Doseća se Obrad Bursać šta je uzrok ovakvoj molbi, a pretpostavlja da je alat zbacio sa sebe nevičnog jahača, pa, pošto pred štabom postroji opet konjsku vojsku, izabra ovoga puta jednog pošireg, pretilog zekana iz komore, prebaci na njega sedlo, o unkaš mu obesi još i bukliju sa rakijom, pa novog darovnog konja opravi po momčiću opet u grad.

Šetamo se sa momčićem i po pešest godina dok se uvjeravamo da nam je za zdrav život najpotrebniji svjež zrak a zapravo čekamo da: - Momčić shvati stvarnu vrijednost naše unutarnje ljepote te je odluči implicirati što više u svom svakodnevnom životu te zbog toga: - samostalno počme prelaziti cestu, započne sa odvikavanjem od dojenja, u tom vedrom raspoloženju završi i na iskrenom traženju smisla i sreće pa čak i posla, nadamo se i dalje najboljem tj: - Da momčiću ode mama - Ponekad i da momčiću ode žena - Te da momčić shvati da bez nas ima sve vrste problema, u najmanju ruku ozljede i strah

A djed Neumijka svake noći momčiću dohodio: i po mjesečini i na ljutom mrazu, i u tihoj noći, i na buri i na vjetrini - uvijek s momčićem razgovore vodio.

Usmena i pismena predaja razilaze se oko pitanja tko je momčiću sa mačem bio krsni kum.

Mlada nada ide tako daleko te pokušava popravljati život momčiću kad on ne gleda, crta mu plan spasenja na veliku školsku tablu, učlanjuje se u GSS, pohađa tečaj prve pomoći, odlazi čak i u Crkvu.

Heretkinja kakva već jesam, ne vidim grijeh ni u tome što momčiću u jeku puberteta nisam objasnila da je većina njegovih misli, po stavovima svećenstva, grešna, da bi od Klika, za koji nam je ljetos vrlo ozbiljno pokušavao rastumačiti da ga čita isključivo zbog " dobrih, zanimljivih i informativnih članaka " a ne da ga samo gleda zbog fotki razgolićenih teta, trebao smjerno i dosljedno odvraćati pogled već i kad ga ugleda izloženog u kiosku, a kamoli da posjeduje par brojeva i nosa ih tijekom ljetovanja sa sobom u svojoj putnoj torbi.

Ime mu je Tsimafei Žukovski, momčiću je tek 15 i po godina i ovdje u Almeriji je bio atrakcija odbojkaškog turnira.

si-mo si-mo si-mo si-mo osvrt na pismo, eto tako i ja ko ova spisateljica redaka, ne prođe mi jutro kad ne otvorim sanjaricu.ako sam sanjala lift, a ne mogu sjetit jel išo gore il dole, iznerviram se pa budem bezobrazna prema momčiću, on mi kaže da serem bezveze, ja se još više iznerviram pa se pokrvimo.. i tako to, inače dobro se slažemo, samo ti liftovi me muče. (hmm 23.04.2008., 14:20:04)

dragi, potentni momčiću, kani se ti kvazi ovih i kvazi onih, nego nazuj cipele i prošetaj po zagrebu, ili da budemo precizni po onom dijelu zagreba koji ga čini onim što on to jest pa sam uz pomoć svojih možđana provjeri tko ga je izgradio. ukoliko ti to nije dovoljno, ima lijepe, hrvatske, pače hrvatske desničarske literature u kojoj možeš provjeriti tko je činio poslovnu/intelektualnu klimu u gradu sve do početka drugog rata.

Mom zlatu, mom momčiću... pa da

Vedrana se smrzla, iako je bilo toplo?... i dobro radila... Lara je platila odštetu za kamion... a biciklu poklonila... nekom momčiću...

A oćeš li ti, momčiću, prestati da jedeš puru bez začina?

Riječ je o dopadljivom momčiću koji uz lijepo lice ima još neke atribute.

Prvo, najboljem našem momčiću Garbi da bezvezni žuti karton, zatim dosudi sumnjivi slobodni udarac za Hajduk i oni povedu s 1:0. Onda mi, bolji u drugom poluvremenu izjednačimao.

ne znam koji ti je bio povod za ovaj post.. da li providnost da će ti onaj jadnik prvi uskočit u mrižu o ahmićima ajde momčiću odi do ćele-kule.. i onda dugo izgovaraj slov a a a.. a.. a ja danilo prangija@

Ako je momčiću dobro u vezi, i ako je imalo pametan, ne traži okolo usputne avanture da zajebe nešto tako dobro.

