Ja sam valjda jedini koji poštu dobiva u noćnim satima, doduše 17 sati je preko ljeta još i kasno poslijepodne, a u ove zimske dane to je mrakača.

Jučer mi je bilo nešto čudno na povratku doma, a onda sam shvatila pa dan je, nije više mrakača, a i ujutro već lagano sviće kad izađem iz kuće.

e pa naravno žao mi je što sam stavila naslov od hladnog piva na temu koja zaokuplja sve više i više ljudi sa barem malo mozga u glavi ili sa barem malo morala i normalnosti koje su prikupili teškom mukom... dakle tema mog bloga danas su NARODNJACI oliti CAJKE... šta se to događa u glavama mladih ili starih ljudi pa se prepuštaju ovom odvratnom trendu koji nema veze sa glazbom nego sa nekim bolesnim glupostima.meni osobno ne smetaju ljudi koji slušaju cajke.smetaju mi ljudi koji slušaju cajke i uz to isprdavaju one koji više vole GLAZBU kao što je rock, punk, metal itd... ugl. sve vrste supkulturnih skupina... dok prolaziš gradom ljudi dobacuju stvari kao sotonjara, mrakača itd... i to samo zato jer nosiš starke ili taj dan imaš crnu majicu nije bitno u kojem obliku.cajke su sada u modi.to je ono što trenuto fura sve više balkanaca... i naravno hrvatskih domoljuba kojima su usta puna hrvatske a iz auta im trešte srpske pjesme... neki dan sam čula rečenicu: vi se nećete uklopit u srednjoj školi jer ne sluašate cajke... na rečenicu sam ostala paf i mislila sam u sebi odakle ti pravo reć da se neću uklopit jer neslušam cajke?.... nije mi bilo jasno.šta si ovi ljudi umišljaju.naravno da ne želim bit u društvu takvih ljudi.... dok prolaziš ovim gradom na svakom koraku su cure koje su obučene jedna za drugom kao pevaljke spremne za većinu osječkih narodnjak klubova jer u gotovo svima se puštaju cajke... te cure obično imaju suknju iznad tangica majicu do pupka koja im ne prekriva ni pol sisa, izblajhanu kosu i cipele na petu višlju od njih samih.. i da li je to onda društvo u koje se želimo uklopit? ljudi ostale supkulturne skupine doživljavaju kao neke drogeraše, huligane, divljake... ljudi otvorite oči ako vas stvarno zanima gdje se najviše pije, drogira i razbija i gdje nikako nebi htjeli pustit svoje djete obiđite grad subotom navečer i shvatit ćete da su upravo vaši omiljeni šminkeri negdje duboko u čaši vina...

Mrakača, daj pogledaj komentar kukljice, čovjek je do boli upoznat s cijelom situacijom, šire od mene.

P osjetio sam jednom Mrakača u njegovu uredu u vrijeme dok je njihov odnos još bio idiličan.

Još mi je veći užitak bio biti svjedokom njihovog nastupu u Zg-u (keksi su još dodatnu nabildali duhovnu ekstazu); sve u svemu, mrakača ludnica: top:

za kuće koje smetaju, možda joj nitko nebi ni prigovorija.način za takvo nešto je da grad kupi kuću, sruši ju pa gradi cestu tu.da ju kupi tek nešto skuplje od poštene cjene zemljišta, po nekoj fer cijeni. nek mrakača odgovori na pitanje iz kojeg djepa misli platiti radove na komunalnom opremanju možda i milijun parcela, ljudima kojima naplaćuje komunalije (i onima, koji su sami, napravili sebi). oće li to platiti javnim novcem, ili stranačkim, opet našim? ili će eventualne štete pokrivat vlastitom imovinom? ili ljudima neće pružit naplaćeno?? kako jedna novina ovakvo pitanje može ignorirati? ne jedna kompletna medijska maf_ja? pita bi mrakaču i kad će meni, i ostalima kojima se za stanove odbijalo, stan od države, ka i podobnima za 1 % cijene? ima bi ga kome ostaviti.

Ili da imamo mogućnosti krenuti prema drugoj galaksiji, Andromedi, i onda na pola puta jedna svijetla točkica ispred tebe i jedna iza tebe a sve ostalo mrakača.

Četvrta mrakača polako se valja u drugi dio, vrijeme brzo ide... ovo kolo imamo i četvrtog pobjednika u četiri kola, a statistika kaže da je ovaj zadnji najteži

