Nekoliko mjeseci života na slobodi teško sam se nosio s tim promjenama jer naši životi nisu ništa drugo nego stvar rituala.

Iso Miki, stvarno je moj bijedni život usrećila činjenica da nas je posjetila Lima.. i još ostale zvijezde... mojoj sreći nema kraja... naši životi su dobili smisao... da ne spominjem užas od celulita koji vlada Hrvatskom, to je već epidemija... ni kuga nije bila gora... koga briga za inflaciju, cijenu benzina, vlastitu plaću, davanje ispita, zdravlje isve ono čime se bijednici zamaraju, a ne vide da je pošast br. 1 - C E L U L I T, zato hvaljen budi Bog koji nam je poslao gđicu Lima da se ugledamo i divimo njenom izgledu...

Znao je da sam u vezi i ja sam znala za njega, naši životi bili su udaljeni tisuće kilometara, ali tako je dobro bilo u tom zagrljaju, činilo mi se izgorjet ću.

Ne nosimo lance na nogama, no naša kretanja su itekako ograničena, baš kao i naši životi.

Sviranjem na različitim instrumentima i zvonkim glasovima učinili su oba liturgijska slavlja uistinu svečanima, i na najbolji mogući način dali slavu Bogu, a njihov župnik fra Petar koji je kao bivši voditelj misije i njen dušobrižnik ugradio punih četrnaest godina u njenu duhovnu izgradnju, predvodeći oba misna slavlja i održavši propovijedi, pozvao je vjerničko mnoštvo na vjernost Bogu kao čvrstoj stijeni na kojoj se grade naši životi za vječnost.

Naši životi se vrte oko toga što mi želimo, bez obzira bilo to ispravno ili pogrešno.

Predragi vjernici, nastojimo uvijek da naši životi budu odraz naše vjere i budimo kao kršćani znak zajedništva u svojim odnosima s drugima, u svojim obiteljima, u župnim i drugim crkvenim zajednicama, u narodu kojega smo dio.

Neka zamisle kakvi su naši životi.

Moramo pošteno priznati da naši životi nisu savršeni.

Kako nas je u svom nedavnom tekstu podsjetio Cory Doctorow (Google Plus forces us to discuss identity), teorija da su naši životi ' najbolji ' kad ih živimo jednim identitetom; kad nas na isti način doživljavaju i bake i partner, i šefovi i djeca prilično je kontroverzna.

Naši životi su sve brži, obaveze sve veće, planovi sve više komplicirani i tako odlazimo sve dalje od sebe....

... sanjala sam da ćeš se vratiti.. da ćeš me zagrliti.. i da ću se osjećati sretno, sigurno, da ću se osjećano voljeno...... vratio si se na tren, ali niti sam se osjećala voljeno niti sigurno, niti sretno.. svi mostovi koji su nas nekada spajali danas nas razdvajaju.. promijenili smo se, previše.. i ako je nekad ljubav spajala naša imena danas nema tu snagu koju je trebala imat nekoć, nekad davno u prošlosti.. ionog trena kad si mi okrenuo ledja svijet s emoj bio srušio, jer srce je spoznalo koliko te je voljelo i koliko si ti moj život činio životom.. u onome sivilu ti si bio ona živa nijansa duginih boja, kad mi je došlo da se predam ti si bio razlog da se ne dam.. da sve je to vrijedilo jučer.. u te dvije godine naši životi su se promijenili, mi smo se promijenili, oni od jučer danas to nisu.. kolike sam se noći molila da se vratiš i da me ugrije toplina tvoga zagrljala, da me pogledaš u oči, da me poljubiš i da na tren sve stane.. ali duhovi prošlosti proganjali su nas, spoznali smo da naše vrijeme je prošlo... i ono što je zapečaćeno u prošlosti, u sadašnjosti se ne može promijeniti.... onog dana kada je otišao, kada sam ga pustial da ode pitanje je koje me je bilo proganjalo Da li bi uspjeli, da li bili sretni.. i kad smo pokušali oživjeti ono što je nekada živjelo u nama spoznala sam da ne možemo više biti sretni, da za nas nema više prilike.. jer kad jednom propustiš priliku ona se više ne vraća.. da li sam se razočarala, nisam.. preboljela sam svoju prošlost.. bojala sam se zatvoriti vrata iza kojih je postojao on, nisam se mogla pomiriti s time da sam ga izgubila.. ali sada shvaćam da je on moja prošlost.. a u novi život ne idu stare uspomene.. i ja sam svoje stare uspomene pospremila u škrinjicu, zatvorila vrata koja su ostala odškrinuta.. smirila duhove koji su previše ranjavali moje srce i nisu mi dali da dišem.. i kad je shvatio da za nas nema nade, da u njegovom srcu postoji neka druga osoba mislila sam da će me bolejti, da ću se slomiti kao onda kada je otišao.. ali tada sam se oslobodila svojih okova i poput ptice puštene iz kaveza poletial u plavetnilo koje mi je dugo vremena bilo blizu, a opet tako daleko.. onog trena kada je otišao i oni mjeseci koji su nas razdvajali, mjeseci u kojima nisam mogla pronaći sebe, tada je nanio mi svu bol koju je mogao.. možeš me i razbiti neću prstom maknuti, da me vrijedjaš da me psuješ neću se pomaknuti, možeš me i ubiti, ledja mi okrenuti NE MOŽEŠ ME VIŠE TI NIKAKO POVRIJEDITI..... poput feniksa, koji umire i ponovno se radja iz svoga pepela i ja sam se uzdigal iz svoje boli..... i najdraži moji hvala vam na svemu.. da vas niej bilo, vaših riječi utjehe i podrške ne bi ja sama uspjela.. lijepo je znati da je netko uz vas.. najdraži moja hvala vam.. puno vas volim....

