Nadbiskup Stepinac je tom prigodom, 7. srpnja 1935. u svojoj zavjetnoj propovijedi izrekao zavjet Majci Božjoj:

Do 1943. godine Nadasve je imalo u planu postaviti cijeli križni put ali su postavljene samo četiri postaje od kojih je prvu darovao nadbiskup Stepinac, a izrađene su u naravnoj veličini od kararskog mramora u Italiji.

Primjerice, naišla sam u arhivskim zapisima, ali i u diplomatskoj pošti da je nadbiskup Stepinac, kada je 250 Srba pobijeno u Glini, prosvjedovao kod Pavelića.

Nenade::: Nadbiskup Stepinac je bio potpuno svestan postojanja koncentracionog logora Jasenovac, ali se o tome nije javno protivio.

Cijelo jedno poglavlje pod naslovom »Zagrebački nadbiskup Stepinac suprotstavlja se antisemitizmu i totalitarizmu, 1941 - 1945« posvećeno je nadbiskupu Stepincu.

Olgu Rajšek-Neumann Jad Vašem proglasio je »pravednikom među narodima« 14. siječnja 2003. Tom prigodom nadbiskup Stepinac koji je zapravo spasio dječaka nije bio ni spomenut.

Hebrang i nadbiskup Stepinac, a ne i KPJ na à elu s J. B. Titom i njegovim guvernerom ' socijalistià ke republike ' osakaà ¦ ene Hrvatske.

dijelom zadovoljiti preuređenjem Kraljevine Jugoslavije. [ 7 ] Tu ocjenu političara koji se zapravo nalazio na čelu jednoga narodnog pokreta, a ne tek političke stranke, i koji bez ikakve sumnje nije bio radikalni hrvatski nacionalist i protivnik Jugoslavije, potvrdio je i zagrebački nadbiskup Stepinac u listopadu 1946., također pred jugoslavenskim sudom, rekavši kako se hrvatski narod plebiscitarno izjasnio za hrvatsku državu. [ 8 ]

Imajmo na umu da je nadbiskup Stepinac uspio okupiti 66.000 organiziranih katolika, koji su, osim aktivnoga crkvenog života, pridonosili kulturnoj i moralnoj preobrazbi naroda.

Međutim za izgradnju bazilike i ostalih radova potrebno je da se novim sabirnom akcijom svi okupe kako bi se moglo nadati uz pomoć Božju i zagovor Marijin još većim uspjesima, napisao je nadbiskup Stepinac u tom pismu koje se i danas čuva u mnogim župnim arhivima.

Zašto se stalno prešućuje koliko je kozaračke djece spasio nadbiskup Stepinac?

Ideološki je komotnije optuživati, navoditi što se nije činilo, ne usuđujući se reći što se činilo; konkretno, što je učinio nadbiskup Stepinac.

Najizričitije priznanje zagrebački nadbiskup Stepinac dobio je od dr. Weltmana, izaslanika za pomoć europskim Židovima u Istanbulu, u kojem se kaže () da je msgr. dr. Stepinac učinio sve što je mogao da pomogne i olakša nesretnu sudbinu Židova u Hrvatskoj ().

U proljeće 1939. godine nadbiskup Stepinac je u pratnji zagrebačkih prebendara dr. Pavla Lončara, Pavla Jesiha i dr. Dragutina Hrena obišao Mariju Bistricu kako bi se na samome mjestu dogovorili o uređenju križnoga puta i svetišta.

Poznavajući značaj hodočašća u Mariju Bistricu te broj hodočasnika kojima svećenici propovijedaju Riječ Božju, nadbiskup Stepinac je nabavio i razglasni uređaj za bistričku crkvu.

Nadbiskup stepinac u više navrata šalje pisma dr. Vladimiru Bakariću predsjedniku vlade Federalne Hrvatske u kojima upozorava na provođenje agrarne reforme prije donošenja zakona, gušenje katoličkog tiska, problem vjeronauka u školama, svećenike osuđene na smrt

Nadbiskup Stepinac jasno je digao svoj glas u obranu čovjeka.

O počecima organizirane hrvatske pastve u zemljama zapadne Europe možemo govoriti u vremenu Drugog svjetskog rata kad je nadbiskup Stepinac za skoro sto tisuća hrvatskih radnika na radu u Njemačkom Reichu poslao nekoliko svećenika, dok je poslijeratno naše dušobrižništvo bilo usko povezano s izbjegličkim logorima u Italiji, Austriji i Njemačkoj, pa se polako počinje osnivati i samostalne misije koje vode svećenici Vilim Cecelja, Dominik Šušnjara, Mirko Čović, Josip Borošak (rodom iz Osekova), Ante Kosina i drugi.

Na kraju predstavljanja govorio je i zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić koji je uz ostalo istaknuo kako je upravo organizacijom euharistijskih kongresa nadbiskup Stepinac u predratno doba pripremao Crkvu i narod za velike i teške ratne izazove http://www.glas-koncila.hr/knjizara_detaljno.html?knjiga_ID=348.

Nadbiskup Stepinac je tu glasinu razbio upravo ovom inicijativom duhovnog euharistijskog središta.

Uz medijski linč, navijanja, vrijeđanja i pritisak " publike " u sudnici, sustavno obilaženje građana sa zahtjevom da potpišu peticiju za smrtnu kaznu nadbiskupu, pravu je narav ovoga komunističkog montiranog procesa odražava i primjer srbina Milutina Radetića, primariusa Sveučilišne klinike u Zagrebu.On je od ustaša optužen i osuđen na smrt, a život mu je spasio nadbiskup Stepinac.

Isto tako, autori napominju da se je nadbiskup Stepinac od samoga početka svrstao na stranu ustaškog režima (str. 357).

Istodobno nadbiskup Stepinac je suradnicima izrazio žaljenje što je hrvatska država obnovljena u vihoru drugog svjetskog rata i uz pomoć totalitarnih režima koji su u mnogo čemu postupali na osnovu protukršćanskih i rasističkih načela. [ 5 ]

Mons. Liković kaže: Dok sam bio u Hrvatskom Leskovcu, više je puta nadbiskup Stepinac navraćao i obilazio djecu.

Nadalje, mons. Batelja je istaknuo kako je nadbiskup Stepinac svjestan da se evanđelje ne može naviještati gladnome i žednome pravednosti, tražio socijalnu pravdu i poštivanje čovjeka radnika koji ima pravo na zasluženu plaću.

Nakon njemačke okupacije Jugoslavije i uspostave NDH, koja je bila priklonjena silama osovine, nadbiskup Stepinac se nije vezao ni uz jedan politički program, a upravo će ga komunisti nekoliko godina kasnije osuditi za favoriziranje i suradnju s vrhom NDH.

Nadbiskup Stepinac oduvijek je bio domoljub, ali ipak mu je na prvom mjestu bio pastirski poziv.

Urednica Pavelić-Jureško podsjetila je kako je simpozij održan 5. prosinca 2008. u prigodi 10. obljetnice Stepinčeve beatifikacije, 110. obljetnice njegova rođenja i 70. godišnjice euharistijskog kongresa u Varaždinu, kojeg je predvodio nadbiskup Stepinac.

Slijedeći Božju riječ nadbiskup Stepinac je pomogao i spasio mnoge živote Židova, Roma, Poljaka te Srba, ali i hrvatskih komunista, svih onih koji su u ustaškom režimu bili neprihvatljivi.

17. svibnja 1945. Nadbiskup Stepinac uhićen je prvi put, devet dana nakon što su komunisti došli na vlast.