Sinoć nisam mogla zaspati pa se razmišljam tako davnih događaja djetinstva.. Negdje 1992 godine u vrijeme Uskrsa i počinjao je rat na područima gdje sam prije živjela.Iako su svakodnevno padale granate ili nadlijetali nas neprijateljski zrakoplovi ipak smo u svojoj dječijoj naravi bili naivni i dobronamjerni.Iako su nam roditelji branili da komuniciramo sa vojnicima a bili su to dečki iz Osijeka, Vukovara i Slavonskog Broda, za mene i moju sestru bili su fascinantni, a i mi smo njima.vjerojatno jer su ti mladići ostavili svoju djecu po područjima Lijepe naše a došli su se boriti u nepoznate krajeve.Kako je bio rat i nije bilo električne energije a u mjestu gdje smo živjeli svi su već prije pobjegli mi nismo imali kuda pa smo ostali i živjeli neku ratnu svakodnevnicu.Tako bi vojska vraćajući se sa straže ili položaja prolazila pored naše kuće u oklopnim vozilims nosili su puške i odijela a za mene su to bili junaci, koje smo mi uvijek dobronamjerno zvali na ručak ili kavu jer kako napisah prije nije bilo struje i tata je rekao mami neka kuha sve što ima i neka ljudi jedu jer su gladni i da vojnička hrana nije ukusna.Uglavnom slušala sam razgovore odraslih i kako je tata govorio mami sve dok vojska tu i ne povlači se neka ostane tu jer nemamo kamo i da će sve biti dobro.Sjećam se jednog vojnika iz Vukovara zvao se Željko bio je 2 x ranjen i svejedno je bio u vojsci.Donio je mojoj majci košulju vojničku da mu prišije neke značke i taj dan bio slobodan.Idući dan tata došao i rekao da je ubijen tj poginuo je.. Svi smo plakali.. Bili su to dani vjere da će sve biti dobro i da neće biti rata iako je vojska bila tu.. Naposlijetku područje gdje smo živjeli agresor je okupirao 22.7.1992. a samo dan prije smo napustili mjesto.. čekajući u koloni na mostu na Savi kod Slavonskog Broda da prijeđemo granicu i na kraju smo prešli na kompi u Svilaju.. Sjećam se da me hrvatski vojnik nosiocijelim putem jer nisam mogla hodati i bila sam jako gladna i dao mi je svoj neki keks koji jeo.. Iako su drugi ljudi plakali naša mama nikada nije plakala iako nismo imali novaca niti kamo nije plakala rekla je samo sestri da ju drži za ruku i da pazi na mene.. Sve u svemu za mene su naši hrvatski vojnici zauvijek ostali junaci.. Ponos Hrvatske, naša prošlost koji su svojim životima zapisali povijest našeg naroda i žalosno je da se ne smije reći da su srbi izvršili agresiju nego se traži diplomatski izraz pobunjeni Srbi, kako god, dok se strvarala država nije bilo važno ništa a sada se gleda sve.. Pravo rata i mira nije isto.. i ne može biti a tko to nije preživio ne može o tome govoriti

Kako to učiniti, kako moju sestru isključiti iz nasljedstva, a da nema pravo na nužni dio?

Ipak, molim te za moju sestru i njenu obitelj.

M olim Vas, molite za moju sestru da je Gospodin izliječi od strahova i depresije, da joj daruje ljubav i i promijeni njezin život.

Tamo ionako imas hrpu poludjelih studenata (ukljucujuci i moju sestru koja je svasta nosila kuci) koji ce vrlo rado paziti i maziti sismisa.

... spakovao je stvari u jedan jeftini, kartonski kofer, poljubio moju sestru Mirnu, uhvatio me za ruku, zaplakao i rekao:

Nisam imala pravo ni na besplatne lijekove niti medicinsku pomoć, a moju sestru je 91 ' klinički mrtvu na rukama moje majke primio jedan slovenski doktor, jer su je HRVATSKI doktori odbili pregledati.

U susretu s Božjom riječi treba reći iskreno: " Gospodine Isuse Kriste, smiluj se meni, grešniku ", a ne: Shvati ovoga moga brata, ovu moju sestru, ili čak: Shvati ovoga, taj to toliko treba

Porazno je to bilo za mene i moju sestru u nasem Varazdinu kojega volimo skupa sa ljudima.

Krajem 50 - tih godina prošlog stoljeća, moj otac, liječnik, odveo je moju sestru i mene na cijepljenje oralnim živim cjepivom protiv poliomijelitisa (dječje paralize) u Maribor.

Meni je bilo prekrasno čuti da su Splićani napravili nešto tako značajno za moju sestru i za nas.

