Ti su mitovi kasnije prošireni drugim elementima (kao što su onaj o žrtvovanju zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca, ili o žrtvama tzv. Hrvatskog proljeća nakon 1971.) stvarali temelj za alternativnu interpretaciju suvremene hrvatske povijesti, te su činili okosnicu oko koje se u polujavnoj ili potpuno privatnoj sferi formirao alternativni, nacionalistički i antikomunistički, diskurs.

U Kapelu je osim biskupa Josipa Lacha, i nadbiskupa Alojzija Stepinca rado dolazio biskup dubrovački Josip Carević i biskup skopski Smiljan Čekada, kao svećenik je radio dr. Franjo Šeper, kasniji nadbiskup i kardinal.

Za katoličke vjernike posebno je dojmljivo autorovo vjerničko promišljanje i prihvaćanje kaznioničkoga pakla, podaci o posebno neljudskim uvjetima, lošijim od svih ostalih zatočenika, u kojima su živjeli svećenici u starogradiškoj kaznionici, te ono najvažnije pri kraju teksta: spominjanje zagrebačkoga nadbiskupa Alojzija Stepinca.

Konačno je došao red i na najvišu duhovnu vertikalu, na zagrebačkoga nadbiskupa Alojzija Stepinca.

On je čovjek koji se čak i hvalio kako je tadašnjeg nadbiskupa Alojzija Stepinca strpao u Lepoglavu, kao neprijatelja komunističkog režima, a koji je kasnije proglašen Blaženim.

Od posebne su važnosti intervencije zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca, o čemu je pisala i Esther Gittman, povijesničarka židovskog podrijetla, u svojoj disertaciji.

Šteta je što naši političari još uvijek nemaju snagu reći istinu da su i među partizanima komunisti bili manjina, a nekomunisti većina, da je, zapravo, barem 90 - postotna većina hrvatskoga naroda - uključujući i blaženika nadbiskupa Alojzija Stepinca - bila protivna fašizmu i nacizmu.

Za vrijeme nadbiskupa Alojzija Stepinca, 1940. izvršena je rekonstrukcija orgulja koju je izvela tvrtka Walcker.

Knjiga " Kad hrabrost prevlada - Spašavanje i preživljavanje Židova u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj " (342 str.) podijeljena je na sedam poglavlja u kojima autorica piše o Židovima u razdoblju između dva svjetska rata i početcima progona i stradanja Židova, o običnim građanima koji su spašavali Židove, dužnosnicima NDH kao spasiocima, ulozi zagrebačkoga nadbiskupa Alojzija Stepnca u spašavanju Židova, talijanskim vojnicima, diplomatima i građanima koji su spašavali Židove te partizanskim spasiocima.

Predsjednik Mesić poznat je po tome što neizravno opravdava masovna ubojstva nad hrvatskim ratnim zarobljenicima i zarobljenim hrvatskim civilima 1945. od strane titoističkih ratnih zločinaca, i genocid koji je poznat pod sintagmom " Bleiburg i Križni put ", naglašavajući kako je veliki broj Hrvata, zarobljenih na Bleiburgu, a koji su izvansudski likvidirani od predstavnika totalitarnog komunizma, kriv za zločine u Jasenovcu, te po njegovoj interpetaciji ispada kao da su Hrvati izabrali Pavelićev totalitarni ustaški pokret na višestranačkim izborima ili njegovu vladavinu odoborili na kakvom raspisanom referendumu, i navodno odobravali sve moralne posrtaje i zločine njegova diktatorskog režima, i kao da nisu postojali antifašisti poput zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca i cijele Rimokatoličke crkve u Hrvata koja je bila antifašistička.

Toga dana misnom slavlju prethodilo je predstavljanje knjige postulatrora kauze bl. Alojzija Stepinca prelata dr. Jurja Batelje »Euharistijska evangelizacija nadbiskupa Alojzija Stepinca«.

Zamisao nadbiskupa Alojzija Stepinca vjerno je poslije rata podržavao biskup Josip Lach koji je u teškim poratnim vremenima 1947. zgradu i kapelu Corpus Domini povjerio Sestrama Pohoda Marijina.

Analizirajući govor Josipa Leke na nedavnoj (12. svibnja) komemoraciji žrtvama koncentracijskog logora Jasenovac, moglo bi se reći da je uvelike preuzeo argumente i retoriku Jakova Blaževića, strica svoje tajnice Jadranke, koje je ovaj koristio 1946. u optužnici protiv tadašnjeg zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca.

Doktorski rad se posebno usredotočuje na ulogu zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca, od njegova imenovanja za pomoćnog zagrebačkog biskupa 1934. godine do »sramotne osude«, kako ju je nazvao papa Pio XII, koju je izrekao tadašnji komunistički sud u Jugoslaviji.