Naši životi se nalaze u binarnom regulacijskom sustavu da/ne, on/off.

Naši životi u svom zemaljskom vremenu Njemu su sada.

Uživajući u hladnom i čistom zraku i pogledu koji je pucao sa visine sedmog kata, polako sam i duboko disao uživajući u tom jednostavnom činu o kojem ne razmišljamo, a o kojem ovise naši životi.

Možemo samo biti ponosni što smo ga poznavali i što su naši životi bogatiji za to iskustvo. "

Sapunica imamo dovoljno u svojim životima i bilo bi prekrasno kada bi televizije promijenile koncepciju programa, neka nam u tv program uvrste humor jer to bi nam razvedrilo surovu stvarnost, s obzirom da su naši životi većinom postali sapunica puni razočarenja.

Partnerska (ili« prava ljubav ») je ljubav koju osjećamo za one s kojima su naši životi duboko isprepleteni.

Ili je to možda pokušaj da se politici, kojom su zatrovani naši životi, ne dopusti da na isti način utječe na živote vaših likova?

Jednostavno moramo sanjati; nisu li snovi nešto što nas motivira, ono od čega su načinjeni naši životi?

U nekoj samouništavajućoj borbi za osobnu intimu, čuvanje tajne boja duge, koju svi nosimo i čini nam breme pod kojim se na kraju svatko od nas savija i pati sam (kao da onaj drugi nema istu brigu), svi naši životi postaju i ostaju karikature same ideje postanka i sretnoga življenja.

Kako njega čini hrpa komadića gdje je svaki jedinka za sebe i jednako važan za napraviti lijepu sliku, tako i naši životi su svaki za sebe ali jednako važni Bogu i ovome svijetu.

Naši životi su sve brži, obaveze sve veće, planovi sve složeniji i tako odlazimo sve dalje od sebe.

Podaci pokazuju kako svi mi koji se trudimo misliti pozitivno ali na kraju završavamo s negativnim rezultatima, možemo nažalost zaključiti kako naši životi ipak nisu pod kontrolom naših svjesnih želja ili namjera.

Kao i svaki proces (nisu li to i naši životi) Državna matura ima i imat će svoje uspone i padove, gubljenja, traženja i pronalaženja.

Naši životi su manje više biološki realizirani - dakle kolateralne žrtve su dio te cijene života budućih generacija, uostalom da bi novi grah niknuo - stari mora umrijeti...

Naši životi na ovoj planeti su previše kratki i posao koji je pred nama previše veliki da bi smo dopustili da ovakav duh i dalje buja našom Zemljom.

Zato jer su naši životi jedan porno, odnosno snuff film, a to može zazvučati prilično morbidno, odnosno crno-humorno, kako god izaberete.

Ma kakvi grešnici bili i koliko god naši životi bili ukaljani grijehom Bog nas svejednako ljubi i želi primiti u svoje okrilje.

Jer zapravo takvi naši životi zadobivaju i imaju vječnu trajnost.