevu zakonu nema spasenja.