Prije otkrivanja kipa koji je djelo akademskog kipara Ante Jurkića, izrađen u Ljevaonici umjetnina Zagreb Akademije likovnih umjetnosti sponzorskim doprinosima Dinka Burića, kipara Jurkića i nekoliko poduzetnika i svećenika, domaći je župnik Konrad Žižek podsjetio kako su se kardinalu Kuhariću u njegovu bogoljublju, rodoljublju i čovjekoljublju još za života osvarile tri najveće životne želje: samostalna hrvatska država, Papin posjet Hrvatskoj i proglašenje blaženim nadbiskupa Alojzija Stepinca.

Redatelj Miljenko Manjkas, nekadašnji savjetnik predsjednika države dr. Franje Tuđmana i nekadašnji glavni urednik Večernjeg lista, već je objelodanio ekskluzivno otkriće kako je sa suradnicima uspio prikupiti dokaze da je Udba u zatvoru trovala tadašnjeg zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca.

Bosonoge sestre karmelićanke došle su u Hrvatsku 1939., u Brezovicu kraj Zagreba, na poziv zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca i tamo je utemeljen prvi ženski klauzurni Karmel u Hrvatskoj.

Nekoliko dana nakon toga otvoren je i Muzej Bl. Alojzija Stepinca, koji svjedoči o mučeničkim desetljećima Zagrebačke nadbiskupije za vrijeme nadbiskupa Alojzija Stepinca.

Spomenuti magistarski rad ima 278 stranica i podijeljen je u 9 poglavlja: »Uvod«, »Pojam političkog delikta«, »Povijesni pregled političkog delikta od antike do modernog razdoblja«, »Teorijski aspekti političkog delikta«, »Životopis Alojzija Stepinca«, »Analiza kaznenog postupka protiv nadbiskupa Alojzija Stepinca«, »Zaključak«, »Literatura«, »Prilozi«.

U konačnici, rad je svojevrsna optužba komunističke diktature koja je odgovorna za kaznenopravnu neutemeljenost osude, ne samo zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca nego i za osude, progone i smrti tisuće Hrvata nakon završetka Drugoga svjetskog rata.

Nakon punih 150 godina braća kapucini se ponovno vraćaju u Zagreb zaslugom zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca.

Prema odluci Kongregacije za redovnike, dana 22. veljače 1941. izgrađena je crkva u čast sv. Mihaela arkanđela, o trošku, velikim dijelom samoga nadbiskupa Alojzija Stepinca.

Svojedobnim izjavama zagrebačkoga nadbiskupa Alojzija Stepinca da je jasenovački logor »sramotna ljaga za Nezavisnu Državu Hrvatsku« a okrutni postupci u njemu »zločin koji vapije u nebo«, nije potrebno ništa ni dodati niti oduzeti.

U povodu objavljivanja i predstavljanja knjige »Stepinac u Lepoglavi - zapisi nadbiskupova čuvara« Dane Mirića, u jednom razdoblju čuvara nadbiskupa Alojzija Stepinca u zatvoru u Lepoglavi, Juraj Batelja opširnim tekstom reagira na neistine iznesene u toj knjizi te u pojedinim tiskanim medijima u vezi s tom knjigom.

Ako želite ostati vječno mladima, slijedite put nadbiskupa Alojzija Stepinca

U tom razdoblju učinili smo na poticaj nadbiskupa Alojzija Stepinca jednu povijesnu veliku stvar.

Zasigurno najvažniji sudski proces 20. stoljeća za hrvatske katolike, onaj protiv zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca, održan 1946. godine, mogao bi epilog dobiti više od 60 godina kasnije

Sve je počelo u dramatičnim okolnostima pred kraj Drugoga svjetskog rata kada je 1944. godine, zalaganjem nadbiskupa Alojzija Stepinca, Krsto Hegedušić sklonjen zajedno s porodicom u Mariju Bistricu, jer je kao ljevičar »stavljen na listu taoca Gestapoa«.

Valjalo je stvoriti argumentirani »alibi« pred represivnim vlastima za njihovo spašavanje, što se tim sakralnim zadatkom i postiglo, a iza te dobro osmišljene ideje stajao je plemeniti lik nadbiskupa Alojzija Stepinca.

Na to mu je, navodno, predsjednik vijeća Vimpulšek dobacio da po tom kriteriju ne bi bilo moguće suditi ni Paveliću niti Lisaku. (Usp. Govor nadbiskupa Alojzija Stepinca pred Vrhovnim sudom NR Hrvatske, u Zagrebu, 3. listopada 1946., Stepinac mu je ime.