Prvo, kraj hladnoga rata i rast etničkih sukoba potaknuli su preispitivanja vrijednosti okvira nacije države.

Tada nas više ništa ne vezuje za odredjene ljude, dogadjaje, nacije, države i slobodnije živimo u ovom svetu.

Sa ovakvim podvaljivanjem sitnozubanima na foru nacije, države, domovinskog rata, itd. mi nikada nećemo doći do odabira kvalitetnih, odnosno do održivosti sustava.

Proces globalizacije doveo je do razdvajanja moći (sposobnosti da se stvari obave ") i politike (sposobnosti odlučivanja o stvarima koje treba obaviti "), prethodno stoljećima povezanih u instituciji nacije-države.

Ne treba posebno objašnjavati kako autor napominje da je upravo dekategorizacija pojedinaca prema njihovoj nacionalnoj ili nekoj drugoj pripadnosti uvjet za normalizaciju nacionalnog identiteta, kao i uvjet za unutrašnju demokratizaciju nacije/države (str. 39.).

Prestali proizvoditi hranu, ukinuli nacije države, ušli u EU, zadnja baba koja je radila sir i prodavala ga na placu umrla, nitko nije čuvao brane te je došlo do općih poplava i baš kao što je rečeno u Bibliji - došao je kraj svijeta.

No, nije vjerojatno da će Hrvatska doživjeti propadanje države: vjerovanje u koncept nacije-države " duboko je ukorijenjeno u hrvatske elitne i javne umove nakon ratova u bivšoj Jugoslaviji.

Iz aspekta suverenosti nacije-države, bilo koji dogovor može biti sklopljen ili razvrgnut, ako za to postoji tzv. državni razlog (raison d ' etat).

Nacije, države, zemlje s takvim poretkom, kako god da se zvao, ali se prakticirao, najbrže se i najzdravije razvijaju, čemu ne trebaju posebni dokazi.

I slavenska komponenta potpuno jednako učestvuje u konstituiranju hrvatske nacije, države i nacionalnog i političkog identiteta.

Projekt stvaranja nacije-države se ne ostvaruje srcem i žudnjom, nego hladnim razumom i interesom.

Moramo misliti o nacionalnim društvima jer je politika organizirana kroz nacije-države.

Trenutni položaj eura, u kojem je i sam njegov opstanak doveden u pitanje, tek je jedan u nizu dokaza o neispunjenoj potrebi za globalnim ekvivalentom " institucija predstavničke, izvršne i sudske vlasti koje su izgradili naši preci kako bi osigurali zajedništvo politike i moći na razini teritorijalne nacije-države ".

Nešto kasnije načelo cuius regio, eius religio i nehotice je, uz pomoć neznatne modifikacije u cuius regio, eius natio, postalo izvor mentalnog okvira " koji je stvorio (sekularni) politički poredak moderne Europe u nastajanju: obrazac nacije-države ".

jer nitko nije spomenuo niakakve povlastice, već sam doslovce spomenuo kako su ljudski kadrovi najskuplje blago jedne nacije/države.

Za ovladati masom (kako je komunistička avangarda s prijezirom nazivala narode) i što je još važnije za uspostaviti monopol vlasti, neokomunistički etatisti koji nastupaju u ime društveno-političke zajednice, nacije države, u ovome slučaju Hrvatske, ali ne u ime pripadnika nacije nego u ime bezličnih građana, poreznih obveznika i imaoca OIB-a nužno trebaju (ideološki) legitimitet, a njega traže i nalaze u antifašizmu.

- otklon od teorjia nacije, države i državotvornosti, tla i krvi, - ne graditi svoj glavni rezon i postojanje na razlici i negaciji drugih. -.....

Pitanje države i nacije i jeste važno kao i za druge male nacije, države, da same skrbe o svom pozicioniranju u svijetu.

U Hrvatskoj se nažalost manipulira baš svime pa i time, a upravo se to događa baš svaki put kad se Rimokatolička crkva nudi kao kakva biblijska obećana zemlja ili kao jedino rješenje za budućnost hrvatske nacije, a time se zapravo samo kupuje vrijeme za produžavanje povoljnih uvjeta za interesne skupine i odvraća se pozornost od onoga bitnoga što se događa u Crkvi i suvremenome hrvatskom društvu i od onoga što bi se sada trebalo poduzimati za stvarni boljitak nacije, države i crkve.

Prema modernistima, nacije države današnjice, zasnovane na etničkim principima, determinišu se kao zamišljene zajednice, nastale zahvaljujući idejnom pregalaštvu ili konstrukciji devetnaestovekovnih intelektualaca i političara, koji su nacional-romantizam književnosti, istoriografije i umetnosti pretočili u delatne političke programe.

Sloboda mišljenja dolazi iz čovjeka, ne iz nacije, države ili kulture. a toga nema, niti će ikad biti dovoljno.

Dekonstrukcija, kako subjekta feminizma tako i nacije-države, nužno dovodi do novih i nepredvidih značenja, koja se kao takva ne pojavljuju da bi zakopala ona stara ili stvorila bolje konstelacije i nove hijerarhije, već da bi naglasila disperzivnost i multiplicirala poglede.

ovo je glupost, ovo se ne može zamisliti zato što većina, na žalost, još uvijek razmišlja kao ti.. ljudi kojima su dovoljne tri " domoljubne ", jedan žešći govornik i tri dana televizijskog ispiranja mozga... i za obranu Nacije Države spremni

Nacije-države nisu vječno obilježena, stigmatizirana tijela zbog nečuvenog događaja apsolutnog zločina u povijesnome vremenu.

Prestrašno je kaj gospodarstvo, investicije, nova radna mjesta... nisu ideološki obojena a svejedno to kukurikavci manje razumiju od pojmova vjere, nacije, države.

Vratimo li se korak unatrag, ukoliko je podjela nacije-države nakon 1945 godine djelomično pridonijela ovom etnološkom tumačenju autoritarizma, također je pružila i mogućnost suočavanja s poznatom tezom o " Hitleru u svima nama " posredovanjem postojanja jedne druge Njemačke.

Međutim, njegova priča o odnosu Njemačke i Europe također govori i o tome koliko je dubok strah od nostosa u Njemačkoj i koliko će neki Nijemci biti spremni daleko otići, čak i do stupnja konačnog i nepovratnog utapanja njemačke nacije-države, zato da bi izbjegli Vergangenheitsbelastung.

Politi č ka krivnja jest u djelovanju državnika i građana neke države zbog čega sadašnji i budući pripadnici dotične nacije-države snose posljedice za njezino pogubno djelovanje.

Razlog je taj što antisemitizam proizlazi iz paranoidno-političkog, zakašnjeloga formiranja njemačke nacije-države kao kulturne paradigme moći.

Što se tiče nacije-države, ona je za sada, a mislim da se tu neće još dugo stvari promjeniti jedini pravi alat za očuvanje socijalne pravde.