Da repliciram ovom momčiću/djevojčici pod nazivom No.77. Mili moj/a da bi netko mogao pobjeći (odnosno povući se/vojni termin /) prvo je morao fizički biti na bojišnici.

Istinita priča o najvećem prevarantu prošlog stoljeća, momčiću koji se do devetnaeste godine uspijevao izdavati za zrakoplovnog pilota, doktora, učitelja i odvjetnika, k tome uknjižiti više od četiri milijuna " nepokrivenih " dolara, i te kako zaslužuje svojih dva sata i dvadeset minuta, ali i odgovarajuću količinu informacija.

Ona prije je rekla da mužu ni dala piške dvi godine, a Terinu momčiću se nemore dignit.

ovako momci moji ovo što če tesa pročitati ako neko od vas sumlja u to neka slobodno pita nekog puno starijeg od sebe svog čaću ili strica ili bilo koga ko če mu potvrditi da ovo što sada pišem živa je istina sedandesetih godina nit smo se zvali tornado govorim o tamo davnoj sedamdeset petoj šestoj. nit smo imali bilo kakvu udrugu nit smo imali navijačke besplatne buseve a virujte kunem vam se životom. svih mojih najmilijih tada se u povijesti jazina navijalo najbolje na gostovanja se išlo o svom trošku ali ne svugdi pretežno je to bio split i ljubljana. onako da kažem masovno a jednom se protiv partizana išlo vlakom i u beograd di je bilo ne više od dvadesetak navijača zadra. split i ljubljana pošto su nam tada bili največi konkurenti. pohađao se u puno večem broju. tada zadarski navijači nisu imali između sebe nekog i samo jednog izrazitog vođu ali se i onda znalo tko i koja klapa je glavna na istoku jazina i za njih se moralo i kad je dvorana bila krcata ka šipak čuvati slobodno misto to je bija đani manarelli zvani truman pokojni kate katalinić medo miočić joso lukić pok. šime bajlo balila, masnić i još mnogidrugi nek mi oproste što ih nisam spomenuo jer sam.. mnoge već i zaboravio a i ode mista nebi bilo za napisati i da svi stanu oni su vodili navijanje u jazinama i još tada goli do pasa pravili onaj poznati zadarski ambijent svima u europi poznat prije početka košarkaškog susreta na parket bi sa svojom štakom izašao pok leo pincetić i sa svojom dirigentskom palicom koju je uvik imao kod sebe davao ritam navijanja na istoku kad bi sa svojim štapičem lagano mahao livo desno to je bija znak da se svi na istoku zagrle i tad je počelo ono poznato ljuljanje cilog istoka uz pismu zadarrrrrrrrrrrrr.. zadarrrrrrrrrrr.. kad bi u bržem ritmu štapićem počeo lupati od svoj drugi dlan to je bilo ono pljeskanje u ritmu zadar.. dam dam dam da da dam i tako svaku utakmicu. vi koji mislite da je tada zadar igrao brilijantno u gadnoj ste zabludi sezona u kojoj se zadar borio skupa sa karlovcem za opstanak u ligi bila je loša sezona za zadar ali tada zadnju i odlučujuču utakmicu za opstati u ligi tadašnji najbolji igrač zadra tu sezonu nije igrao za zadar pino đerđa bio je u gorici slovenskoj trener pošto se to tada moglo došao je iz slovenije odigrati utakmicu za zadar i spasiti svoj klub od ispadanja i to mu je i uspilo bija je na toj utakmici najbolji igrać i te godine je umisto zadra karlovac ispao iz lige a dvorana jazine bila je krcata ka da se igra za prvka europe sa urnebesnim navijanjem. Što vam sa svime ovime želim reči jebiga ako misliš nešto napraviti.. i da bude u redu, u ovom slučaju govorim o zadarskom navijanju to moraš i dušom i tilom voliti i ljubiti i dvadeset četri sata živiti sa time nema ništa na silu i bez ljubavi a ta ljubav se nemože dobiti priko noči moja generacija je živila sa jazinama i sa zadrom i na utakmicama a još više i na treninzima dodavati lopte kad bi na treninzima pucali penale i kreši i pinu bila je čast svađali bi se ko če prvi skočiti na parket gledati tadašnje starije kako vode navijanje na istoku bila je čast i meni kao tadašnjem momčiću svi oni bili su idoli u koje sam se zaljubio i za koje sam živio. na posljetku i zbog toga i zbog te prevelike ljubavi u sve to i postao sam čovik koji ih je zamjenio al sam zbog toga zapostavio školu u koju bez znanja roditelja.. jedno cilo polugodište nisam ni išao tako kad mi je ta ista škola pozvala roditelje na razgovor roditelji su mi dobili šok a pošto su bili jebeno strogi od straha sam morao pobiči u frent tako smo tada.. zvali bižanje od kuće tri noći sam spavao u bivšoj sušioni u podrumu jazina.. di su se sušili dresovi igraća a priko dana u rano jutro kad bi domar i čistačice došli u jazine ja bi izletija vani gladan ko pas i otiša do prijatelja u stan.. dok su mu roditelji bili na poslu nešto poisti zatim me je našao brat koji mi je rekao da se vratim kući.. jer da su tata i mama obečali da me neće nit taknuti i tad sam se vratio. znači prijatelji moji netriba ni udruga netriba nit vođa netriba ničega virujte mi na rić samo dobro srce i dobru volju triba imati i to svi koji su u dvorani bez obzira na razliku u godinama i kunem vam se životom da če se opet vratiti ona stara i poznata zadarska pisma pisma njegovih navijača. a bude te li vi između sebe razmišljali na način. e jebiga mene je sram koji ču kurac ja ovaj onaj nema od toga ništa ja vam ovo što pišem nepišem napamet ja ovo virujte na rič u dušu znam i osječam jer ja sam sve ovo magistrirao i davno doktorirao a učio sam i polagao kod najačih profesora u europi samo se sitite one utakmice u sezoni kad smo ispali iz lige sa cibonom u našoj dvorani. par minuta je bilo do kraja i gubili smo 6 koševa onda sam ja uzeo megafon u ruke i prošetao oko cile dvorane dižući ljude na noge tada se cila dvorana zapalila.. i od već izgubljene utakmice mi smo izvojevali pobjedu sičate se zato vas lipo molim poslušajte moje riči i napravite bez srama ovo što vam govorim pa i vi što dicom dolazite na utakmice još bolje navijajte i vi i dica dici če to biti drago a igračima zadra još i draže hvala i oprostite na pilanju

