Prvo se kratko navode glavni izvori Njemačkog kaznenog prava i njihova međusobna hijerarhija uz posebnu obradu tzv. Radbruchove formule, koja analizira odnos između pozitivnog i prirodnog prava, pomoću koje su Nijemci kažnjavali za zločine počinjene za vrijeme nacističkoga režima; nakon toga kratko su obrađene i metode tumačenja kaznenog zakona (doslovno tumačenje, gramatička, sustavna, povijesna i najvažnija teleološka metoda); utjecaj presuda viših sudova na presude nižih sudova; tripartitna struktura kaznenog djela koja je i odredila daljni tijek izlaganja u knjizi (a) Tadbestand: zakonski opis kaznenog djela - actus reus i mens rea - objektivni i subjektivni dio bića kaznenog djela, b) Rechtswidrigkeit: protuprtavnost i odsutnost opravdavajućih razloga, c) Schuld: krivnja i odsutnost ispričavajućih razloga); osnovna načela (načelo zakonitosti, zabrana analogije, zabrana retroaktivnog djelovanja zakona i iznimke, zaštitna svrha kaznenog prava, zaštita temeljnih pravnih interesa, načelo krivnje, zastara); načelo vladavine prava (utjecaj ustavnih normi i načela na kazneno pravo), odgovornost pravnih osoba, maloljetničko kazneno pravo, podjela kažnjivih djela na Verbrechen (zločin, kazneno djelo) kaznena djela za koja se može izreći kazna zatvora od minimalno godinu dana i Vergehen (prijestup, povreda morala) za koja se može izreći novčana kazna i kazna zatvora do jedne godine.

Nekadašnji zatvorenici nacističkoga koncentracijskog logora Auschwitz-Birkenau, veterani Crvene armije koji su ih oslobodili prije 65 godina i brojni uglednici, među kojima i izraelski premijer Benjamin Netanyahu, odali su počast 1,1 milijunu žrtava toga logora - simbola holokausta.

Redatelj je očito aludirao na povezanost katoličke crvke s nacističkim zločinima tijekom Drugoga svjetskog rata, između redaka apostrofirajući povezanost pape Pija XII i nacističkoga režima u onovremenoj Njemačkoj.

Oni su tijekom Drugoga svjetskoga rata u bjeloruskim šumama osnovali svojevrsni izbjeglički kamp za Židove koji su uspjeli pobjeći od nacističkoga terora, a njihovo je djelo u konačnici omogućilo da tisuću i dvjesto ljudi preživi.

Hitler je došao na vlast 1933. godine i unatoč činjenici da Staljin nije želio svađu s Njemačkom (tri mjeseca nakon nacističkoga preuzimanja vlasti, Staljin je potpisao produženje njemačko-sovjetskog pakta iz 1926. godine) odnosi između tih dviju zemljalja postaju hladniji.

Iako se uz nacističkoga vođu Adolfa Hitlera, osim njegove mlade nećakinje Angele Raubal i dugogodišnje samozatajne životne družice, na kraju života i supruge Eve Braun, vezuju imena još nekoliko žena, prvo mjesto među ženama nacističkih prvaka nesumnjivo pripada Magdi Goebbels, supruzi majstora nacističke propagande Josepha Goebbelsa.

" Hitlerova djeca " je film o potomcima najmoćnijih figura nacističkoga režima: muškarcima i ženama kojima je ostavljeno nasljeđe koje ih trajno povezuje s jednim od najvećih zločina u povijesti.

No kako su nacisti pred kraj rata Birkenau sravnili sa zemljom danas je Auschwitz simbol stradavanja Židova, ali i svih drugih protivnika nacističkoga režima.

Objavljivanje autobiografije nacističkoga vođe, koji u knjizi nastaloj 1924. govori o svojoj ambiciji da osvoji velike teritorije istočne Europe i tako osigura životni prostor tzv. rasi gospodara, u Njemačkoj je zabranjeno, osim za akademsko istraživanje.

Svaki se medijski propovjednik ili politički demagog još od karizmatskih vođa boljševičkoga i nacističkoga pokreta obraćao Drugome kao fikciji kolektivne volje (narod, klasa, društvo).

