N isam uspijevao izbiti iz glave grudi nove kolegice, a kako sam mislio o njima, počeo sam za privagu misliti i o njoj.

N isam je htio ispravljati da je tek šest poslijepodne i da do mraka ima još nekoliko sati.

N isam neki veliki fan šoping centara, hipermarketa, supermarketa, gigamarketa, mjesta na koja uđeš i ne izađeš iz njih dok ne potrošiš pet puta više novaca nego si namjeravao.

N isam ni znao da se Bandić pojavio u javnosti sa šljivom na oku, a kamoli da je to neki misterij, sve dok nisam naletio na vijest da je otkrivena tajna kako ju je zaradio.

N isam imao snage isključiti magnetofon, a neprekidno pseće zavijanje me kidalo više nego ijedan trenutak dok smo se supruga i ja rastajali.

Kada budem imala dvadeset godina, biti ću pleminti fakulteđija i prevodit ću bakice preko zebre koje dolaze s place i imaju pune vreće lignja i paradajiza, koje Tamara zove pomidori a plavuša iz fast fooda nije razumijela riječ rajčica, jer je glupa i gluha, a hamburger mi je bio od kurca i n isam joj ostavila napojnicu a kao dvadesetogodišnjakinja ću biti pametnija i farbat ću kosu i garnier smeđu boju svaki mjesec, nakon što kupim od Nivee bajan šampon za obojanu kosu i meni će se biti idilično i neću govoriti ljudima što da rade, nego ću naređivati jer ću biti kul zbog mekane kože i zelenih leća, i biti ću poželjna pa kada uđem u stereo stati ću u prvi red i plesati i plesati i plesati i zaboraviti sva sranja koja me okružuju i miris dreka koji se osjeća među nadrogiranom ruljom, a činjenica da jučer nisam očupala obrve a gledala sam jednog drekađiju u oči, on je stao kraj mene, zinuo i buljio mi u oči i bilo me strah, Ines se smijala ali ja ne znam kako nadrogirani ljudi postupaju prema malodrogiranim djevojkama bez frizure u košulji, no nađu se dječai kojima fale rizle i pitaju mene i onda se prikrpaš i glumiš pijavicu i ne puštaš, dok je mile udarao po pozornici ja sam vrištala jer se popeo na ogradu a ja nisam mogla skinuti oči s njegove ćelave male glave i čuti bilo što drugo osim zvukova njegovih riječi, gdje sam se bacala po ljudima kada je počeo s Ne voljenjem, a moje uši su onda prokrvarile od sreće, ali kao dvadesetogodišnjakinja ja neću biti takva i neću nositi ocufane marte i počupane starke, nego mokasinke i imati ću bijelu torbicu koja paše uz moje gucci-plac naočale, no jučer sam bila svoja i Mile me probudio jer sam se znojila i gušila i cjedila i na Šamaru više nisam mogla, morala sam kleknuti da osjetim basove po cijelom tijelu i da mi kosti plešu, a poslije sam pušila na lulu i osjećala se ko djed koji sjedi uz more i čuva svoju barku da ne ode na pučinu, a sad si mislim kako sam ja jedna barka, koja je zavezana i neće nikad otići i nestati u daljini vjetra, no rupa je počela puštati jer novine neće zaustaviti vodu i sad, ne dišući, tone, gine, utapa se na mjestu koje bi američki stafordi zvali kineskim restoranom, gdje elita dođe i kljucka moju mekanu utrobu, ne znajući da ću kao dvadesetogodišnjakinja i ja biti jedna od njih, i jesti ću štence oplakivajući svoju sudbinu, nakon čega ću ležati na delti s kruškovcem u ruci i pronalazit odgovore na svoje propuštene prilike, te ću tada plakati znajući da neću nikad biti dvadesetogodišnjakinja koja voli garnier, jer sjećajući se mileta i prvog reda i falirizlonoša i Ines kada se iz osobe pretvorila u stvora gladnog mržnje i laži i Roze koja se kao mala užasavala seksa, a jučer je imala samo jedno pitanje za Igora da li imaš sidu? i meni to nije dovoljno i ne mogu biti oštra, lažljiva ni nosiva, jer bi mi lice propalo među kosti i ne bi me bilo sram stopirat ni sjest u auto sa šiptarom, ali to ne bih bila ja, a činjenica da se ja neću nikad promijenit i da mogu sanjati o dvadesetogodišnjakinji koja neće čekati zeleno svjetlo na semaforu jer je predobra da joj auti ne bi stali, mi je nepodnošljiva jer ću uvijek biti djevojka koja će voljeti Školjke i Pol Metra Crijeva i bendove koji ne znaju što rade, mi tjera osmijeh na lice, jer je to djevojka koja će ležati na delti u poparanim hlačama, razmazane šminke i kruškovcem u ruci pitajući se pitanja koja nemaju odgovora, jer sam to ja.

