4. Hrvatska je od 1992. do 1995. primila, hranila, oblačila i školovala 250 tisuća muslimanskih izbjeglica

Znaju oni dobro i kako je Hrvatska skrbila za milijun muslimanskih izbjeglica tako da ih je, najbrže što je mogla, transferirala u treće zemlje, a iz svijeta nastavila primati pomoć kao da su oni svi ostali u Hrvatskoj.

Stjepan Mesić i Josip Manolić primili su šesteročlano izaslanstvo ljudi iz Travnika ", to je u srednjoj Bosni i među temama je bila i suradnja Hrvata u srednjoj Bosni, obrana doline rijeke Lašve, smirivanje sukoba, zahtjev za zaštitu muslimanskih izbjeglica u Bosni.

Lloyd Mesiću treba " zahvaliti " zato jer je svojim krivokletničkim svjedočenjem kriv što su ovi osuđeni.Tuđmanu bi se muslimani trebali zahvaliti što je spriječio Karadžića i Mladića da ne naprave ono što je Karadžić 1992 u svojem poznatom zlokobnom govoru o muslimanima najavio i što se pokazalo u Srebrenici.Tuđman je spasio Bihać a Hrvatska zbrinula 500 000 muslimanskih izbjeglica, dala hranu i oružje armiji Bih.

Kako se u ovu tezu uklapa primjerice naoružavanje Armije BiH tijekom cijelog rata koje je išlo isključivo preko Hrvatske ili zbrinjavanje stotina tisuća muslimanskih izbjeglica u RH ostaje nedokučivo, kao i to da se pravom agresoru na BiH ne sudi.

Time bi Hrvatska dobila dva milijuna Muslimanskih izbjeglica koje ne bi mogla hraniti i smjestiti, te koji bi postali sigurnosna prijetnja opstanku Hrvatske.

Pitanje je što bi bilo s BiH i Muslimanima-Bošnjacima da preko Hrvatske u BiH nije stizalo naoružanje, da se Hrvatska nije brinula o stotinama tisuća muslimanskih izbjeglica koje su privremene utočište našle u Hrvatskoj, i još mnogo toga.

Angažirali su oko 48.000 ljudi, više od 100 tenkova i oklopnih transportera, više od 1.000 topova, haubica i minobacača, a imali su i potporu zrakoplovstva. (U Posavini Srbi su ukupno izgubili između 6.000 i 8.000 vojnika oko 160 tenkova, oko 30 transportera, oko 3.000 topničkog oruđa, te 21 zrakoplov.) Zapovjednik obrane Posavine Stipetić imao je na raspolaganju desetak puta manje snage, najbolje jedinice je rasporedio u dubinu prema Derventi, a najlošije brigade, sastavljene od pretežno prisilno mobiliziranih hrvatskih i muslimanskih izbjeglica iz Bosne, rasporedio je na bokove uz rijeku Savu.

mensa to sto ti pricas mozes prdit u maglu. znaci hrvatska je agresor a 200000 muslimanskih izbjeglica u dalmaciji, muslimanski borci lijeceni po splitu, naoruzanje stizalo preko hrvatske, hrvatska vojska oslobadja bihacku enklavu i stvara preduvjete za pregovore o deblokadi sarajeva i milijardu drugih stvari, sve je dokumentirano zabiljezeno i sto je najvaznije narod zna sto je bilo, a ti jado jadni najedi se g..... i smrdi.

Istodobno dok su trajali hrvatsko-muslimanski sukobi u BiH, u Hrvatskoj je utočište našao velik broj muslimanskih izbjeglica iz BiH; početkom 1994. u Republici Hrvatskoj bilo je više od 280.000 izbjeglica (Hrvata i Muslimana) iz BiH.

Oružani sukobi između HVO-a i Armije BiH, koji su uz povremena primirja trajali od listopada 1992. do ožujka 1994., nazivaju se " rat u ratu "; Hrvati su taj rat doživjeli kao pokušaj Bošnjaka-muslimana da od Hrvata, kao manje brojnoga naroda u BiH, uzmu ono što su izgubili od Srba te kao izdaju naroda koji su " obranili " i zbrinuli (velik broj muslimanskih izbjeglica primila je Republika Hrvatska), a Bošnjaci-muslimani su taj rat doživjeli kao izdaju ratnoga saveznika i pokušaj ostvarenja " velikohrvatske " ideje te priključenja dijela teritorija BiH Hrvatskoj.

Prvi val velikosrpske agresije na BiH, a ujedno i drugo val agresije na RH dogodio se u travnju 1992. I sad, svi ovi koji uspoređuju Herceg-Bosnu s Republikom Srpskom, nek odgovore na jednostavno pitanje: Koliko je Herceg-Bosna primila muslimanskih izbjeglica kad su Muslimane napali protjerali Srbi u agresiji u travnju 1992. a koliko je s druge strane Republika Srpska primila muslimanskih izbjeglica koje je navodno protjerao HVO kad je navodno, izvršio " agresiju " na državu koja u svom zakonu o oružanim snagama u tom trenutku HVO ima kao legalnu i legitimnu oružanu sastavnicu oružanih snaga BiH, za razliku od VRS-a, koji za vrijeme trajanja čitavog rata u BiH nikad nije imao takav status.

