U romanu a tu je riječ naravno o tzv. tradicionalnom romanu balzakovskog tipa predmeti i geste samo su oslonac fabule, zato sami kao takvi nekako iščezavaju, morajući ustupiti prostor svojemu značenju: prazna stolica je samo odsutnost i čekanje, ruka koja se spušta na rame znak je simpatije, zasuni na prozoru samo su nemogućnost izlaza.