Tek pokoja kap i šapat vjetra koji mi mrsi kosu rano ujutro.

Uživam u poljupcu, našem prvom poljupcu, beskrajno uživam, a uživanje postane još veće, kad osjetim Nađine grudi koje se privijaju uz moje i njenu ruku kako mi mrsi kosu.

Zamislite voziti tom brzinom dok vam vjetrić (ili bolje rečeno uragan) mrsi kosu, naravno ako je imate:)

Sunce ne sja onom snagom, kao što je znalo darežljivo sijati dok bi sa Miškom šetala uz samo more, gledajući kako mu slani vjetar mrsi kosu, kroz koju je voljela prolaziti prstima.

Kad je napunio godinu dana počela sam sumnjati u sebe.Trudim se biti dobra majka ali svakodnevni izazovi uvijek me natjeraju na preispitivanje jesam li zaista dobra majka.Jer prohodao je tek sa 15 mjeseci i kasnije je i propuzao i zbog toga sam krivila sebe.Dozvoljavam mu da mi mrsi kosu, a to zna čupati kad mu je potrebno da se mazi ili traži sigurnost.Ljuti se kad ne dobije šta želi i plaće do besvijesti.Igra se samo s autićima a druge ga igračke kratko zainteresiraju uz moju pomoć.Kad mu nešto zabranim " Ne " što ne smije on mi je nasmije i zna da ne smije, on izaziva, a tek su mu dvije godine.A učenje na kahlicu je odgođen za dogodine jer se je opirao da sjedne na nju uz mnoga objašnjenja i pokazivanja.On je sam za sebe opasnost i kad ga pazim i čuvam.Nekad imam osjećaj da ću izludit o brige o njemu uz mnogobrojne obveze i posao.

Gdje je vjetar što mi mrsi kosu, vani ili u mojoj glavi?

Sama sjedim i čekam, čekam novi val sunčevih zraka da mi miluje lice a vjetar da mi mrsi kosu i oči ljubi.

Gdje se nalazi vjetar koji mi mrsi kosu?

.... žena me izjutra neki dan odmah digla živac..... niti oči nisam otvorio, pizdi što sam ostavio mob kad sam uspavljivao i smirivao djecu i naravno tamo i spavao dio noći, pa kad sam prešao kod nje nisam ponio mob, a ujutro je kao probudio djecu i odmah ono poznato njeno, a sta si ti taj mob ostavio tamo, sad su se djeca probudila u k....... a to što sam ih ja tokom noći smirivao da nju ne probude i tu noć na kraju zaspao oko 3 ujutro to nema veze...... rekao sam joj otresito daj prestani s tim svojim gluposti, otišao na posao bez puse, pozdrava ili standardne naše navike.... oko 9 mi je na posao poslala poruku, oprosti, morati ću uzeti tablete da se smirim...... na što sam odgovorio - ne zbog mene ne trebaš..... to me je dodatno eto raspizdilo i iako sam ono taman mislio da ću baš krenuti izbjegavati poslove igrati se s djecom i spavanac oko 10, sada je već nekoliko dana zapravo ništa ne radim jer sam stalno zbog nekih obveza koje trebam napraviti izvan stana, nema me doma a navečer sjednem i igram se na kompu ili pišem ovaj blog........ prijateljica X je uspjela dogovoriti kresanje s starim dečkom..... i eto ja sam oduševljen što je skinula paučinu koje se skupljala jedno mjesec ako se dobro sjećam...... eto sad ću vjerojatno čuti svakakvih komentara, ali tak je oduševljen sam što je ona skinula paučinu koja se skupila, kod mene post traje duže ili ne morao bi pogledati, ali sada mi i nije tako bitno inače sam znao luditi, jednostavno mi je svejedno, popalim se uspaljen sam, ali izgubio sam volju za realizacijom, kao da sam odjednom postao lijen prelijen, sada me je žena tako slasno i izazovno poljubila i nisam navalio kao prije, samo odgovorio na taj poljubac..... očito sam upao u neku depresiju ili što već ne znam..... sve mi tako svejedno, bitno mi je samo da su mi klinci ok, da ujutro i navečer vidim stalno osmjehe na njihovim licima, a ostalo kao da se odvija pored mene kao na filmu, apsolutno me nemalo ne zanima....... vidjeti ću što nose novi dani..... a eto bio sam dobio još jednu slikicu, ova je ono normalna slikica (od X) ali je na slici zbigajcana, opet naravno naša standardna već procedura, dao sam komentar kak izgleda ali i da li tip s kojim se slikala je ono baš za nju, ma je, kao da ga je izabrala iz kataloga...... ovih dva dana i dalje sam bio popodne zaposlen obilascima i našao se i s frendom na kavici, i niti se ni ne vidim s ženom kako spada..... na poslu više mane dobro, imao sam mogućnosti se dopisivati s frendicom X i raspravljali o svemu i svačemu tako da smo stalnu u kontaktu, a frendica Y ispričava se što ovih dana manje komunicira jer je u gužvi i da će to ispraviti idući tjedan... budemo i to vidjeli kako će to biti, nekako ipak osjećam u sebi da mi nije baš krivo što je prezaposlena..... moram priznati da možda i od straha samog sebe, ali dobro je što je u drugom gradu, mislim da bi mogao napraviti veliku glupost da opet budemo fizički jedno pored drugog pa bolje mir....... inače vidim da sam lagano u depresiji bar to tako dijagnosticiram.... kad stignem doma postajem pravo muško, ok pobrinem se oko djece, presvući ih, nahraniti, sve te stvari oko djece odmah skočim na noge i napravim, ali ostalo ne, čak sam počeo sada malo i prileći kad stignem doma a to radim samo kad sam bolestan ili ako sam radio cijelu noć prije, pa nisam spavao.... eto i žena me mazi u prolazu, pomiluje ljubi dlanove, mrsi kosu i sl.... to nije radila mjesecima a neke stvari ni godinama.... kuži i ona da ovo nisu moji dani......... dolazi vikend, to će biti kao neka proslava s frendovima, trebalo bi biti dobro, malo se opustiti i gledati djecu kako luduju.... zar treba išta više.....