Osvisti se momčiću. nije Gospodin Stjepan Mesić tebi ni nama ništa učinija ni skrivija.

Mi smo tako našem momčiću uzeli curicu iz azila, ona je kastrirana, on nije, i presretni su.

Tiš bome bit majka jednom grdom, ćak štoviše-Zajebanom momčiću.

Jedino su moja draga mama i braća znali koji se potencijal nalazi u tom plahom momčiću..

U jednom danu htio-nehtio prolazim kreš kurs o nasmijanom momčiću, njegovim intervjuima, famoznim interpretacijama sevdalinki i starih makedonskih pjesama, o klincu divne ljudskosti i optimizma

Mala sobica u kojoj spava četvoro djece od 5 - 15 godina, dnevni boravak koji služi kao spavaonica mužu i ženi i kužina koja služi kao kupaonica To nije ništa neobično u Rvata.Očeva i majčina golotinja u našoj tradiciji jest TABBO.A da ne bude erekcije, kad se djeca zajedno kupaju, onom najstarijem momčiću nije zgorega obrijati piša i pazuhe... HE, HE, HE..

Uzeo sam momčiću škare iz ruku. Ako se tim škarama ubode u oči, gospođo Herrmann...

Tijelovo je, sine ' A otac mi kaza: ' Momčiću, ove ćeš godine, mene, boležljivog, zastupati u procesiji, pa će te smjestiti odmah za baldahinom.

A najgora kombinacija kad se svi ti naj - naj nađu u jednom momčiću.

Vidiš momčiću, moje neplaćanje pretplate ipak stvara znaaatno manju društvenu štetu od tvojih ingenioznih ideja koje bi nas vratile u doba Habeas corups Acta...