- Za vrijeme Drugog svjetskog rata četnici su, kao monarhističke trupe u domovini, bili podržavani od strane saveznika.

Kuba je bila poprište rivalstva između španjolskih trgovaca, monarhističke vlasti te područje nesmiljenih gusarskih pohoda na brodove i kubanske luke, osobito na tada najjaču trgovačku luku u Havani.

U prvim danima ustaške vlasti nisu zabilježena veća neprijateljstva između ustaša i komunista, jer su i jedni i drugi robijali u zatvorima monarhističke Jugoslavije.

Ovi nepovoljni gospodarsko-demografski trendovi nastavljeni su, pa čak i pogoršani, u periodu Prve, monarhističke, i Druge, komunističke, Jugoslavije.

U dvadesetom stoljeću za vrijeme monarhističke Jugoslavije BiH je ostala u svojim granicama iz 1878. godine.

Sažetak: Stvaranje monarhističke Jugoslavije 1918. godine bilo je praćeno otvaranjem ali onda i zatvaranjem brojnih škola.

O autoru je govorio Hrvoje Petrić, a o knjizi autor Vladimir Šadek, navodeći tekstove iz knjige kao prilog djelovanju logora Janka-puszta i razvoju ustaško-domobranskog pokreta u Podravini za vrijeme monarhističke Jugoslavije.

To bi pred licem monarhističke Europe predstavljalo čistu i običnu ludost, samoubojstvo, koliko besmisleno toliko i smiješno, i nitko na to nije nikada ni pomišljao.

U odnosu na ukupan broj stanovnika monarhističke Jugoslavije, broj članova pokreta otpora bio je vrlo visok, daleko veći od onog koji je zabilježen u cijeloj okupiranoj Europi.

Obranu doktorata u Zadru na temu Slom monarhističke Jugoslavije od njenog osnutka 1918. do raspada 1941. godine, omogućio mu je povjesničar i tadašnji dekan Dinko Foretić.

Rat protiv rata; Uzroci krize monarhističke Jugoslavije od ujedinjenja 1918. do sloma 1941; Velike ideje i mali narodi; Nacionalno pitanje u suvremenoj Europi.

God. 1965. doktorira na Filozofskom fakultetu u Zadru disertacijom Uzroci krize monarhističke Jugoslavije od ujedinjenja 1918. do sloma 1941. God. 1962 - 67. predsjednik je Komisije za međunarodne odnose i član Glavnog odbora Socijalističkog saveza radnog naroda Hrvatske; 1965 - 69. zastupnik u Kulturno-prosvjetnom vijeću Sabora SR Hrvatske i predsjednik njegova Odbora za znanstveni rad.

To je posljedica kulturnog i znanstvenog zapostavljanja tog prostora, koji je bio na rubu interesa središnjih vlasti još od vremena Austro-Ugarske Monarhije, a zatim i u vremenima monarhističke i komunističke Jugoslavije.

Povijest je puna primjera pobuna plemstva i raznih oligarhijskih frakcija protiv središnje političke moći, među kojima Katilinina urota 63. pr. Kr. (koji je zajedno sa drugim plemićima uništiti Senat i Rimsku Republiku) pa i u Francuskoj u 17. - tom stoljeću s plemićkom urotom protiv monarhističke vlasti i ratovima zvani La Fronde.

Kao što je poznato, podizanje spomenika HDPZ-a u znak sjećanja na političke zatvorenike koji su u Kaznionici tamnovali u vrijeme monarhističke i komunističke Jugoslavije podiglo je veliku " prašinu ": SAB tvrdi da sporno spomeničko postolje u obliku slova " U " devalvira brojne žrtve likvidirane u Kaznionici za vrijeme NDH, a najave da će 5. srpnja spomenik otkriti predsjednik Sabora Šeks ocjenjuje skandaloznim u doba kada cijeli svijet obilježava 60. obljetnicu pobjede nad fašizmom.

