Ti, Fluffy i Kitzler, koliko vidim, ispovedate to degenerativno učinje, po kojem ne samo da ljudi žive sve kraće, ne samo da se tama sterala nad bezdanom (to je degeneratio u strukturi prve rečenice, ali, preteško je to za tebe, Igra), nego su prvo bili Kiš, Pekić i Kovač, onda je bio Basara koji može da se iseče i zalepi, kao francuski šumar, ali i ne mora, da bi na kraju degenerativnog niza bio Vidojković, i, možda, Vlada Bulić

Jednom smo vec na ovom mjestu tumacili gdje se to u Bibliji smjesta Pad i otpadnistvo Lucifera: tohu va bohu, tama koja se stere nad bezdanom, to je mjesto.

Iako je Dragi Bog toliko moćan da u tri rečenice stvori (generatio) - 1 U početku stvori Bog nebo i zemlju. razori (degeneratio) - 2 Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom i Duh Božji lebdio je nad vodama. i obnovi (regeneratio) - 3 I reče Bog: " Neka bude svjetlost " I bi svjetlost. - Svijet iz kojega će nas doskora istjerati, za zamijetiti je da je čak i Bogu trebala korektura: pobjednički svezak Drugog izvješća, kako će ga kasnije nazvati d ' Annunzio, kojega je Bog već intuirao u svojoj vječnoj biti.

Pa taj kaos, ta tama koja se sterala nad bezdanom, ta suptilana teologija stvaraja, degeneracije i regeneracija ne samo da je prevediva i lako shvatiljiva, već u svom racionalnom ruhu ima čudovišne emfaze u teološkim sustavima skolastike, dočim je kao izvor nekakve mističke meditacije itkako bliska i poznata, recimo, jednom Ivanu od Križa.

I bezbožni znanstvenik, a nekada i pobožni vjernik pita se: Je li na početku svjetlo od Svjetla ili je tama nad bezdanom (Post 1,1)?

Ruševna kuća nad bezdanom pazinske jame prozvana je po njenim negdašnjim vlasnicima, tršćanskoj obitelji Rapicio koja je u Pazin doselila u 16. stoljeću, a dala je nekoliko uglednika i svećenika.

Strukturalna analiza stavlja na vidjelo tenziju izmeču prvoga retka: " U početku stvori Bog nebo i zemlju " (1,1) i onoga odmah poslije: " Zemlja bijaše pusta i prazna: tama se prostirala nad bezdanom " (2,2), čime se naznačuje ono što je prethodilo stvaranju i nije stvoreno.

Lepršao je Nikin stijeg nad bezdanom neopravdanih optužbi.

Napisan je kad i Necronomicon, u vreme Degeneracije: kad se tama sterala nad bezdanom, o čemu lepo ovih dana bigliše Papa - bože, što je taj čovek meni impresivan - a trkeljaju Dežulović i Debila.

A iza zrcala svijesti još uvijek lebdi san, ljubičast i nedosanjan, sjetan u svojoj nepostojanoj istovremenosti dalek i blizak spoznaji osjećam ljubav ima tajanstvenu dinamiku satkanu od vrtloga prostor - vremena, sjećanja i izričaja a čovjek s Mjesecom u očima uzburkava njenu ekliptiku ispisuje njenu šifru u bitku vremena razgrče tminu gradi most nad bezdanom premošćuje obalu sna i zbilje hvata zvjezdani sjaj i prosipa ga stazama lijepih privida u njegovom pogledu se iskri istina u očima htijenje koje ne traži ništa do osmijeha na mom licu sporazumjevamo se bezglasjem žudnji darujemo i trajemo na ognjištu davno rasplamsane vatre vidim nas u snu lutamo stazama krijesnica ljepotom ovjekovječenoj u njegovim izričajem u njegovoj knjizi U traganju za izgubljenim Narcisom

Početne riječi Biblije - Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom i Duh Božji lebdio je nad vodama - opisuje sadašnje stanje stvari, a ne nekakav prošli događaj.