Vjetar nas je nosio svakom novom šetnjom, kao što vjetar mrsi kosu na nekom planinskom vrhu, sve dalje i dalje.

Podsjeca me na jagode i slag, svjeze pokosenu travu, bose noge, engleska ljeta, piknike u travi i voznju otvorenim autom dok ti vjetar mrsi kosu.

vani pomalo prijeteće nebo i vjetar koji mrsi kosu i propuhuje laganu majicu koju sam obukla. u jednom sam trenutku čak pomislila krenuti pješice preko mosta slobode da me napuni tom ekstatičnom, rubnom energijom. ipak, zaključila sam da su mi noge dovoljno stajale i hodale posljednjih dana, pa sam ih usmjerila prema sjedećem položaju. autobus do doma. iako, ne moja standardna linija na koju sam zakasnila minutu dvije, kao i nekoliko sati ranije kada sam kretala od kuće. takve stvari valjda idu u paru.

Prodaje se priča o slobodi i pravu na pušenje, imamo modernog Marlboro mana koji smrzavajući se ispred zdrade puši svoju cigaretu dok mu vjeter mrsi kosu.

Jugo im mrsi kosu i ustrajno ih zalijeva morem.

Vjetar mi dotiče lice, mrsi kosu

Miris losiona i krema za sunčanje, vjetar koji mrsi kosu, sol na koži te hladno piće u ruci, ali i gola tijela (dobro, u kupaćima osim ako ste nudist)

Svi vi, dragi moji, profinjeni prijatelji, kolege najurbanijeg radija u Rijeci i ostala ekipo to je to ako sam si presudila presudila sam, ali dok bacate svoje kamenčiće na moje roza barbie starkice razmislite dva puta što su godine i što je iskustvo, što su naši stavovi i definirane osobnosti prema saznanju da je život jedna igra koja danas igra, danas poziva, danas vam mrsi kosu i štipa po obrazu?

Jutro je počelo uobičajeno, mirno more, blagi povjetarac mrsi kosu neražentanu od soli, ose zuje, naj radikalniji umivaju krmelje u plićaku da bi smanjili kućnu potrošnju vode.

Preciznije, rijetko koji šampon mi ne mrsi kosu i ne čini je mlohavom i beživotnom uz pusta obećanja o čvrstoći i volumenu.

Zaustavljam se na platformama tramvaja gdje vjetar mrsi kosu i donosi miris šljunka, a pored mene niču asfaltni bulevari i metroi u kojima nema vremena za čežnju.

Iako ste u ovom trenutku za računalom, dopustite si putovanje na krilima mašte gdje vam vjetar mrsi kosu.

Neprestano ga u Kući dira za ruku i rukama mu nježno mrsi kosu.

U veče bi se pitao gdje su sada anđeli I je li ona među njima gdje joj sada vjetar mrsi kosu, koje zrcalo sada uživa njezin odraz No ona je otšla, ostala je živjeti još samo u njegovim mislima, u mislima gospodina zvanog Teklić

On je raširio ruke u zraku, puštajući da mu nastali vjetar mrsi kosu.

U spotu In demand, kojeg sam onomad kad je pjesma izašla obožavala gledati na MTV-u, osim naglašavanja dramatičnosti njihovog (vjerojatno ljubavničkog, bar u spotu) odnosa, (a priznajte da si baš dobro pašu), nisu mi upale dvije stvari u oči koje sam jučer odmah isprva primijetila Cijelo vrijeme, osim na kraju spota, auto se vozi sam (nema vozača, totalno scary) po cesti dok njih dvoje sjede odozada i maze se dok im vjetar mrsi kosu.

Utočište, zaborav vjetar više ne mrsi kosu

Koračam prema fontani, a vjetar mi mrsi kosu i šapće ohrabrujuće riječi.

Trčim razdragan livadom, vjetar mi mrsi kosu i miluje lice, a ja se trudim bolje čuti taj šapat.

Čula sam lišće kako ti šapuće ime Vidjela vjetar kako ti mrsi kosu Poželjela biti sunce u tvojim očima

Vjetar je podigao sitnu prašinu preko cijelog grada. nije joj smetalo što joj mrsi kosu tiha pjesma postajala je sve tiša i odlučila je slijediti je... trčala je bosa koliko je mogla, bijele haljine nježno su klizile za njom, a zatim je stala. slušala je muziku koja je polako postajala sve glasnija. znala je da je blizu, znala je da je promatra tim crnim vatrenim očima na vrhu srebrnih stepenica osjetila je njegov dah na vratu titraji njegovih usana na ramenu i i kapljica suze okrenula se i njega više nije bilo bilo je prekasno... topli vjetar mrsio joj je kovrčavu zlatnu kosu nije joj smetalo, samo vrela kapljica suze na grudima i jedan korak naprijed i nestala je..