Ajme majko mila, pa kaj bum ja ikad završila taj hebeni treking tak kak spada Krenuli smo dosta žestoko trč-trč, hop-hop.... po ravnom ide, probala sam pratiti iron woman AKA Ružicu ali kod prvog uspona sam skužila da svi rade troduple korake, a ja ko mali miš pokušavam ulovit tempo...... ne i ne,.... dobo, kaj sad,.... idem svojim tempom pa kaj bu-bu.... prijatelj Zoran se nabrusio ko veliki i tjerao me da ubrzam, u usporedbi samnom on je skakao ko gazela, a ja sam se vukla ko staro kljuse.... probala sam ga smirit pod izgovorom da nas čeka još cijeli dan i nek se ne zaljeće već u prvih sat vremena... no i..... tako se mi pentramo do KT1-Vrh Risnjaka..... skoro me infarkt kada sam vidjela onaj uspon kod Schlosserovog doma na vrh, ali hebat ga, idemo.... po nekom čudu su nas prestigli natjecatelji koji su na startu bili iza nas (nije miracle nego su odabrali " bolji put)...... prema KT 2 - Snežnik smo krenuli sa dugonogom Sandrom iz Rijeke i opet ustanovili da su nas prestigli trekingaši koji su se tek pentrali na vrh Risnjaka kad smo mi vec kretali prema Snežniku.... ajme brate.... kad bum naučila da moram prije trke gledat kartu LOL... ne - ne ja ću prvo sve na suho a druge godine zaistač hahahaha.... anyway.... sve 5 do KT3-Guslica.... od tamo dalje nam se pridružila Lucija..... na grebenu ispod napuštenog vojnog objekta smo skovali pakleni plan kako do KT4-Hahliča hahaha... e da ja do sad nisam uopče imala potrebe gledati kartu na trekinzima, jer su to umjesto mene obavljali drugi (za Mosor - no coment).... i tako: Zoky - prvi put na trci ne želi se ni mješat u raspravu dviju koka koje pokušavaju odgonetnut kako radi kompas, Lucija je hrabro otvorila svoju kartu i predložila svoj plan, ja sam se složila i krenuli smo nizbrdo ko divlje koze, malo su nam falile mačete ali išlo je i bez njih.... kompas nas je dobro poslužio, malo i moja intuicija te nakon nekog vremena (pitaj boga koliko) mi srečom naišli na smjerokaz za Hahliče, kasnije, opet poslje dugog trčkaranja, smo " malo glupo " lutali po nekoj cesti, jer nam se činilo da smo jako blizu i da sigurno " pogrešno " piše da je još jedna vura do KT4... poslije pola sata lutanja smo se ipak vratili i nastavili te našli..... nakon naputaka Ruže i Božene koje su se već spuštale..... hebeni dom na haličima te nagluhog domara koji nam skoro nije htio dati vode, ajde na kraju smo ipak isprosili cijela tri vrča vode... eh da ujutro mi je pukao camel bag - od tekučina sam imala jedan isostar i jedan redbull - fenomenalno i mokru guzu naravno... od Hahliča smo veselo krenuli prema Platku i nadobudno pratili put 16 i kaj ja znam kaj sve nismo isplanirali, da bi na kraju skužili da ipak malo previše i prečesto vidimo Grobnik ispred nas... sta sad? ništa... prekasno je da bi stigli završit trku i spustili smo se dolje do podnožja te sreli pastira koji nas je vodio kroz zatvoreni vojni krug te nazvali organizatora - to jest naručili smo taxi... malo smo ilegalno ušli preko ograde na autodrom i kod ulaza nas je čekao srebrni volvo i svi sretni završili još jednu avanturu..... grah je bio mrakača...

Mrakača mi je, kao što sam već pisao, jedna od najromantičnijih i najuzbudljivijih utrka.

ti kao da si otkrila toplu vodu, praviš se važna i nećeš se više družiti sa nama koji smo daleko od takvog otkrića još gore, ostavljaš nas da se sami dalje valjamo u blatu pa nisi valjda imala neke jače ambicije u slučju da mrakača sjedne uz svjetlost na bregu daklen, ovaj portal i nije za na breg, on ti stalno bregac makar malo potkopava a sve ne bi li se jednog dana našao u razini sa ovom zemljom. ovako ti ja sada na bregac gledam - rasipa se na sve strane, dodaju se brane, potporni zidovi svekolike pomoćne konstrukcije da se ne raspadne. ali ima jedna velika tajna zašto se to sa bregom i ostalim zbiva: Sere se a nema sagrađene infrastrukture koja kanalizira govna i još više - sve rijeke otpadnih voda koje se gore proizvode.

Imala sam veliiiku sreću, naletila sam na mrakača srednjevečni par, koji je odmah bio spreman pomoći.

Naime, svi kvalitetni romani objavljeni su u istoj biblioteci, kod istog urednika, Mrakača.

Jutros je nakon punih 5 tjedana zvonio alarm na mobu u 5 ujutro, koja mrakača vani

Od sedam pjesama, dvije su nove - elektropop mrakača ' The Strange Design Of Conscience ' o tome kako nas kontroliraju želje što ih ne možemo ispuniti, a druga je ' Thank You Jack White (For The Fiber-Optic Jesus That You Gave Me) ' akustični blues i zahvala J. W. - u na statui Krista.

Cres... mrkla mrakača u mojoj sobi.... budim se ko avet... gledam na sat... 2 sata i 10 minuta u jutro... budan ko da trebam ići orat.

Rekosmo si ovo ne bu još dugo držalo, još koja minuta i mrakača je tu.