' ' Čovjek je uže, povezano između životinje i nadčovjeka - jedno uže nad bezdanom. ' '

Nemam, dakako, pojma odakle život kao takav i odnose li se vode i Duh iz stiha: Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom i Duh Božji lebdio je nad vodama (Knjiga postanka 1,2) na prajuhu u kojoj su, smatra se, pod utjecajem kozmičkog zračenja nastale prve makromolekule (procesom dehidratacijske sinteze) sposobne trebalo im je ciglih pola milijarde godina za reprodukciju (što bi bio najfantastičniji događaj od kad postoji prostor i vrijeme), i jesu li saborski zastupnici kao uostalom i vi i ja i kineski majmuni članovi iste familije, ali, kao što sam maloprije naveo, srodnost nas i opica je na mnogim razinama zapanjujuća.

A. improvizuje, izvanredno balansirajući nad bezdanom neukusa i banalnosti.

Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom, i Duh Božji lebdio je nad vodama« (Post 1, 1 - 2).

To je ona, tebi toliko draga sloboda da se nad bezdanom visi o vlastitoj niti, kao pauk

Ovako Knjiga Postanka pjesnički prikazuje nasta nak svemira: " tama se prostirala nad bezdanom i duh Božji lebdio je nad vodama...

nad Pazinskom jamom ako nad bezdanom se spotakneš onda padaš zauvijek; nad ponorom je drugačije dno je dohvatno a ima i nastavak: jezero pod gradom i tok koji te izbaci na neku obalu i produži ti bijeg i to je on ovdje dolje koji gleda te očima od crne magle o tako studen i [... ]

Nitko ništa ne sluti, a u meni bjesni, kuha, vulkan prijeti erupcijom: ne mogu više to podnijeti, na rubu sam, na samom rubu, znam to, njišem se nad bezdanom, osjećam, boli me, boli, pritišće, ne dozvoljava mi disati, ne dopušta mi razmišljati: misao je jedna jedina u meni

Ako idu do kraja u odbacivanju vjere a da nisu pretresli svoju nutrinu i pronašli nikakvo drugo sidro, naći će sebe na tamnoj pučini, nad bezdanom bez odgovora, nad tamom koja šuti.

Poglavlja Stvaranja je moguće tako istumačiti: Generatio 1,2; Degeneratio 3 - 11; Regeneratio 12.50, ali, što je z animljivije, i uvodna je rečenica tome podatna: (1) U početku stvori Bog nebo i zemlju. (2) Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom i Duh Božji lebdio je nad vodama. (3) I reče Bog: " Neka bude svjetlost " I bi svjetlost.

Nakon toga sljedi degeneracija, tohu va bohu: pustoš, praznina i tama nad bezdanom.

Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom, i Duh je Božji lebdio nad vodama.

Tama se prostirala nad bezdanom. Ova praznina može izgledati kao mračna rupa.

