čuj, ne kažem da nema glume... ali dopusti da postoje dva vida sexualnosti, parafilična koja je ispušni ventil potisnutih kompleksa, trauma, neka vrsta neprevaziđenog infantilizma, dakle izraz ajmo tako reći osuječenog karakternog razvitka koji se iskaže kroz sex... kao takva najčešće zanemaruje osobu i usmjerava se na radnju, te je sebična, ustvari više izražava one mračnije pobude npr. sado-mazo, želja za nanošenjem boli, ponižavanjem, incest, itd. itd. i drugi vid sexualnosti koja utjelovljuje ono najbolje u čovjeku, više je usmjerena na osobu kao takvu nego li radnju, više izražava one plemenitije osobine poput pažnje, brige, nježnosti, nesebičnosti, ljubavi itd itd...... kužiš... sex kao biološki sex je neutralan, i sasvim prirodan... ali pošto je izraz čovjekovog karaktera može bit i loš i dobar i mračan i svjetao, izražavat ono najbolje i ono najgore u čovjeku....