Slijedeća poema je o Božjem gnjevu nad Jeruzalemom.

On plače nad Jeruzalemom, gledajući njegovu nadolazeću propast, ali mu ne želi oduzeti slobodu izbora.

U propovijedi je biskup Šaško razmatrao temu Isusova plača nad Jeruzalemom čime se ispunilo Jeremijino proroštvo (Nek o či moje suze rone danju i no ću, i neka ne prestanu, jer je stra šno slomljena djevica, k ći naroda moga, ranom neobi čno ljutom (14,17).

Isusov plač nad Jeruzalemom, plač je nad svakom ljudskom mukom.

Pa i kad čovjek tvrdokorno izabire krivi put, Bog ne baca kletve na njega, nego u Isusu plače nad Jeruzalemom videći ga kako srlja u propast te ljudskim ustima svog božanskog Sina naglas vapi da ga ljudi čuju: Oče, oprosti im, ne znaju što čine (Lk 23,14).

To se dogodilo na početku Isusova poslanja, dok će pred kraj, pred svoju muku, plakati nad voljenim Gradom, nad Jeruzalemom.

Ne nazadnje: ko je Vespazijan leta po umoru Helvidiusa Prisca umiral od driske, je, kot pravi legenda, umrl stoje, rekoč: »Glej, glej, mislim, da postajam Bog« Vendar ta zmagovalec nad Jeruzalemom in Judejo, čeprav so ga za življenja morali vsi slaviti kot človeka-Boga, ni ostal v spominu kot Bog, ampak kot morilec.

Nad Jeruzalemom je plakao zbog grijeha vlastitoga naroda.

I kao što je Isus u svoje vrijeme plakao nad Jeruzalemom koga su vrlo brzo nakon njegove smrti i uskrsnuća razorili Rimljani, tako tuguje i Jeremija.

Božji Sin plače nad Jeruzalemom jer ga je volio i želio mu donijeti spasenje.

Posebno su važne tri velike vizije, koje predstavljaju literarni i teološki kostur cijele knjige: vizija njegova poziva za proroka (1 - 3), vizija suda nad Jeruzalemom (8 - 11) i vizija obnove Izraela (40 - 48).

Mudraci su otišli i uskoro se zvijezda (koja je iščeznula nad Jeruzalemom) ponovno pojavila i vodila ih prema boravištu božanskog Djeteta u Betlehemu i tu se zaustavila.

Isusov plač nad Jeruzalemom plač je nad svakom ljudskom zatvorenošću za dobro; nad svakom ljudskom patnjom.

O, kad bi ti znao što je za tvoj spas - plakao je Isus nad Jeruzalemom.

Prof. Schubert pak smatra da izri aji o " uničtenju grada " u Matejevu (tako Mt 22,7) i o " sudu nad Jeruzalemom " u Lukinu evanšelju (Lk 21,20 sl) tako jasno ukazuju na opsadu Jeruzalema od Rimljana 70. godine, da je ranije datiranje nastanka potpuno isklju eno.

Isus je imao više takvih brda: Brdo blaženstava, na obali Galilejskog jezera, Maslinsko brdo nad Jeruzalemom, brdo Tabor gdje je smješteno današnje evanđelje i konačno najniže, ali najvažnije od svih Kalvarijsku uzvišicu gdje je išao korak dalje od Abrahama i Izaka, postavši i Žrtva i Jaganjac.

Na koncu, narod često čeka pomoć, kao stado bez pastira, istaknuo je biskup, podsjetivši na Isusove riječi " Žao mi je naroda " i na zgodu njegova plača nad Jeruzalemom.

Gospodnja Riječ nam kaže: I klicat ću nad Jeruzalemom, radovat se nad svojim narodom. (Izaija 65,19) Zar u ovim riječima ne nalazimo dokaz velike očinske Božje ljubavi prema onima koji se čvrsto drže vjere u pravdi?

Kad bi Isus danas došao u naš grad, sigurno bi plakao, kao što je plakao nad Jeruzalemom.

Smatrao je on (car) da je pravi Božji dar to što ovaj narod (Zapad) drži neprihvatljivom vlast Perzijanaca (Seldžuka) nad Jeruzalemom i životorodnim grobom našega spasitelja Isusa Krista, i u tome je vidio prednost.

Luka donosi Isusov plač nad Jeruzalemom Lk 19, 41 - 44).

Je li to bio plač poput Isusova nad Jeruzalemom ili odušak boli Maslinova vrta?

ISUS PLAČE NAD JERUZALEMOM (Lk 19,41 - 44)

To su oni zbog kojih je Isus plakao nad Jeruzalemom.

Zar ćeš zaista uništiti sve što preostade od Izraela da iskališ svoj gnjev nad Jeruzalemom? Reče mi: Veoma je veliko bezakonje doma Izraelova i doma Judina; zemlja je puna krvi, a grad krcat zločina.

U zajedništvu s redovnicima slavlje je predvodio biskup Uzinić koji je u propovijedi, osvrćući se na Isusove tužne riječi nad Jeruzalemom: O kad bi i ti u ovaj dan spoznao što je za tvoj mir, pozvao redovnike i redovnice da pogled s Jeruzalema premjeste na nas same, pogled na ovo naše vrijeme i situaciju prividnog neuspjeha s kojim se suočavamo, a što označavaju sve one negativne posljedice sekularizacije i osobito sekularizma kojeg uočavamo i zbog kojeg bismo ljudima našeg vremena htjeli doviknuti, a i dovikujemo, što je ono što je najbolje za njihov mir.

Isus je ljubio? ovjeka i svojim božanskim srcem, ali i ljudskim, to nam osobito pokazuje Evan? elje kada spominje Isusovu ljubav, ali ne onu iz dužnosti, distanciranu, nego ljubav nabijenu osje? ajima kada on pla? e nad Jeruzalemom jer nije spoznao trenutak svoga spasenja.

U drugom dijelu oratorija (Jaganjac) Isusova jadikovka nad Jeruzalemom prethodi opisu čovjeka boli iz Izaijine knjige koji je " proboden zbog naših grijeha, satrt zbog naših opačina " i " odveden k ' o janje na klanje ".

Sine čovječji, jer Tir nad Jeruzalemom klicaše: Ha, ha razbiše se ta vrata naroda i k meni se okrenuše; obogatit ću se, on je opustošen stoga ovako govori Jahve Gospod: Evo me protiv tebe, Tire, dići ću na te silne narode, kao što more valove diže

Kada vidimo da se netko udaljio od istine, tada možemo plakati nad njim kao što je Isus plakao nad Jeruzalemom.