Sve silnice i strane izbjegavaju i sve više na temu te velike rupe, pa je logično da su svi revolucionari monarhisti a sve reakcionarne snage esktremni modernisti i naprednjaci te da taj proces nije stao nego napreduje - reakcionarni modernisti drže sve pore vlasti, moći i " struke " i tako naoružani sve više prelaze u ilegalu, nakon što su padali jedni za drugim djelovi pretorijanske garde (arhitekti, zaštitari...) i vjerojatno otkazuju bilo kakve veze a sve " monarhističke " snage iz duboke sjene sve više osvajaju mase i izvode ih na ulice.

Unatoč tome, za političare naknadnih državnih tvorevina u kojima se našla Hrvatska, od monarhističke do socijalističke Jugoslavije, Boroević je više carski austrougarski general i vojskovođa, a manje jugoslavenski/hrvatski domoljub.

Anti - monarhističke ideje dovele su ga do optužbe za protudržavnu djelatnost.

Naime, već od 1918. stvorena je srpsko-slovenska antihrvatska koalicija (o čemu nas Maček vjerodostojno izvješćuje u svojim Memoarima), koja je trajala za cijelo vrijeme trajanja kako monarhističke tako i Titove Jugoslavije, sve do dogovorenog, simuliranog rata između JNA i Slovenije 1991. Taj čin dogovorenog rata između Srbije i Slovenije na račun Hrvatske konačno je demaskirao njihovu prikrivenu koaliciju.

Istina je ova: do podvajanja na ustanike, na Srbe četnike i Srbe partizane došlo je tek u jesen 1941. te je dakle genocid izvršila ideološki nedefinirana masa zatrovana mržnjom, a ako je i bilo kakve ideje osim zločina, bila je to misao nastavljanja umjetne monarhističke Jugoslavije.

Krležini i Andrićevi osobni kontakti u tom razdoblju očito nadilaze površno poznanstvo, što se može rekonstruirati iz Krležina pripovijedanja otome kako su zajedno promatrali republikanske demonstracije stojeći kraj Kačićeva spomenika (pri čemu K. zamjera Andriću monarhističke afinitete), ili kad u polemičkoj knjizi Moj obračun s njima spominje kako je u veljači 1919. na premijeri Petra Petrovića Pecije U naviljcima (za prikazivanje prve aktovke Rod) demonstrativno ustao izjavivši da »takve stvari spadaju u peštanski orfeum, a ne na scenu narodnog kazališta« a potom napustio gledalište, te da mu se pritom pridružio književnik Ivo Andrić.

Spomenica koja je pokrivala niže razrede u razdoblju monarhističke Jugoslavije, NDH i perioda do 1951. nestala je zajedno sa spomenicom šegrtske škole (najvjerojatnije kao stari papir).

Arapska liga nastoji restituirati monarhiju u Libiji (Većina skoro sve zemlje Arapske lige su monarhističke podređene vazalski SAD imperijalistima) dok su članice Afričke lige prividne republike.

Naime, riječ je i o četničkoj borbi protiv bilo kakve hrvatske države, a i protiv bilo kakve druge državne tvorevine na području Kraljevine Jugoslavije, i za obnovu monarhističke Jugoslavije.

Prije svega, potrebno je dati francuskoj javnosti kompletnu i točnu sliku o svemu što se događalo u Hrvatskoj od 1941. do 1945. Valja prikazati političko stanje prije i poslije raspada monarhističke Jugoslavije, patnju koju je narod pretrpio, užase koji su i jedni i drugi počinili, djela solidarnosti i junačka ponašanja.

Prema postojećoj vlasti monarhističke Jugoslavije nije otvoreno pokazivao negodovanje.

No, jugoslavenski raskid s grčkim komunistima nije odmah doveo do zatopljenja odnosa između monarhističke vlade u Ateni i Jugoslavije.

Dodatnu netrpeljivost u odnosima komunističke Jugoslavije i monarhističke Grčke uzrokovao je propagandni rad službene Atene u kontekstu Rezolucije Informbiroa i narušenih odnosa Jugoslavije sa SSSR-om te ostalim zemljama komunističkog lagera.

Poznat je pod argumentiranom i odlučnom pristupu polemikama o uzrocima sloma monarhističke Jugoslavije.

Dvije godine kasnije (1965.) postaje doktor povijesnih znanosti kada na Zagrebačkom sveučilištu brani disertaciju Uzroci krize monarhističke Jugoslavije od ujedinjenja 1918. do sloma 1941.