Probušite sve gume one na automobilima i one na biciklima i krenite bosi Tabanom o zemlju hodite dodirujući travu udišući mirise neba pred kišu Odlijepite dušu iz stisnutog tijela i pustite je neka slobodno ulicama lebdi Kao balon što ispustilo je uzicu dlanom dijete na proslavi prvosvibanjske Visinama nek se uspne slobodom goluba nek leti u zagrljaj prvom oblaku Tako s visine bolje će vidjeti pticu što svija gnijezdo na starom hrastu I onog mršavog marljivog mrava što uporno doma nosi kruha mrvu Pusti je neka između zgrada zaviri u prozore i osjeti mirise svježeg smrada Ugleda onu prsatu damu što ogleda svoje putano tijelo u zamagljenom zrcalu I onog starca što nasred trga ispod sata pruža skvrčeni dlan za zveket sitniša I onu staricu što ispod križa moli krunicu za oprost grijeha iz mladosti Pogledom u svoju dušu ispod oblaka moraš prestati žmiriti i otvoriti oči Tako bolje vidiš krošnju lipe što suzu ti oku mirisom natapa ko toplim čajem Bistro sad gledaš u mrtvu pticu što netko joj iz objesti zavrnuo vratom i olinjalog psa koji na vratima mesnice uzdiše svježu kost sjećajući se šnicle Vidjet ćeš i kako miševi caruju rugajući se lavovima zatvorenim u kavezima Crne vrane opazit ćeš kako bez srama krvavim kljunom kljucaju nebu zvijezde I kurve ćeš vidjeti kako dlanom glade za bocu lošeg ruma nečija mlitava muda I mirisnu ušminkanu damu kako se u tramvaju guzom trlja o koljeno studenta Ne žmiri okrećući glavu i ne gnusaj se pred slikama što prolaze ti okom U život gledaš što stvarnost ga trnjem melje kotačem o suhi žrvanj što okreće Odjelo skini i kravatu što steže ti vrat i gol na zemlji pleši po toploj kiši Pljuni sebe na asfalt i stopalom se razgazi jer bezvrijedan si slijep pored očiju Natakni blato na vrhove prstiju smješkom u sunce što u sol ti hlapi suze Vjetrom se raznesi pepelom u vlastitu jamu al ' dušu pusti da slobodno leti