Jadna li je EU, koja se umjesto proizvodnje i razvoja gospodarstva, kao glavnom opsesijom bavi dječjom seksualnosti zasnovanoj na kvaziznanosti homoseksualaca i pedofila, te nacističkoga seksualnoga zlostavljača djece.

Što se mene tiče, kada u Izraelu uvedu njemački kao obvezni jezik, onda bi sazrela situacija i za uvođenje ćirilice u RH, naravno s jednakim vremenskim odmakom od srpskoga genocida nad Hrvatima u RH, kao od nacističkoga nad Židovima.

Grémillon je samo uspio završiti film početkom 1941, s najgorim poteškoćama kada je producent Lucachewitch pobjegao od nacističkoga režima.

Ne treba zaboraviti da je problem oko prihvaćanja, odnosno odbacivanja Staroga zavjeta bio aktualan u vrijeme Hitlerova nacističkoga režima u Njemačkoj.

Holokaust (Šoa) označava 12 godina nacističkoga progona Židova u kojem je ubijeno između pet i pol i šest milijuna pripadnika tog naroda.

Već je u djetinjstvu izgubio roditelje; mladost mu je bila obilježena iskustvom rata i nacističkoga progona, a potom su slijedile teške godine pod komunističkim režimom.

Te su iste kičaste i artificijelne melodrame jednako potkopavale i ironizirale američke vrijednosti i način života kako to samo mogu činiti filmovi čiji su redatelji neamerikanci (Sirk je bio Nijemac koji je u vrijeme nacističkoga terora prebjegao u Ameriku), te u formi žanra, da ironija sama po sebi bude veća, namijenjenog širokoj publici.

Isto vrijedi i za uprizorenja Irenina zavjeta (Irena s Vow) Dana Gordona, o Poljakinji koja je u podrumu nacističkoga časnika tijekom okupacije skrivala dvanaest Židova, novoga uratka Neila LaButea Razlozi za ljepotu (Reasons To Be Pretty), o odnosu ljepote i ispraznosti, ili američku premijeru Bog masakra francuske kazališne autorice (glumice, redateljice, spisateljice) židovsko-iransko-mađarskoga podrijetla Yasmine Reza, koju je komedija Umjetnost (Art), izvođena i u nas, preko West Enda 1998. prvi put dovela do Brodwaya. (Inače podosta skeptičan spram tekstova koji nisu iz engleskoga govornog područja, ili na njemu već verificirani, Broadway gotovo slijepo vjeruje u sve što kao uspješnica dolazi iz Londona, čak i kad je to, kao ove sezone, prijevod Schillerove Marije Stuart.) U Bogu, koji se već našao i na repertoaru Teatra Rugantino Gordane Gadžić i Ivice Vidovića, glavne muške uloge tumače James Gandolfini (Tony Soprano) i Jeff Daniels (Harry Dunne u filmskoj komediji Glup, gluplji, ali imao je i boljih uloga).

Irving je opaki ultradesničarski provokator i, zapravo, apologet Hitlerova i nacističkoga režima. (Ne znam do koje je mjere Irving davao osobito antižidovske izjave; no smatram da je već i samo nijekanje stvarnoga Holokausta antisemitsko).

Zato jer je stari Petar bio zverinački Isus (riječi Božidara Škifića, nap. a.) koji je u Drugom svjetskom ratu bio toliko vješt u pregovorima da je uspio spasiti otočane od nacističkoga strijeljanja.

U srpnju 1934. Dollfuss je ubijen u pokušaju nacističkoga puča, ali je njemačka intervencija spriječena talijanskim vojnim pritiskom.

Pisac ne uzima u obzir ništa od onoga što je Katolička Crkva poduzela, rekla ili napisala o holokaustu i progonu Židova za vrijeme nacističkoga režima u Europi.

Oni su u Berlinu tražili nacističkoga zločinca, kirurga iz Birkenaua.

