Intervencija Ankare pokazala se učinkovitom: formirana je koalicijska sjevernociparska Vlada nacionalne pomirbe i upravo je takva vlada, u kojoj snažnu ulogu igraju proeuropski orijentirani ciparski Turci suprotstavljeni Denktashu, imala priliku očitovati se ovaj tjedan o Annanovu mirovnom planu.

Ideju nacionalne pomirbe minirao je Mesić.

S druge strane, državotvorci su radi slobode koja se može osigurati samo u samostalnoj državi bili spremni i na daljnje žrtve pa su kao poražena strana stvorili ideju nacionalne pomirbe.

Sve zlo koje je 1945. izbjeglo zasluženu kaznu, pod vidom nacionalne pomirbe vratilo se na ove prostore.

Ako i ideja prevladavanja prošlosti ostavlja mnoge nedoumice (npr. zaboravljanje prošlosti), što tek reći o ideji nacionalne pomirbe, ideji koja se u Hrvatskoj ponavljala i u 1990 - im, da bi retroaktivno razbuktala strasti starih političkih polarizacija u gotovo nekrološkom miješanju kostiju ili miješanju ideologija.

Toliko žestokih riječi na račun hrvatskog Sabora pretpostavljam, ne može se čuti ni među najvećim neprijateljima Hrvatske: odluka Sabora o otkazivanju pokroviteljstva od 2013. nazvana je sramotnom, ideološkim sljepilom, izravan je napadaj na ideju nacionalne pomirbe, izazvala je društveni razdor, odluka je vezana za komunističko jugoslavenstvo itd. i t sl.

Tradicionalnog Slavonca, koji bi po svemu trebao biti pobožni, konzervativni HSS-ovac, režiser oblači u partizansku uniformu: je li taj kristoliki lik - izvana ljevičar, iznutra desničar, koji tumači holivudska zvijezda Goran Višnjić - junak nacionalne pomirbe, neka vrst filmskog Tuđmana, koji stavlja točku na prošlost?

Spremni su za zamjenu politike nacionalne pomirbe s udbaško-tajkunskom pomirbom.

No, destruktivni, još zloćudniji upad u ideju nacionalne pomirbe, upad koji je bitno utjecao na stvaranje udbaško-tajkunske pomirbe, došao je s još jedne, takoreći presudne, strane iz kapitalističkog neoliberalno demokratskog Zapada.

Činilo se da su Hrvati, pokapajući svoju podčinjenost Srbima, u okviru Tuđmanova projekta nacionalne pomirbe pokopali i ideološku isključivost.

Temeljito upućen u tajne jugokomunističke vlasti, a posebno njezinih velikosrpskih inačica, Tuđman je uronjen u hrvatsku povijest, s karizmom nacionalnoga mučenika jedini i mogao raskoljenom hrvatstvu ponuditi ideju nacionalne pomirbe, na kojoj je mukotrpno stvarana sadašnja suvremena i nezavisna hrvatska država.

I to su, na koncu, gorki plodovi idealizirane nacionalne pomirbe.

Analizirajući iskaze Andije Hebranga, Vladimira Bakarića i Franje Tuđmana, Roksandić prati promjenu stava prema hrvatskom antifašizmu, od koncepta isključivo narodnooslobodilačke borbe tijekom Drugog svjetskog rata, preko ideje rata kao socijalističke revolucije nakon 1945. (a posebno 1948.), zatim do jugoslavenski dekontekstualiziranog hrvatskog antifašizma 1991 - 1995 u službi hrvatske nacionalne pomirbe, te konačno do današnjeg problematičnog i podvojenog stava koji dijelom proizlazi iz aktualnih problema hrvatske tranzicije.

Što se tiče nacionalne pomirbe, ja mislim da kako se to može u potpunosti primijeniti na Siriju.

D o nacionalne pomirbe je došlo i u zajedničkoj borbi Hrvatska je obranjena i osamostalila se kao suverena država priznata od međunarodne zajednice.