Ubrzo se u Bihaću, Jajcu, Kninu, Sanskom Mostu, Prijedoru, Livnu i drugim gradovima slila rijeka od oko 50.000 hrvatskih i muslimanskih izbjeglica.

Tako su četnici 7. VI. 1943. u općini Brnjic poklali 42 Muslimana, nakon čega je u Zenicu pobjeglo 1.060 muslimanskih izbjeglica.

Za vrijeme agresije Srbije i posrbljene JNA na Hrvatsku i BiH, Hrvatska je primila stotine tisuća muslimanskih izbjeglica i dala svaku pomoć u slamanju te agresije.

Zato jer smo ih naoružavali da se samii mogu braniti od srpskog ološa, jer smo primili tisuće muslimanskih izbjeglica, nahranili ih i obuli?

U tom bi slučaju milijun i sedamsto tisuća muslimanskih izbjeglica završilo u Hrvatskoj, što Hrvatska ni ekonomski ni sigurnosno ne bi mogla izdržati.

Ova teza bi mogla držati vodu kada bi postojala država spremna prihvatiti 1.700.000 muslimanskih izbjeglica.

Srpskim zločinom tzv. etničkog čišćenja, posebno nakon pada Jajca i Donjeg Uskoplja, u Travnik i okolicu se slilo mnoštvo muslimanskih izbjeglica, što je prouzročilo promjenu demografskog stanja.

Tisuće i tisuće muslimanskih izbjeglica otišlo je u Hrvatsku koja je i sama krvarila i dijelom bila pod okupacijom.

... nije imala nikakav interes ponajprije zbrinuti stotine tisuća muslimanskih izbjeglica potom naoružavati armiju BiH pa tek onda " napasti " na vlastitu štetu, a u korist Engleza, KOS-a, Srba i " jugovića ".

Rat ce biti apsolviran kada se u Hrvatsku vrati 390 000 Srba izbjeglica i kada im se vrati status koji su imali zatim kada se u Bosnu i Hrcegovinu Vojvodinu i Beograd vrati 300 000 hrvatskih izbjeglica te stotinu hiljada muslimanskih izbjeglica u Republiku srpsku.

Jedino je Armija BIH raspolagala potrebnim sredstvima, imala nužnog motiva i bila uopće u prilici izvesti sveobuhvatnu kampanju protiv hrvatske zajednice u srednjoj Bosni. (str. 242.) Težnje i ciljevi radikalnijih elemenata Armije BIH i pridruženih mudžahedinskih postrojbi očito su obuhvaćali uklanjanje rimokatoličkih Hrvata iz srednje Bosne, naseljavanje muslimanskih izbjeglica u njihove domove, oduzimanje hrvatske imovine, uspostavu fundamentalističke muslimanske države u Europi, pa čak i ritualna ubojstva hrvatskih vojnika i civila. (str. 243.)

Osiguravali su konvoje za Bilu, dolazak muslimanskih izbjeglica iz Jajca, dolazak netom pristiglih kontigenata UN-a, a kasnije, kada su iskre sve više frcale, osiguravali su pregovore dviju strana: muslimanske i hrvatske.

Izgleda da te ni Shraderovi navodi baš nisu taknuli, nemaš ni objašnjenje za mudžahedine, ni za naoružavanje muslimana preko RH, ni primanje muslimanskih izbjeglica, ni oslobođenje BIH od strane HV a u akciji Oluja, niti te ne zanima omjer snaga 6 - 1 u korist muslimana ništa tebe to ne dira, ti i dalje po svome.

Mora se reći da je ratu žrtava bio uzrokom i veliki priliv muslimanskih izbjeglica na prostore BiH koji su tradicionalno nastanjeni većinskim hrvatskim pučanstvom (srednja Bosna i južna Hercegovina).

Tako je samo u Travnik stiglo 30.000 muslimanskih izbjeglica iz sjeverozapadne Bosne, što je bio gotovo broj cjelokupnog pučanstva koje je imao taj grad.

Ipak, nekoliko je tisuća bošnjačko-muslimanskih izbjeglica odbilo vratiti se u Veliku Kladušu što je još više opteretilo već krhak hrvatski gospodarski i zdravstveni sustav.

HVO je nastojao što više muslimanskih izbjeglica uključiti u borbi smatrajući kako su HVO i ABiH dvije sastavnice iste vojske, o čemu su tražili da se postigne i formalni sporazum.

Muslimansko vodstvo u Sarajevu, pod vodstvom Sefera Halilovića donosi odluku o prekidu strateškog saveza s Hrvatima, te počinju kreirati planove za preseljenje muslimanskih izbjeglica iz Posavine i istočne Bosne u Lašvansku dolinu, te preuzimanje kontrole nad tvornicama za proizvodnju oružja u Konjicu, Busovači, Vitezu, i Novom Travniku.