Da Hrvati ne nestadoše, da ne propadoše u bezdan " Velike Srbije " (toliko potrebne zlotvornim " vladarima svijeta " i iluminatsko-framasonskoj C r n o j r u c i, da su ti vladari i njihova peta kolona među Hrvatima sve poduzeli, i svojim šestarima nove mape narisali i polovicu Bosne i Hercegovine etnički očišćene od Hrvata i Muslimana-Bošnjaka memorandumskoj " Republici Srpskoj " prepisali, ne bi li se, u zemljama hrvatskim, u Hrvatskoj i u Herceg-Bosni, i uz naše Mare Croaticum, zauvijek ukorijenila ta njihova saveznica u izgradnji kulture smrti i uništavanju svega ljudskoga i narodnoga što bogoštovno živi i stvara u tvorbenoj zajednici s Vječnim Gradom, pa su tako Srbiji, podmuklo iza leđa drevnom narodu Hrvata kojega je suverenitet " nedjeljiv, neprenosiv i neotuđiv ", bili pripremili za Božićni dar, g. 1994., europsko-atlantsko-ruski " Plan Z-4 ", dijabolički pokušaj državnopolitičkoga ovjekovječenja, u avnojevskomu ostatku ostataka Regni Croatorum, paračetničke fašističke državice kao sastavnoga dijela zamišljenih " Sjedinjenih Država Srbije "), zaslužni su narodna sloga i svi junački nam branitelji, bojovnici hrvatskoga Domovinskoga rata za nezavisnost, a među njima i gospodin Mladen Lojkić, borac i knjigotvorac, koji svoju dragovoljnu ratničku domobraniteljsku bitku za opstanak i slobodu i državnu samostojnost i suverenost Hrvatske u Domovinskomu ratu danas nastavlja na polju intelektualne duhovne bitke razkrinkavanja suvremenih sila Zloga i zemaljskih silnika i zombija globalističkoga neofašizma koji, i nakon O l u j e, neumorno opslužuju, na žalost još uvijek nelocirano, neidentificirano i neuklonjeno, slavoserbsko " ravnateljstvo ravnateljstva " što je i dalje usredotočeno na i s t r a g u Hrvata, na uništenje Hrvatske, na povratak Hrvatske bilo u treću " Srboslaviju " (za koju su godine 2000. Mesić i Račan priredili u Zagrebu neki ustavolomni " sastanak na vrhu ", a, još g. 2007., izrijekom je, za hrvatsko umreživanje u balkansku " Srboslaviju sve do Crnoga mora " a ne u EU, otvoreno i programski navijala predsjednica HNS-a Vesna Pusić, aktualna ministrica i navodno zagovornica europske Hrvatske), bilo u vazalni odnos i robski položaj u nekoj velikodržavnoj zajednici, sa slobodama i demokracijom na priliku nacističkoga Trećega Reicha, ili, možda, onih pod vojno-policijskom diktaturom srbskoga komunističkoga cara Dušana Silnoga II., zvanoga Tito (kojemu su se kao takovomu na njegovu pogrebu u Srbiju došli pokloniti mnogobrojni svjetski državnici), koji je ubio i razkomadao i Banovinu Hrvatsku i Nezavisnu Državu Hrvatsku, osmišljeno počinivši milijunski democid nad Hrvatima, kulturocid i memoricid, a sve pod cesarskim nazovi izgovorom: " Trebalo je dopustiti da se izdovolje Srbi ".