Pozivala se na moju sestru koja je svoja dva sina rano počela dohranjivati, ali isključivo zato jer su obojica od početka bili samo na adaptiranom mlijeku.

evo opet pisem post..... uf... kod moje sestre je neka frendica.... ubiti cu se.... ne, ne... bolje postat cu slavna... ha-ha... da se vratim na moju sestru.... ona svira (da vraga ona svira) gitaru.... i sad njena frendica Lucija i ona PJEVAJU.... iskreno receno-napisano, prave se da pjevaju... zvuce kao grupa ljudi na samrti.... cak i susjedov pas bolje zavija..... ah, jadna ja i moje usi.... danas je u skoli bilo... pa.... ehm..... uum.... how to describe??? pa evo za pocetak nisam imala prva dva sata... tako da sam dosla na odmora..... a vani je bilo bas predivno.... padala je kisa i mala tuca.... jeeeiii..... shoot me.... kao sta se moze zakljuciti, bili smo u ucionici... dosadivali se do mile volje... kako cool upravo su mi mama i sestra otisle na sisanje.... (sestra ide skratiti kosu... nadam se da ce je zapravo osisati na celavo) di sam ja stala ono... aha da na trecem satu, poznatijem kao hrvatski..... beee, mrzim hrvatski... ucili smo zavisno slozene recenice.... koma covjece.... pisali smo na plocu recenice.... jedna je glasila otprilike ovako (lijena sam i neda mi se viditi jel ide tako ili ne, ma zapravo me i briga ide li ili ne, who gives a damn about it any WaY): Cim udemo u skolu traze mir... nas je pametni marin izjavio: cim udem u skolu naletim na ratka sat zemljopisa je bio najzabavniji.... naravno za to se potrudio jedan i jedini (ovo zvuci kao na oscaru: ovu nagradu sam dobila uz pomoc jednog i jedinog bla-blaa) marin.... kako? pa... prije sata se popeo na sto u sredini razreda... kako je imao kosulju ispod naravno nista, poceo je izvadati striptiz.... cijeli se razred valjao od smijeha..... a onda je dosao ratko.... dobro da ga nije vidio jer bi to kobno, kobno svrsilo.... usred sata je marin uzeo kredu i posarao cijelo nastavnikov dzep na hlacama.... svasta se taj usudi napraviti nema sta...

Molim te čuvaj moju sestru, daj joj snage da izdrži i bori se za svoju familiju i molim te daj da njena kćerka počne bolje jesti (jako slabo jede).

Pod tom optužbom uhitili su moju majku Katu, stariju moju sestru Anicu, mlađu sestru Andru i mene.

Posebno molim za moju sestru koja duševno pati a mi također s njom.

RASINJA, KOPRIVNICA - Obitelj Grubačević iz Velike Rasinjice, mjestašca kod Koprivnice, ogorčena je postupanjem Ilije Karajovića, paroha u Velikom Pogancu, na sprovodu za njihova člana obitelji, preminuloga Milana Grubačevića Malo mu je novca - Najprije je izvrijeđao moju sestru Radu i brata Dušana, a stvar je eskalirala kada je vidio limenu glazbu u dvorištu.

- Sa Dragojem sam od srednje škole, i oduvek se ponašao nasilno, ali sam bila u strahu da ga ostavim priča Julija za S media portal. Kad sam htela da raskinem, pretio je da će nauditi mojoj majci i da će oteti moju sestru, odvesti je u šumu i naći desetoricu muškaraca da je siluju.

U životu sam uvijek brinuo o svemu i svakom, tako sam tada smirio prijatelja i rekao mu da izađe iz auta i nazove moju sestru koja će obavijestiti moje roditelje da sam imao prometnu nesreću.

To bih je prije rekla za moju sestru.

Molim i u potrebi sam u Vaše se molitve preporučam: moju sestru Slavicu njenog muža Branka, tako je teška situacija.

Drage sestre, u vaše molitve preporučam moju sestru da joj dragi i dobri Bog da zdravlje i snagu da može izdržati na svom poslu koji traje po 14 sati, posao joj je težak, u visokim je godinama, treba joj posao da može od svojih primanja uzdržavati sebe i obitelj, svi su je Bože ostavili, samo Ti nemoj, uvijek budi sa njom i prati je, budi njezina snaga, sreća i radost.Amen.Božji blagoslov neka vas uvijek prati.

I ja san ti jednom prilikom diga moju sestru sa ispovidaonice kad sam bija iza nje na redu i cuja sta ju je svecenik pita

Okić, Samobor, Jastrebarsko, Kerestinec i draganićki kosturaši planuše na moju sestru u onaj hip kad Brdovčani provališe preko Sutle.

moju sestru koja je od mene mlađa 8 god. je decko iz susjedstva nagovorio da se tusiraju odveo ju u grmlje i rekao da se moraju gol tusirti neznam sta su radili ali moja mam je to skuzila i rekla seki da ide u kucu da se obice a malog odela mami i rekla joj sto je bilo a ona ce na to pa sta to je normalno

Mislile smo onda na kraju mimac i ja ići pogledat moju sestru jer je rekla nek joj dojdemo čestitati al onda je mimac mama zvala tak oko 4 pak je rekla da dođe po nju.

Iskreno, mislim da bi glasal za HDZ i da Jaca osobno dođe i pred njim ubije mene i moju sestru.

Ovo je raj za moju sestru...

Uzmimo da mene boli, i nemoj se smijat ', jezik u korijenu... i nije ovo neka lingvističko područje već jezik, komad mesa, u onoj zoni gdje se korjenuje u grlo, to me boli... ali me sramota pričati kako me boli ovo i ono... pa još jezik... to me podsjetilo ma moju sestru u mladim danima kad mi je došla u panici i rekla vidi, imam neku fleku u dnu jezika, i isplazila jezik najjače što se može... fleka se nije osobito razaznavala... reko ' jel ' te boli, peče? (jok, ništa)... pa kako si onda uopće otkrila da imaš fleku?

Treći razlog je što bi to moju sestru mamu od Nataše ubilo