N isam ' ' meštar od politike ' '.

- N isam morao, ali za ovu nagradu stajao bi još dva dana više.

N isam ga vidio barem dva-tri mjeseca.

N isam filozof da se izražavam filozofskim rječnikom, ni psiholog ili psihijatar da mogu precizno okarakterizirati ljudske crte i karaktere, ni ekonomista da se mogu izražavati ekonomskim kategorijama, ni teoretičar ikakve nauke da su mi termini jednoznačni, a sadržajno dostatni.

N isam dobio nikakav zadovoljavajući odgovor osim da nešto nije u redu s računom pokojne majke.

N isam ni stigao do kuće a već sam uočio da je moskvić najmoćniji auto na cestama.

N isam jer mi je bilo jasno da nakon što bih je tako dočekao nakon godinu dana pogledavanja i nakon njenog leta i naše piruete to ne bi bio običan susret, a ja o njoj zapravo - osim kako je izgledala - nisam znao baš ništa.

N isam osoba koja ima fobiju od ogledala, ali vrlo rijetko se odmjeravam u njemu.

N isam toliko lud da bi mi trebali psihijatri, ali sam dovoljno lud da me zanimaju novinari i novinarstvo.

N isam brz čitač, niti kvantitativan.

N isam je mogao prepoznati koliko se razgoropadila:

Po potrebi dodajte i malo šećera, ja n isam dodavala šećer jer su već marshmallowsi dovoljno slatki.

N isam imao ništa protiv, dapače.

N isam primijetio da je itko reagirao, premda bi stari grčki sofisti ciktali od radosti.

N isam ništa rekao, ali kad se dignuo da ode do novinskog kioska koji se nalazi uz kafić kupiti cigarete, izderao sam se za njim:

N isam baš siguran da je danas mislećim lakše negoli onda, nakon svega.

N isam ništa rekao jer nisam bio siguran u sve ljude koje sam primio u goste, samo sam razmišljao.

N isam jedini kome se to dogodilo.

N isam se usudio prosvjedovati koliko god mi sve izgledalo besmisleno.

N isam još znao plivati, ali sam se osjećao potpuno sigurno jer mi nivo vode nije dopirao ni do pazuha.

N isam imao snage išta reći.

N isam bio u Zagrebu za vrijeme sprovoda, pa sam nekoliko dana kasnije sjeo s prijateljem koji je pokopao suprugu, moju dugogodišnju prijateljicu.

N isam od onih auto frikova koji satima mogu pričati o karburatorima i kubikaži, ali nešto vam mogu reći - ova moderna kola jednostavno nemaju karakter.

N isam čuo da su u zemlju propali, o tome bi se ipak čulo, nestali su tako da ih se barem ovdje u Zagrebu prestalo spominjati tako davno da sam zaboravio i kada je to počelo, tim više što nisam ni zamijetio kada je počelo njihovo prešućivanje.