Ugledni je hrvatski povjestničar Ferdo Šišić, u svojoj knjizi Hrvoje Vukčić Hrvatinić i njegovo doba 1350. - 1416. (Hrvoje Biblioteka, Zagreb, 2004., str. 112., pretisak prvoga izdanja iz 1902.), ovako prikazao tragični svršetak te velike i krvave bitke između katoličke križarske vojske od 100.000 momaka, s jedne strane, i 150.000 " dobro discipliniranih momaka " sultana Bajazida i Agresija Hrvati su, prema stoljetnim načertanijima srbijanskoga ekspanzionizma i nacističkoga im barbarogenija " u carstvu ponesenih duša " (P. Šegedin), trebali naime biti iztrijebljeni i ime hrvatske Hrvatske zauvijek izbrisano, i u srbsko ime posvema pretopljeno, za vrijeme z a v r š n o g a č i n a velikosrbske neobarbarske najezde iz Srbije i Crne Gore na Hrvate i Hrvatsku, izvedena u razdoblju od početka svibnja 1990. (kada su nas Srbi, " JNA " i " hrvatski " jugokomunisti u službi Beograda potpuno razoružali) do 15. siječnja 1998. (kada je tzv. mirnom reintegracijom bio oslobođen Vukovar, hrvatski Termopili, grad koji je pod srbskočetničko i stanimirovićevsko, čudovišno " oslobođenje " pao 18. studenoga 1991., nakon junačke obrane Grada i Domovine i pogibije hrvatskoga Leonide Blage Zadre). 5.000 vojnika savezničkoga mu srbskoga despota na tomu osvajačkomu prodoru Turaka u Europu: "... Kad to primijete u središtu postavljene čete, dadoše i one pleći.

Prva je ljubav zauzimanje da od nacističkoga progona skloni obitelji i progonjene, zauzetost u Katoličkoj akciji, novinarska djelatnost u katoličkome dnevniku Avvenire, vjernost svojemu krsnom identitetu; posvemašnje pokoravanje volji Božjoj sve do prihvaćanja i trpljenja u koncentracijskim logorima, to su herojska obilježja ljubavi ovoga trideset sedmogodišnjeg katoličkog laika, vjernoga muža i oca sedmero djece.

Hrvati su, prema stoljetnim načertanijima srbijanskoga ekspanzionizma i nacističkoga im barbarogenija " u carstvu ponesenih duša " (P. Šegedin), trebali naime biti iztrijebljeni i ime hrvatske Hrvatske zauvijek izbrisano, i u srbsko ime posvema pretopljeno, za vrijeme z a v r š n o g a č i n a velikosrbske neobarbarske najezde iz Srbije i Crne Gore na Hrvate i Hrvatsku, izvedena u razdoblju od početka svibnja 1990. (kada su nas Srbi, " JNA " i " hrvatski " jugokomunisti u službi Beograda potpuno razoružali) do 15. siječnja 1998. (kada je tzv. mirnom reintegracijom bio oslobođen Vukovar, hrvatski Termopili, grad koji je pod srbskočetničko i stanimirovićevsko, čudovišno " oslobođenje " pao 18. studenoga 1991., nakon junačke obrane Grada i Domovine i pogibije hrvatskoga Leonide Blage Zadre), u tijeku genocidne i kulturocidne srbijanske najezde i pansrbističke infiltracije u Kraljevstvo Hrvata znakovito započete Nikopoljskom bitkom 23. rujna 1396., kada su Srbi, kao saveznička ratna postrojba u taboru osmanlijske Turske vojske, zadali smrtni udarac europskoj i hrvatskoj kršćanskoj vojci na čelu sa samim kraljom Sigismundom.

Ili jednostavnije, kako razumjeti i objasniti da s nestankom totalitarizma nacističkoga tipa nije nestala i mogućnost provedbe organiziranog zločina u ime nacije-države, vjere, političke ideologije?

Sovjetska armija podnijela je najveće žrtve u slamanju nacističkoga imperijalizma, međutim, ne mogu se opravdati njezine staljinističke intervencije u Mađarskoj, Čehoslovačkoj, Afganistanu.

Donosimo najzanimljivije ulomke iz pionirskoga djela koje je temelj brojnih kasnijih teorija urota, istraživanjem o devet skrivenih osoba koje vladaju svijetom kontrolirajući nepoćudna znanstvena otkrića, aktualnosti drevnih proročanstava, duhovnog značenja alkemijske transmutacije, nadnaravnih fenomena, nacističkoga okultizma, misterija tajnog društva Vril, uloge koju je imala magijska-nacistička zajednica Thula kao duhovna prethodnica nacističke stranke, ali i brojnih kasnijih oblika apokaliptičkog mentaliteta i onih duhovnih sadržaja koji su kasnije postali popularni u svjetonazoru New Agea.