Mrmljaš li na Boga i ljude?

Nije korisno ako ideš u crkvu, primaš sakramente i slušaš propovijedi, a ne razgovaraš sa susjedima i mrmljaš na svaku poteškoću i nevolju.

Kiše u glavi sad padaju još jače a ti kao kroz san mrmljaš molitve, tiho, najtiše... ionako te niko ne čuje

- O čemu to mrmljaš? - upita ga Dora, njegova supruga, pridruživši mu se na kauču.

Tko će ti vjerovati ako govoriš nerazgovijetno, preplašeno i mrmljaš nešto u bradu?

Hrčeš dok spavaš.Ne mogu spavati zbog tebe, ali ti zato radim stvari zbog kojih se onako smijuljim dok se protežeš uz prvu kavu.Gledam te, tu gužvu od dlačica u nosu kako se migolji dok dišeš.I onda, isti taj nos kako negoduje kada te škakljam po gornjoj usni.Okrećeš se na bok, ljuto mi okrećeš leđa.Pa što... ni ti meni ne daš spavati.Otkrivam te polako, uvijek spavaš u boksericama.Zar se bojiš da ću biti zločesta dok ne paziš na mene? Spuštam ih lagano, tek toliko da mogu uvući ruku.Prst po prst.Stisnem se skroz uz tebe.Čujem kako mrmljaš nešto kroz frktaje.Ujutro ćeš me opet pitati čemu taj osmijeh.Nalaktit ću se na stol i mudro šutjeti.Što ne znaš, ne boli.

Krik duboko u meni Ispisan trzajima i dahom bez daha Prepuštanje bestežinskom stanju Bez straha Znam da me držiš Snagom nomada koji šutnjom obećava sve I ništa U trenutku spremanja šatora prije timarenja konja Gledaš me očima gladnim podatnosti Mrmljaš, razumijem i ne razumijem I ta kap niz čelo Kroz smijeh Govoriš O njoj, baš o njoj mi pričaš I ja je preuzimam vrhom nosa Zabavljam je novom igrom U trenutku smišljenom Dok me promatraš Nagu i spokojnu U tišini.

Mami bih prenio uvijek kad potiho mrmljaš da joj je jelo preslano ili prehladno, a tvome šefu na poslu rekao bih da si za njega kazao da je ko...

Ovako ispada da mi nešto mrmljaš iza leđa.

A ne da mrmljaš nešto sebi u bradu i spominješ me, a izbjegavaš mi izravno reći to što mrmljaš.

A ti se tužiš na svaku malenkost i nepromišljeno mrmljaš, ti, koji si i više toga zaslužio.

Da te pokrivam dok mrmljaš u snu.

Mrmljaš li na teškoće ili ih doživljavaš kao izazov?

ne stanem ja u tvoju kutijicu pletenu od priča ne obraćaj mi se smijehom iza kojeg kriješ razroke oči zbunjenost zbog mojih zelenih cipela koje nikako ne idu uz moje usne (mrmljaš) i ne pitaj me zašto spavam na bok dok slinom vlažim jastuk i paralelno pričam o obrisima neke čudne zemlje (ni u snu ne miruješ, govoriš) i ne grli me i ne ljubi čelo i ne pokrivaj mi bedra uvijek spavam samo pokrivenog trbuha (u tebi stanuje vječni nemir, misliš) ne slušaj me kako dišem diši sa mnom na bok okrenut čestice prorijeđenog zraka zalutalog u kut sobe tamo lijevo

Buncam neubedljivo: " Moramo da ustanemo, kasnimo... " " Spavaj.. " Mrmljaš kroz san i još više se privijaš uz mene, nestajem u pufnastim mislima.

Hoću da ne mrmljaš u kušnjama i da ne ispituješ moje nepronicljive planove za spasenje ljudskih duša, nego da se s povjerenjem prepustiš meni i dođeš pod moje okrilje

A ti mrmljaš kad te netko krivo pogleda, ili ti što prigovori.

Volim te kada se budiš, kada mrmljaš sama sebi neka slova, kad si mirna i kad promatraš.

Što mrmljaš, zar si poludjela?, reče on s trosjeda

Ovako je kao da sam sebi nešto mrmljaš

Ideš na molitvu, vjernice moja, (vidi sad Préverta: ne ljuti se što ti kažem ti, jer ti kažem svakom koga volim) dok mrmljaš riječi pjesme onog idiota koji bi masakrirao ljude samo zbog toga jer su druge vjere.

Praviš se da mrmljaš neš u bradu