Još je mrakača u Lipicama, napadalo je novih 10 centimetara snijega, Bog zna kako je u Kapeli, ima li nanosa, dal se uopće fizički može proći

1. Prvi problem može biti mrakača.

U Norveškoj se vozio oko 20 minuta u tunelu u kojem je vladala mrakača, a cijeli je glavni put jednosmjerna cesta.

Ajme što sam s ovim topicom pokrenuo.... Maja, Danchi... odakle ste vi ispali... čak i Zdenac se javio... mrakača... nego, ovaj brojač na vrhu stranice se polako ali sigurno smanjuje i Viganj je sve bliže i bliže... ko je sve u kombinaciji?

Kolona naglo zastaje jer smo izgubili stazu a mrakača je da se prst pred nosom ne vidi, netko je otišao naprijed da pronađe stazu, a mi koristimo zastoj za mali kratki odmor pa se čak i cigarete pale računajući da se u ovom gustišu ne može vidjeti odbljesak od cigarete.

Letimičnim pogledom na prozore danas zaključih da su totalno u banani i da je krajnje vrijeme i da ih dovedem u red prije nego u bijedih 6 popodne padne mrakača.

Nije loša.. izbacila bi dio di se pjeva, ostalo je mrakača... zakon bas:) Bas kao bas, a ne baš.

No, ostavimo za sada po strani i jarce i koze, jerbo kad nagrnu ovako jedan za drugim sve neki bljuzgavi tuzgavi sivi dani, kad se ne stigneš ni okrenit kako triba a već pada crna mrakača i to more počne izgledat nekako drugačije, tamnije, ka da to nije ono isto sritno nasmijano veliko plavetnilo koje nas privlači i mami kako samo ono zna i umi..

No, jučer je pretjerao... stavili ga u Krk, valjda kao ispomoć... usput, sve je krcato policije, specijalnih jedinica, jer se u Opatiji održava nekakav Summit istočnoeuropskih zemalja (kažem ja, njih treba čuvati od njih samih, a ne od naroda). Kiša je padala k ' o iz kabla, hladno, bura puše, kišobran ne pomaže... jedva sam se dokoturala do Krka po tom vremenu jer je cesta i onako katastrofa, a kamo li tek kad je mokra... samo sam trebala do zavoda za zapošljavanje skočiti po već naručenu potvrdu, dakle ciglih 15 - ak minuta... i to u podne... parkiram se ispred pošte, u nizu krivo parkiranih auta, otrčim, vratim se, snimim svog omiljenog policajca koji se spustio na teren isti čas kad je zadnja kaplja kiše pala... do sljedećeg pljuska trebalo je pokupiti harač na brzinu, određen za taj dan... snimim već izdaleka preklopljenu bijelo-žutu cedulju... obično piše 300, ali ovaj put zgoditak je bio veći, jer je valjda i grad veći 400... eeeeee, kad mi je mrakača pala na oči, kad sam počela vikat i psovat nasred ceste ko zadnja luđakuša i prostakuša... i na njega udaljenog tredesetak metara, sasvim mi je svejedno bilo ' oće li me privest il me tko gleda.. čuo me je i vidio, gleda u mene i zdiže hlače, a to sam primijetila da radi kad mu je neugodno i inače... tako da su mu hlače uvijek do kičice i do ispod pazuha... nije reagirao, samo me gledao... još sam onako bijesna, ljuta na vrijeme, na kancelarije, na to kamo me vrag tjera po ovakvom vremenu, na sirotinju, na aute stranaca parkiranih oko mene koji, naravno, nemaju cedulja... sjela u auto i zaprašila punom parom ne razmišljajući o lošim gumama i mokroj cesti... usput otvorila prozor i zahvalila mu se, pitala ga ako ga možda treba negdje odvesti, prasac nijedan

Došao do podsusedskog mosta (opet) no ovaj put nakon mosta sam skrenuo naglo lijevo na nasip a odande samo ravno, ravno, ravno i opet ravno do nekog jezerca di su bili stričeki ribolovci: cerek: Moram priznati divno mjestašce, mirno, tiho, ma predivno, čak sam i na konjiće naletil (kasnije doznal da je to Lučko): cerek: Iskreno u to vrijeme nisam ni sam znao di sam ni šta sam no rekoh sam sebi, sinko prati nasip, valjda buš negdje na poznatom izletil: pI kad eto mene u Remetincu:) I odande fino do arene pa prek horvaćanske kući... Sve u svemu solidan i po meni jedan od boljih krugova do sada (33 km, ako je vjerovati CK), pa planiram tu rutu uvrstiti u jednu od svakodnevnih: cerek: Stvarno je divno bilo, ajde da ta šugava kiša stane pa idemo opet Čak bum i rutu po nasipu proširil, samo bum šibal ravno, sad sam malo kratio jer se već mrakača spuštala..

To je prava mrakača, a ne oni bezazleni horror-filmovi

A onda ga, kad je gnoseološka mrakača najgušća, ponese mašta potaknuta analitičkim tekstovima hrvatskih medija o porezu na banke kojima će njegova socijalna država majčinski pravedno kazniti zločeste bankare, pa mu bude lakše, kao djetetu što se uspavljuje snatreći kome će se sve osvetiti kad jednom odraste.