No i bez obzira na to smiona težnja redatelja Pašovića za stapanjem koliko razorno podrugljiva, toliko onirički poetična teatra Rogera Vitraca, koji već dodiruje svijet apsurda i najavljuje Ionesca s angažiranim, satirički intoniranim aktualizacijama (čuje se tako i replika: »Papa se ispričao muslimanima i obrnuto«), izravnim kritičkim obraćanjem, širenjem prostora za igru snimkama vanjskoga svijeta s aluzijama na suvremene događaje, efektno osuvremenjenim kostimima (Doris Kristić) toliko je daleko od svojih dadaističkih i nadrealističkih izvora, da je teško mogla uroditi plodom.