nedjelja, 12.03.2006. Jos jednom o bratu mi i njegovoj knjizevnoj karijeri Nazalost ogranicen sam vrlo jer o ona dva knjizuljka vlastitog brata ipak moram sutjeti. a tako bi rado raspalio iz svih oruzja, pa da vam bude jasno gdje je korijen mojih frustracija. na to vam posebno skrecem paznju jer vidim u komentarima na prethodni post da me svi nesto tjese sto me odbio miroslav micanovic, to jest vidim da opet moram dodatno pojasnjavati. ne jebe mene vise to sto su me odbili u quorumu, to sam davno razrijesio, kazem nisam ni imao nekih ocekivanja, nego to sto objavljuju takve likove kao sto je moj buraz. znaci tekstove koje pisu ljudi koji vjeruju da je to sto naseru na papir knjizevnost, a u stvarnosti proizvode samo neke plitke tvorevine, naprosto zapise, koji od knjizevnosti preuzimaju samo formu, fiktivni svijet ili naraciju. to su recimo razne dosjetke koje na blogu ostavljaju likovi kao sto je creativa. ali sto se dogadja. objavis im par stvari u casopisima, objavis im par stvari u knjizi, i onda se ovi ustolice u neka knjizevna imena, i onda im janja pogacnik ili strahimir primorac napisu neku nit smrdi nit mirisi kritiku, i pogled definitivno postaje zamucen. svi potom misle da je doticni pisac, i on se sam pocne tako potpisivati, a to sto radi pocne se razmatrati kao knjizevnost, i ode sve u propast. i onda dodje neki lik kao sto sam ja pa mlad i zelen popusi cijelu pricu, i krene s vjerom sve to pratiti misleci da su to onakve knjige kakve zeli citati. i cita sve redom i sve redom dozivljava razocaranja. a ne dao ti bog da potaknut cijelom medijskom kampanjom ides citati kandidate za nagradu jutarnjeg ili ne znam cega, razocaranje je dvostruko, jer su ocekivanja dvostruka. jedino sto je ove godine valjalo bili su feric i stanko andric, ali da ste pratili cijelu pricu, mislili biste da ima barem jos pet sest takvih romana kao sto su njihovi. ali nema. a dok to shvatite, prodju tjedni frustriranog citanja. citao sam sve, procitao sam i zajecove ljudozdere koji su mi toliko u banani da mi se ni ne da pisati o njima. dovoljno je za tu knjigu reci ono sto i za romana simica, forma perfektna a sadrzaj u kurcu. tako nekako stvari stoje i s mojim burazom, s tim da ni izdaleka nema umijece pisanja dobrih recenica kao zajec ili simic. ali da mu slusate prijatelje mislili biste evo novog salingera, a ono kurac, supljara, moze jedino kandidirati za neku knjizevnu zlatnu malinu. ali moj brat sebe naziva piscem a i drugi ga isto tako percipiraju. i sad u cemu je moja frustracija oko njega kao i svih ovih drugih bezveznjaka. nisu pisci kategorizirani kao hoteli pa da jedan ima dvije a drugi pet zvjezdica, svi su oni samo pisci i ne mozete se ni po cemu orijentirati, najmanje po nagradama. moja je frustracija u tome dakle da zelim sobu sa jacuzzijem i debelim mekim tepihom a u 99 posto slucajeva se uvalim u neku rupendaru s pocijepanim zavjesama i flekama plijesni na plafonu. tko je krivac. ima ih vise, ovisi od slucaja do slucaja. sto se tice price o burazu mi, u pocetku bijase micanovic i tama nad bezdanom. i tu je kraj svake rasprave. je li sad jasno, prijatelju. - 18:59 - Komentari (13) - Isprintaj - ja sam tvoj brat (literarni ptičar 12.03.2006. 19:40) ja pisem o svom bioloskom bratu, pticaru blesavi, a ne o braci po oruzju. nemoj mijesati loncice i zbunjivat mi citatelje. bezi natrag u rupu il se pojavi napokon u kulisi (Knjizevni terorist 12.03.2006. 22:00) Stvarno nije fer kaj te Liječeni katolik napustio.

Stoga se zaista zbunila, smela u svojem siromaštvu i bijedi, prepala nad bezdanom otajstva pred kojim stoji i razmišlja.

1 U početku stvori Bog nebo i zemlju. 2 Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom i Duh Božji lebdio je nad vodama. 3 I reče Bog: " Neka bude svjetlost " I bi svjetlost. 4 I vidje Bog da je svjetlost dobra; i rastavi Bog svjetlost od tame. 5 Svjetlost prozva Bog dan, a tamu prozva noć.

Kroz mene sada vode čudni puti Bez trunke nade, da Nirvane raj Progutati će ikad hropac taj Života samog, što se kao zmija U pandži nijemo nad bezdanom svija, Kroz spiralu bola, što ko rana zja, Dok vaseljena biva strah i prah, A život tone u dno Okeana Ko noć bez dana.

Putom Dragojle sa strahopoštovanjem i divljenjem pogledavali smo prema visećim planinarima koji vise nad bezdanom stijena pa je većina s oduševljenjem prihvatila poziv našeg vodiča Ivana Atraktivnog, na novu avanturu i izazov uspona po Žoharovom putu koji je osiguran sajlama i klinovima i ima obilježja alpinističke staze ferate.

Kad jošte ne bješe bezdáná, rodila sam se, kad još ne bješe izvora obilatijeh vodom; prije nego se gore osnovaše, prije humova ja sam se rodila; Još ne bješe načinio zemlje ni polja ni početka praha vaselejskom; Kad je uređivao nebesa, ondje bijah; kad je razmeravao krug nad bezdanom.