Politika nacionalne pomirbe je opravdala povjerenje u nju kao političku stratešku ideju, i urodila povijesnim djelom Republikom Hrvatskom.

Na svojim su učilištima desetljećima školovali podobne medijske kadrove koji su bili potpuno u službi režima, a oni su, nažalost, svoju djelatnost nastavili i uspostavom demokratske hrvatske države, jer predsjednik Tuđman je sve gradio na politici nacionalne pomirbe, što su pojedinci i neke organizirane skupine dobro iskoristili.

Bila je ugrađena u strategiju i taktiku, u tehnologiju stvaranja samostalne hrvatske države, u samu nosivu ideju stvaranja samostalne hrvatske države, a kako znamo, to je bila ideja nacionalne pomirbe.

U emigraciji je posebno postao simbol i zalog nacionalne pomirbe već otprije ug ra đene u zajedničkoj svijesti većine hrvatskoga naroda, svojim je te kstovima o žrtvama u hrvatskom narodu u vrijeme Drugoga svje t skog rata posebno srušio mit o Jasenovcu.

Umro je odan svojoj ideji neovisne Hrvatske i nacionalne pomirbe ne uviđajući, nažalost, kako se autoritarnim vođenjem države mogu učiniti krupni previdi.

Jer, dok je obrana Domovine bila presudna kao biološka pretpostavka da nas velikosrpska hegemonija ne uništi i zatre, čišćenja pamćenja i spomena mučenika u vidu nacionalne pomirbe presudni su kao moralna i duhovna pretpostavka bez kojih nema istinske hrvatske budućnosti. Prava sreća čovjeka krije se u oprostu i pomirenju koje će se dogoditi samo ako se beskompormisno suočimo s negativnim balastom prošlosti što su ga namrle lažne ideologije (dr. Matulić). Dan čišćenja pamćenja i spomena mučenika pomaže ljudima oslobađati se od tereta laži, nečiste savjesti i neiskrenih odnosa prema drugima i drugačijima.

Bouteflika je autor Nacionalne pomirbe, povelje kojom nudi amnestiju islamistima koji nisu okrvavili ruke u zamjenu za mir.

Koliko god se koga dojmilo smionim, učinilo mi se to mjesto iz evanđelja usporedivim s politikom nacionalne pomirbe.

Naime, Kremlj je nedavno predložio da se na taj dan slavi dan nacionalne pomirbe i da se prebaci na 4. studenoga, kada je pobjedom završen rat protiv Poljske.

Sada se pak " spašeni od lustracije " brutalno osvećuju onima koji ih zbog nacionalne pomirbe nisu smjeli izvesti pred lice pravde.

Nakon politike nacionalne pomirbe koju je provodio predsjednik Tuđman, i nakon ostvarenog jedinstva tuzemnih Hrvata i svih Hrvata koji žive izvan granica Republike Hrvatske, godine 2000. lijevo-ekstremna lijeva koalicija uspostavila je frakcionaštvo te unutarnje podijele na svakom koraku.

Na primjeru pristupa EU mogao se jasno vidjeti smjer koji vodi ka hrvatskom uspjehu: program nacionalne pomirbe bio je, i jest, dokazani izlaz iz svih povijesnih nedaća i poteškoća.

Idejom nacionalne pomirbe partizana i ustaša, Bušić je u biti anticipirao kasnija zbivanja, koja su urodila stvaranjem hrvatske države 1991 g.

Ideja nacionalne pomirbe je bila jedna od fiksacija Franje Tuđmana koji ju je počeo provoditi afirmacijom NDH i marginalizacijom partizanskog, u tome otišao predaleko i po mnogome osnažio stare podjele.

Na predsjedničkim izborima 1999, programom nacionalne pomirbe, uz potporu vojnih krugova, izabran je Abdelaziz Buteflika (Bouteflika).