To bi, otprilike, značilo ono što dr. Željko Lovrinčević naziva revsuverenizacijom monetarnog sustava, ukidanje valutne klauzule i promjenjivih kamata na kredite građana, korištenje njihova štednog potencijala u razvojne svrhe, jačanje bankovnog sektora u domaćim rukama i energetske neovisnosti, zaustavljanje rasprodaje općenarodnog bogatstvo i povratak otuđenog, očuvanje industrije koja ima tržišnu perspektivu, suradnja sa tržištima širom svijeta, a ne samo onima koja se uklapaju u neke tuđe geopolitičke vizije, itd.